Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Vedran Jutronić:: Još nisam svjestan postignutih rekorda
(Rejting 0 od 5)
Ronjenje na dah
Autor: Anamarija Marović   
Subota, 16 Prosinac 2006 21:43

Vedran Jutronić oborio je hrvatski rekord u ronjenju na dah u disciplinama No Limit i Variable weight, a još nesvjestan veličine svoga pothvata, izjavio je: "Evo prošlo je nekoliko dana od obaranja rekorda, a meni ništa nije jasno. Osjećam veliku prazninu. Valjda treba proći još malo vremena da postanem skroz svjestan što se zbilo. Upravo gledam priznanje što sam dobio i dalje ništa, ne znam, još je sve svježe..."

 

Znam da cijelo ljeto provodiš u Sutivanu na Braču, pa pretpostavljam da ćeš na pitanje kada si počeo roniti odgovoriti da roniš cijeli život, ali zapravo kad si ono baš donio odluku "bavit ću se ronjenjem"?
Bavljenje ronjenjem počelo je u biti kako si već navela dosta rano, kad sam u posuđenom ronilačkom odijelu osvajao dubine od 15 do 20 metara. Međutim, ozbiljno ronjenje počelo je 2003. godine kada sam upoznao instruktore Apnea Academy Melitu Adany i Željka Vedriša koji su oboje i dan danas vlasnici državnih rekorda u najprestižnijoj disciplini Constant Weight i po mom mišljenju jedini kompetentni ljudi u hrvatskoj za edukaciju u ovom sportu. (Neki bi se i uvrijedili na ovu izjavu, ali nekad istina boli). Zapravo, sve je počelo ozbiljnije kada mi je naš guru Šteka predložio da ronim sa instruktorima Željkom i Melitom na Vanka regule. Ja sam pristao i to bijaše početak. Nakon toga počeo sam samostalno trenirati, nabavljati nužnu i kvalitetnu opremu, naravno uz savjete Željka i Melite. Nakon godine pokušaja probijanja u ovom sportu, upoznajem ljude u Splitu koji su vrlo talentirani i zainteresirani za bavljenjem ovim sportom. S njima počinjem prve ozbiljne treninge i dolazim do određenih rezultata koji već nešto znače na državnoj razini. Radi se o Davoru Franičeviću koji je nedavno osvojio svjetsku broncu na svjetskom prvenstvu na Tenerifima u Španjolskoj u bazenskoj disciplini dinamika sa perajama. Također tu su i neizbježni ostali članovi mog današnjeg tima, a to su Tonči Čulić, Vedrana Vidović, Božidar Veža, Lidija Lijić s kojima redovno treniram i otkrivam nove metode i tehnike ronjenje na dah. Međutim moram spomenuti i ekipu iz Zagreba koja mi pomaže, a to su Mario, Domagoj, Ivo, Karla... U principu, danas je poprilično velik broj ljudi oko mene koji mi pomažu, a i ja njima.

Čula sam priče o tvojim treninzima na plaži koji izazivaju paniku kod kupača koji misle da si utopljenik. Jesi li u zadnje vrijeme promijenio način treninga?
Način treninga danas je na visokoj razini, još uvijek znam na plaži napraviti paniku, no međutim mislim da su u Sutivanu koji je jako usko okruženje ljudi već navikli. Jednom mi se desilo na plaži Lovrečina nedaleko od Postira, dok sam igrao picigin sa prijateljima i pošto mi je dodijalo odlučih se odmoriti i malo plutati na površini i držati dah u stanju mirovanja dok su moji prijatelji i dalje igrali picigin. Nakon dvije, tri minute začuo sam paničan glas neke žene: "Utopio se, vadite ga", međutim ja sam reagirao i  mahnuo gospođi koja u šoku nije bila svjesna što se događa. Na kraju pri izlasku iz mora javio sam se gospođi koja me u čudu pitala kako mogu tako dugo držati dah. Odgovorih joj sve je stvar klikera u glavi. I nakon toga napustih zbunjenu ženu i odo prema autu pa doma.

Od čega se zapravo sastoji tvoj trening? Onako laički pitano, imaš li zimske i ljetne pripreme, mokre i suhe vježbe...?
A što se tiče samog treninga, sastoji se od bazenskih priprema i teretane tijekom zime, a kad zatopli i mora. Dosta se radi na tehnici plivanja sa monoperajom. Fizička priprema je jako bitna kao i mentalna. Na kraju balade mentalna priprema ipak je presudna, no ne bi funkcioniralo bez fizičke pripreme. Dosta se radi na suhim pripremama, znači trčanje po Marjanu, hodanje u čučećem položaju sa zadržavanjem daha, šprintevi po uzbrdici sa držanjem daha, vožnja bicikle. Također se rade vježbe podizanja tolerancije organizma na CO2. Vježbe su dostupne svima i postoje na internetu, no međutim treba ih izvoditi sa oprezom da ne bi došlo do incidenta, odnosno gubitka motoričkih sposobnosti ili u krajnjem slučaju gubitka svijesti. LMC (lose of motoric control - popularno nazvano "sambom") gdje u tijelu usred pomanjkanja O2 u određenim mišićnim grupama dolazi do grčenja mišića koji se ne mogu kontrolirati. BO (Black out) odnosno nesvjestica gdje mozak usred znatnog pomanjkanja O2 i ogromne količine CO2 isključuje tijelo u stanje nesvijesti radi očuvanja samog mozga.



