Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Karla Velika:: Još ne znam gdje mi je granica...
(Rejting 0 od 5)
Ronjenje na dah
Autor: Tanja Kraljić   
Ponedjeljak, 06 Studeni 2006 01:00
Ona je prava morska sirena. Iz plavetnila izranja ne zato što ne može više, nego kad se zapita: Bože moj, pa koliko ja to idem daleko... A počela je, i ne tako davno, u posuđenom odjelu i plastičnim perajama... Danas je ona Karla Velika, hrvatska sirena od svjetskog formata. Na Svjetskom prvenstvu u ronjenju na dah, koje se netom održalo na Tenerifima, u obje discipline u koje je nastupila, osvojila je medalje: DVIJE medalje, srebro i bronca za našu curu koja je preronila 115.51, odnosno 137.93 metara. Fenomenalna, izvrsna Karla, sretan ti 31. rođendan!!
Tenerifi?!
Istina, nisam očekivala ovako dobar rezultat. Kalkulirala malo jesam, jer sam pratila rezultate Talijanki, to je jedino i bilo moguće naći preko interneta. Primijetila sam da one rade jako dobru Dinamiku, preko 150 metara, a što se tiče Jump Blue, tu su zadržale rezultate kakve su radile i prije dvije godine na Svjetskom prvenstvu. I onda sam kalkulirala da bi ih u Jump Blue i mogla nekako dohvatiti, u najboljem slučaju nadala sam se četvrtom-petom mjestu. Tako da sam samo ja iz naše male ekipe, a bilo nas je pet, bila nekako više orijentirana na Jump Blue, a ostali su lovili Dinamicu.

Kako izgleda jedno Svjetsko natjecanje u ronjenju na dah?
Bilo je puno više natjecatelja od očekivanog, oko 60-tak ljudi iz 12 zemalja. Mi smo bili jedna od manjih ekipa. Talijani, primjerice, osim što su imali glavne natjecatelje, imali su i zamjene. Imali su doktora, nutricionista, masažera, fotografa...

A vi niti trenera?!
Da, nažalost. To mi je falilo, najviše psihološki. Voljela bih da je u vodi bila jedna naša nezavisna osoba. A ne ovako, sami smo jedni drugima pomagali. Morali smo kalkulirati, aha, ja sutra nastupam, danas ću pomagati dečkima... I obrnuto... Bitno je kad izranjaš, ako slučajno budeš smušen ili imaš sambu, puno ti znači da imaš osobu koja je pored tebe.

Samo malo... Išli ste na Tenerife sami?
Nitko od nas niti nema trenera. Sami smo svoji treneri. S nama je na Tenerife išao Neven Lukas, predsjednik Hrvatskog ronilačkog saveza. Nismo očekivali od njega da će biti u vodi, ali ostatak posla voditelja ekipe je jako dobro odradio.

Kako je moguće da jedna svjetska doprvakinja nema trenera?
Na račun naših klupskih rezultata od ove i prošle godine Zagrebački ronilački savez dao nam je mogućnost da si izaberemo trenera. I kažu mi da si izaberem, tko bi bio ta osoba, ali ja trenutno ne znam koga da predložim. Ne poznajem takvu osobu. No, kad kažem da nemam trenera to ne znači da nemam trening. Svi si mi skidamo treninge s interneta i toga se pridržavamo. Sama si radim kompilacije i prilagođavam ih sebi. Svatko od nas sam sebi nešto kombinira.

No, ni tu nije kraj... Tvoji su treninzi u ponoćnom terminu...
Bazen je otvoren za nas tek kasno navečer, od 23 do 24 sata. Svi drugi sportovi prije nas dolaze na red, mi zatvaramo radni dan. Drugog termina nema. Nekad si ne mogu pomoći, pa si prilagođavam treninge svome trenutnom stanju jer sam katkada ili prenajedena, ili sam u to vrijeme nenaspavana i umorna, tako da treninge prilagođavam svom trenutnom raspoloženju. Na temelju prošlogodišnjih rezultata sada smo dobili termine na Utrinama, jedan velik fond sati, no većinom prijepodne. Te termine ne mogu koristiti jer imam stalan posao i ne mogu trenirati ujutro. A svi ostali termini su rasprodani...

Svaki dan si na bazenu?
Ne, tek 3-4 puta tjedno, po sat vremena.

Zagrepčanka u plavetnilu. Kako je sve počelo?
Oduvijek sam voljela more i uvijek sam više vremena provodila pod vodom nego iznad nje. S ronjenjem je krenulo 2000., kad sam diplomirala, i kad mi je mama za diplomu poklonila tečaj ronjenja na Hvaru. Potom sam u Zagrebu upisala speleološku školu i upoznala Ivicu Ćukušića koji je u to vrijeme baš osnivao ronilački klub. Ćuki je vidio da ja "dobro peglam na dah" i 2004. na sastanku u Velebitu došao do mene zatražiti pristanak da me prijavi na Državno prvenstvo u ronjenju na dah. Zgražala sam se na tu ideju jer sam već u samom startu imala veliku tremu. No jedna je frendica rekla da ona ide, i oke, rekla sam da idem i ja.

