Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Tri žene preko 119m:: Niti jedna zemlja nema takav rezultat!!!
(Rejting 0 od 5)
Ronjenje na dah
Autor: Barbara Visintin   
Subota, 14 Srpanj 2007 01:00
Da mi je netko prije pola godine rekao da ću na svjetskom prvenstvu u ronjenju na dah preroniti 120m bez peraja rekla bi mu da nije normalan... Svjetlosnom brzinom prostruji mi misao 'Šta mi to treba u životu?' koju automatski delitiram jer znam da je preskupa cijena za unutarnji monolog. Svaka molekula kisika je kao kap vode žednome u pustinji.
Maribor, bazen Pristan. Prekrasan pogled na Dravu koja mirno teče. 150 najboljih ronioca na dah iz 29 zemalja diljem svijeta i mala hrvatska ekipa s trenerom. Nas 3 cure i 4 dečka. Posljednji je dan natjecanja. Gotovo cijeli dan sam provela u sobi u totalnoj hibernaciji. Meditiram, promišljam o preronu i radim CO2 tablice. U 17:48h nastupam u B finalu u DNF (dinamika bez peraja) i znam šta me čeka.


Barbi i Herbert Nitsch.

45 min. prije starta ulazim u warm up zone i ne želim da nitko ne razgovara sa mnom jer sam duboko uronila u sebe i vidim samo jedno – zid na 100m (4-ti bazen). Trener dolazi po mene i idem na svoj start, zone A. Sjednem i desno od sebe vidim još 7 cura u meditativnom položaju prekriženih nogu. Čujem glas na razglasu ''10 minutes''. Jao. Usmjerena sam na srce. Znam da je bitno da sam mirna i opuštena, ali svaki put kad čujem glas s razglasa nagli val topline stisne mi grlo i otkucaji mi poskoče na 200.

Odjednom 2 minute do starta. Približavam se rubu bazena. Krajićkom oka vidim da sve cure rade isti pokret. Pored mene Amerikanka s Havaja, Ruskinja, Dankinja, Norvežanka i ostale frajerice koje su se uspjele plasirati u B finale. Na minutu i 30'' do starta ulazimo u vodu i zauzimamo tipičan položaj za start. Stojimo na maloj stepenici, leđima okrenute zidu, voda do pol prsa ruku raširenih pridržavamo se za rub bazena i duboko dišemo.


Karla - bazenska kraljica.

30 sekundi do starta i kreće odbrojavanje...offical top. Uzimam najveći udah koji mogu (nažalost bez pakiranja jer taj dio još nisam stigla uvježbati) i krećem na najčudniji preron u mom životu. Ljudi koji se ne bave ronjenjem na dah taj dio ne mogu ni zamisliti. Prvih 50m uvijek odvališ, ali ono što nakon toga kreće je put u nepoznatu dimenziju. Znam da riječ 'patnja' nije najprimjerenija, ali najbliže opisuje stanje u kojem jesi. Glad za zrakom je jasna i cijelim tijelom struji nezaustavljivo. Do zida od 75m izgleda da ću odustati. Svjetlosnom brzinom prostruji mi misao 'Šta mi to treba u životu?' koju automatski delitiram jer znam da je preskupa cijena za unutarnji monolog. Svaka molekula kisika je kao kap vode žednome u pustinji.

Okrećem i jurim ka 100m. Nije lako ali idem. Napokon zid, okret i idem dalje. Tu već upadam na neki drugi nivo svijesti. Sva sam u sebi nekako stisnuta mada moje tijelo vrlo smireno radi harmonične kretnje i ide nekako samo od sebe. Zaboravila sam se u potpunosti. Plivam u nekom unutarnjem svemiru koji izgleda vječan. I još jedan zamah i još jedan i moram van. Ajde još jedan i izronim u buku.


Lidija i Bill ;)

Čujem urlanje sa tribina. Naravno Svilko je najglasniji...''DIŠI, DIŠI, DIŠIII!!!''...'protokol, protokol, PROTOKOOOL!!!'..i dopre mi do mozga da u 15 sekundi moram sve to napraviti. Sudac me promatra još 15 sekundi. Ja sam OK! Ne mogu vjerovati. 120m! (1m su m i skinuli zbog okreta, pravilo je pravilo). Preživjela sam. Izgledalo mi je kao na televiziji kad gledaš finale nekog nabrijanog natjecanja. Moja ruka u zraku s kažiprstom u pozi ''Yesss!'' što mi je uvijek izgledalo totalno folerski kad to drugi rade, ali pobjeglo mi je.

Bill Stronberg, predsjednik AIDA International, dolazi do mene i čestita mi s 'Amaising!' i meni se čini baš tako. Za 40 minuta starta Karla u A finalu. Sve naše nade su na njoj, ipak biti u A finalu na takvom natjecanju je mega uspjeh. Gledam ju s tribina. Prava zvijezda, ne možeš ju ne zamijetiti u onom svom već poznatom, šarenom odijelu. Za minutu kreće. Znam kako joj je, a i ona zna što joj je za činiti – više od 120m. U A finalu nastupaju sve nacionalne rekorderke i svjetska prvakinja Natalia iz Rusije. Konkurencija do boli. Već dvije godine je u ozbiljnim treninzima i ovo je taj trenutak. Krenula je. Svi ronimo zajedno s njom. Okret, bazen, okret, bazen.. prelazi 100m i pegla i dalje. I dalje, i dalje i evo je izranja.