I onda, Medulin, 2004., lipanj. Tvoje prvo Državno prvenstvo...
Uuuu.. To mi je bio veći horor. Ana Karlaš je izgledala predivno, imala je prekrasno odjelo, prelijepu peraju, svi su imali ispisane brandove Apnea Academy, a ja sam se od svega toga totalno isprepadala.

Karla u posuđenom odijelu, plastičnim perajama...
A ja u posuđenom odijelu, Klub mi je nabavio plastične peraje... Bilo mi je zapravo lagano i neugoda hodati u tome... Ali, onda sam se malo oslobodila i skužila da ja vrlo lako, ako si dam truda, mogu biti među prve tri... Malo sam se potrudila, osvojila treće mjesto i odjednom je to značilo da sam u Reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo koje se održalo tri mjeseca kasnije u Rovinju. Nakon toga sam se upoznala i s Domagojem Jakovcem, on me uputio kako da treniram i što da radim... I tako je sve krenulo... Sad već u klubu imamo stalni apnea tim. Činimo ga Ivan Sršen, Nikola Štorga i ja. Skupa treniramo, natječemo se, jedni smo drugima podrška i na kraju imamo i dobre rezultate.

Uvjeti u kojima daješ sve od sebe?
Na natjecanjima, definitivno. Nekad mi se na treningu ne da ići maksimalno, nemam se volje testirati. Na natjecanju dajem sve od sebe. Na natjecanju imam samo jedan cilj, i sva se skoncentriram na njega. Na natjecanju sam znala izranjati čisto iz straha jer bih se zapitala: Bože moj, pa koliko ja to idem daleko... A ne zato što je tu bila moja granica... Dakle, ja još ne znam gdje je moja granica... Na natjecanju još nikad nisam doživjela neku grdu blokadu pa da nisam napravila ništa, što se recimo na Tenerifima dogodilo Talijankama. Psihička barijera im se dogodila. Važno je kako si sve to posložiš u glavi. Meni je važno prije natjecanja dobro se naspavati, paziti što jedem... Energetske pločice mi dosta pomažu. I, naravno, vježbe disanja. Na kraju, istezanje. To je moj ritual i mogu reći da pali. Izvlači maksimum iz mene.

Apnea ima svoje specifičnosti. Kako izgleda površinski protokol, odnosno niz radnji prilikom izrona?
Kad izranjaš, sucu moraš pokazati da si priseban. I zato postoji površinski protokol. Različit je po različitim asocijacijama, prema AIDI i CMASU. Izroniš, ne bi se smio potopiti nazad, prema AIDI moraš skinuti masku, prema CMASU ne, površinski protokol moraš napraviti kroz 10 sekundi po CMASU, te 15 sekundi po AIDI. Po AIDI, izađeš van i u roku 15 sekundi ne smiju ti se nikako potopiti usta, skineš masku, pokažeš znak oke, i kažeš "U redu sam"! Ukoliko imaš sambu, to znači nedostatak motoričkih sposobnosti kad ti se neki dio tijela trese, to je u redu, ako si napravio protokol. Po CMASU prvih 5 sekundi samo gledaš u suca, drugih 5 sekundi mu dotakneš glavu ili tablu, ovisno o disciplini. Dakle, površinski protokol je niz radnji koje natjecatelj obavlja u određenom slijedu i vremenski ograničenom roku kako bi pokazao sucu svoju prisebnost.

Na Tenerifima je bilo puno diskvalifikacija...
Točno, pogotovo muških... Oni srljaju, doživljavali su još puno gori oblik od sambe, tzv. black out, odnosno gubitak svijesti. Toliko su se borili za ući u finale, da je to bilo ružno za gledati. Sedam ih je od 27 diskvalificirano. Jedna cura iz Turske je gadno pretjerala. Išla je biti prva u kvalifikacijama, pala je u nesvijest na 10 metara dubine. Spasioci, odnosno sigurnosni ronioci odmah su zaronili po nju i izvukli je van. Trebala je cijela minuta da je reanimiraju. Baš se natjecala prije mene, a nije lijepo kad se tako nešto desi a ti se spremaš na uron.

Imaš li strah prije natjecanja?
Ne više. Postoji lagana nervozica, ali s vremenom, uslijed puno natjecanja, to je sve rjeđe. Treniramo u maksimalno sigurnim uvjetima, jako pazimo na sigurnost. Na treninzima dubine, dakle u moru, kad jedan uranja, drugi ga čeka pri izronu na 15-ak metara, zajedno izranjamo van, koristimo sigurnosnu uzicu, ako se slučajno nešto desi na dubini da ga drugi mogu izvući. To smo čak jednom i isprobavali, imali smo akciju spašavanja, mene su dizali i uspjeli su.

Tvoji planovi?
11. studenog drugi Submania apnea kup na Utrinama, planiram popraviti Nacionalni rekord u dinamici, mojih 115 metara. Statika mi nije najdraža disciplina, dosta mi je naporna i malo dosadna. Naporno mi je brojati kontrakcije, a ne mogu si pomoći da to ne radim. Mislim da tu čak i neću poboljšati svoj rekord od 4 minute i 32 sekunde. Hrvatski rekord drži Vedrana iz Splita s 5 minuta i 9 sekundi.

Osobine koje te čine pobjednicom?
Upornost, zaljubljenost u to što radim i spremnost na odricanja.

Čega se trebalo odreći?
Pa više ne izlazim, ne pijem i ne pušim.

S čim se baviš na poslu?
Radim u Državnom zavodu za zaštitu prirode. Po struci sam biolog i radim u Odjelu za zaštićena područja. Jako mi puno izlaze u susret na poslu. Hvala im!

Postoje, kažeš, ljudi bez kojih ti nebi bila to što jesi...
Da, to je moja obitelj koju ovim putem pozdravljam, moj dečko, moji prijatelji. Zahvalna sam i mom ronilačkom klubu Geronimo, i mojim najbližim kolegama u plavetnilu: Ivi Sršenu i Nikoli Štorgi. S svima njima dijelim svoje uspjehe, jer bez njih ne bi bila ovo što jesam. Pozdravljam i sve na poslu, koji mi tako često izlaze u susret.

Najveći motiv?
Ronjenje je moja ljubav, moj gušt. Zadovoljna sam sa svojim rezultatima, ali uvijek znam da mogu i bolje. To me motivira da svaki put, barem malo, pomičem svoje granice...

Karla Fabrio u Adventure Sport foto galeriji. Majstorske podvodne fotografije snimio je naš proslavljeni podvodni fotograf Miro Andrić kojemu šaljemo jedan veliki pozdrav od cijelog Adventure Sport Teama!

Karlin sportski CV:

Natjecanje/Rekord
Datum
Rezultat
Poredak
Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah – Jump Blue
Lipanj 2004.
60m
3. mjesto
Svjetsko prvenstvo u ronjenju na dah – Jump Blue
Rujan 2004.
84m
8. mjesto (državni rekord)
Otvoreno prvenstvo Slovenije u ronjenju na dah – dinamika i statika
Ožujak 2005.
67m – dinamika bez peraja
89m – dinamika s perajama
3`10`` - statika
2. mjesto
4. mjesto
5. mjesto
Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah - dinamika
Svibanj 2005.
104m
4. mjesto
Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah – Jump Blue
Lipanj 2005.
93m
1. mjesto (državni rekord)
Postavljanje nacionalnog rekorda u disciplini Free Imersion
Listopad 2005.
-33m
Tada nacionalni rekord (danas ga drži Mia Rizner sa --34m)
1. Submania Apnea Kup -
dinamika i statika
Studeni 2005.
115m – dinamika

4`32`` - statika
1. mjesto (nacionalni rekord)
1. mjesto;  
ukupno 1. mjesto
Postavljanje nacionalnog rekorda u disciplini Dinamika bez peraja
Prosinac 2005.
91m
Nacionalni rekord
Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah - dinamika
Svibanj 2006.
130m
1. mjesto (državni rekord)
Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah -
Jump Blue
Lipanj 2006.
110m
1. mjesto (državni rekord)
Svjetsko prvenstvo u ronjenju na dah – Jump Blue i dinamika
Listopad 2006.
115m - Jump Blue

138m - dinamika
2. mjesto(državni rekord)
3. mjesto(državni rekord)

  • Priznanje za postignuća u ronilačkom sportu (Hrvatski ronilački savez) – za 2004. i 2005. godinu
  • Priznanje za najveće sportsko dostignuće u povijesti Hrvatskog ronilačkog saveza – za srebro na Svjetskom prvenstvu
  • Nagrada Zagrebačkog sportskog saveza za srebro i broncu na Svjetskom prvenstvu
  • Od listopada 2004. do listopada 2006. – kategorizirana u vrhunskog sportaša 2. kategorije od Hrvatskog olimpijskog odbora (temeljem 8. mjesta na Svjetskom prvenstvu)
  • U tijeku – postupak kategorizacije u vrhunskog sportaša 1. kategorije (temeljem 2. mjesta na Svjetskom prvenstvu)

- nacionalni rekord – AIDA pravila
- državni rekord – CMAS pravila
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.