Nedodirljiva Natalia Molchanova.

Bože, takla je zid na 125m. Prevalio se pljesak na našoj strani tribine, svi viču. Uspjela je. Novi hrvatski rekord i 3. mjesto. Čehinja ju je skinula za 8m, a Natalia - žena stroj napravila je novi svijetski rekord - 149m! Kakav podvig. Ovo je svjetsko prvenstvo prava pobjeda žena nad muškarcima. A da ne spominjem da je Natalia postavila novi svjetski rekord u statici s nestvarnih 8 minuta. Niti jedan frajer joj nije bio ni blizu, tek Švicarac sa 7'35'', a Herby (Herbert Nitsch) nam je izronio na 7'21''. Girlpower! :-)

Lidija nam je dan prije na kvalifikacijama, na opće čuđenje svih, preronila 119m i postigla najbolji rezultat (na listi prva! Imala je tu čast da je iza nje bila rangirana Natalia sa 117m - šparala se da nas svih bombastično iznenadi!) No, zbog protesta kojeg su Danci u zadnju minutu uložili završilo je diskvalifikacijom. Ma nisu oni krivi iako se nismo mogli oduprijeti želji da dožive barem par black out-a u finalu onako iz osobne sadisfakcije. Za sve je kriv Bill-KillBill! Tako ti je to kad te glavni sudac simpatizira i u prvi mah od dragosti i ljepote prizora na Lidiju nije registrirao post black out simptome i pokazao joj sa smiješkom bijeli karton.


Stereo Lidija :)

Kasnije na snimci su uočili moment koji je nabrijanim Dancima išao u prilog. Bez obzira na to, hrvatske fridajverice su ostavile upečatljiv dojam na svima. Tri žene preko 119m! Niti jedna zemlja nije imala takav rezultat. A naši novinari pišu o tome koji nogometaš gdje ljetuje i što Slaven Bilić misli o Thompsonu... toliko o duljini i dubini poimanja hrvatskog sporta. Japanci su dofurali cijelu svoju TV ekipu s državne televizije.

Ponosne, snažne stojimo i gledamo se. Naše međusobno rivalstvo je tajno gorivo. Šta je JE. Naši muški kolege imaju još puno ugljikohidrata za pojest da bi nas dostigli (-:

Veljano iz Komiže je bio odličan. U DYF (dinamika s perajama) je napravio 156m i nanovo nam dao do znanja da je pravi talent (na Visu smo mislili da je u pitanju neka magija). A šta ćeš reći o čovjeku koji na dah zaroni onako, ide on po školjkicu na 66m?!! S bocama roni pliće kad vodi turiste na uron. Iako u zadnje vrijeme Goran plijeni pažnju na svim natjecanjima i možda je najveći teret naših očekivanja upravo on nosio. Ove je godine napravio nekoliko kvantnih skokova i preronio u DYF fantastičnih 182m, ali nažalost izronio u sambi i diskvalificiran. Baš šteta.

Jedan od većih enigmi nam je svima naš Štorga. Čovjek skaće s padobranom, eksperimentira na rolama lude brzine, trči na Sljeme svaki dan (vrhunski nogometaš bi mu mogao zavidjeti... dođe do vrha za 37 minuta! Gotovo izmišljena brojka...) a radi na poslovima deminiranja. Slušamo ga danima kako planira okrenuti 100m. Nikad do sad to još nije napravio, ali kaže da hoće. Poznavajući njegovu upornost, fokusiranist i čeličnu volju, čekamo njegov nastup. To ste trebali vidjeti. Jest da je završilo teškim black out-om na 103m na dnu bazena, ali što je on napravio... to još suci nikad nisu vidjeli. Čak smo se svi složili s teorijom da je to on u nesvijesti napravio i zaključili smo da snaga volje čini čuda.

Štorga je par metara prije zida na 100m dva puta dobrano izdahnuo (pobjeglo mu jedno 3 litre iz lijevog plućnog krila, pa još 2 litre iz desnog) i u transu, dok su suci na površini vikali ''izvuci ga van!'' napravio okret i u slobodnom letu ko ptica produžio još 3m. Izgledao je kao podmornica. Samo ga je neck weight držao na dnu.

Ja sam se taman istezala vani u warm up zoni kad sam ugledala tu neobičnu scenu. Safety diver ga izvlači, Sršen iz straha za kompića skače u bazen i spašava našega Štorgu. Kakva scena ljudi moji... Pušu mu u usta doslovno i evo Štorge ponovo među nama. Znam da je mnoge oblio znoj pri vizualizaciji prizora, ali Štorga je već utreniran za ekstremne akcije i ne oštećuje moždane stanice, sigurno. Mada je znanstvenicima diskutabilkno što se to freedajverima dešava...

Uostalom, tko se boji black out-a još? Uglavnom, čovjeka krasi titanska volja. Sršen, friški mladoženja s Mljeta koji će uskoro postati tata nije toliko riskirao. Bio je stvarno dobar. Ipak 94m u DNF i 130m u DYF je velika stvar a znamo da je u zadnje vrijeme bio prilično zauzet. Svima nam je bio velika podrška, pravi drug i omiljeni asisten Karli na statici. Imamo mi još talentiranih kolega, ali hrabrost su ostavili doma...

I za kraj veliko hvala našem treneru Drvišu. On nam je pomogao da iz sebe izvučemo skrivenu snagu, iskonsku moć i volju da sve to napravimo. On zna.

Nastavak priča sa svjetskoga slijedi...

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.