Svi znamo da ronjenje može biti opasno, kako smanjiti rizik?
Za sve one koji se pitaju ima li oštećenja mozga u ronjenju na dah evo odgovora! Istraživanja su pokazala da do oštećenja mozga dolazi tek nakon 15 sekundi nesvjestice, a ta oštećenja su identična oštećenju mozga kada se čovjek dobro alkoholizira. Razlika između oštećenja mozga prilikom ronjenja na dah i ronjenja sa bocama je velika, naime sa bocama čovjek ne dobiva disperzivno oštećenje, nego lokalno, što znači da dobiva mrlje na mozgu. Puno tih mrlja nakon određenog vremena smanjuje sposobnosti mozga, no to ćemo ostavili doktorima. Za vrhunski rezultat treba posvetiti većinu svog vremena, međutim treba imati i stručnu ekipu oko sebe.

Znaš, kad god u novinama ugledamo fotografiju neke poznate ronilačke face na suhom, taj obično sijedi u položaju lotosova cvijeta. Sad se pitam oćeš mi i ti poslat koju svoju fotografiju u tom stilu? (Šalim se.)  Meditacija? Joga? Koliko je to važno?
Joga je bitna u ovom sportu. Ustvari, to su elementi joge koji se primjenjuju u sportu. Dakle, bitno je savladati kontrolu nad određenim mišićima koji baš i nisu pod utjecajem naše volje npr. dijafragma (koriste je i pjevači, ali drukčije). Običan čovjek obično koristi samo gornji dio pluća koji je u biti i najmanji. Trbušnim disanjem punimo i donji dio pluća koji je veći i kad se sve to zbroji imamo poprilično zraka na raspolaganju. U principu ide ovako: bolje je udahnuti manje zraka, a biti mentalno spremniji za zaron, jer opuštenije tijelo troši manje kisika (nemojmo nikad zaboraviti fizičku spremu koje je vrlo bitna). Ali i način disanja doprinosi ukupnom rezultatu. Postoje istraživanja gdje je dokazano da korištenjem tog donjeg dijela pluća koji se inače ne koristi kod većine ljudi, moguće je spriječiti i karcinom pluća. Vježbe vizualizacije samog zarona, samokontrola kada dođeš u situaciju gdje je gusto. Obično se pokazalo da dobri "apneaši" imaju visok prag tolerancije u opasnim situacijama. Naravno, ne smijemo zaboraviti i fizičku pripremu koja je također bitna. Najbitniji organ u ronjenju na dah nisu pluća, već srce koje je na dubini pod strahovitim stresom i nije u mogućnosti kucati kako treba već dosta sporije i to ne zato što ne bi htjelo, već zbog toga što zbog velikog blood shifta ne može, zato svako tko se misli baviti ovim sportom, mora prvenstveno provjeriti stanje svog srca (blood shift je prirodni fenomen poznat kod svih sisavaca, a to je naviranje krvi iz periferije organizma u sve vitalne organe radi njihovog očuvanja od velikog pritiska).

Sjećam se jedne davne priče o nekim tvojim tada skupim perajama? Vjerojatno su sad za ovaj tvoj nivo rekordera to već loše peraje. Šta zapravo treba od opreme i koliko ta oprema košta?
Što se tiče opreme nije jednostavno. Postoje mnogi ljudi koji veličaju svoj proizvod, svoj brand. Međutim u principu pošto je ovo poprilično individualan sport, svaki natjecatelj mora naći sebi opremu koja mu najviše odgovara. Postoje razlike u ljudskim fizionomijama i zbog toga svako treba naći opremu za sebe. Naravno postoje u svijetu firme koje su specijalizirane za profesionalce i imaju kvalitetnu opremu za većinu. Što se tiče samih cijena, jedna monoperaja obična košta 70-ak eura, kvalitetna karbonska monoperaja košta 300-ak eura. Razlika je u tome (neka se ne uvrijede plivači) što karbon manje umara mišić, što je u ronjenju na dah važno. Performanse brzine su skoro iste. Dosta je bitno kvalitetno ronilačko odijelo. Najvažnije karakteristike odijela su dobar kroj, dobar materijal i na kraju osoba koja mjeri dimenzije tvog tijela mora znati što radi i zašto. U Splitu moram reći unatoč tome što će se neki uvrijediti, teško je naći kvalitetno odijelo (čast iznimkama). Uglavnom, treba biti povezan za Zagrebom i Italijom. Paleta stereo peraja je velika. Ne želim navoditi brandove jer bih mogao upasti u neprilike. Uglavnom, sve je individualno, no međutim postoji brand koji nosi najbolji omjer uloženog i dobivenog.

Pretpostavljam da kod nas kao i u drugim sportovima ni u ronjenju ne vladaju baš idealni uvjeti? Da li si u nekom klubu? Imaš kakvu pomoć, sponzora?
Trenutno nemam nikakvog sponzora mada radim na tome. Inače sam član Podvodno Istraživačkog Kluba u Splitu (PIK Mornar) gdje imam termine na bazenu. Što se tiče samih odnosa među ljudima u Hrvatskoj, nisu skroz bajni no međutim oformila se određena skupina ljudi istomišljenika kojima je želja promovirati ovaj sport, a ne praviti se važan! Ovi moji rekordi su posvećeni sjedinjenju ljudi koji se žele baviti ovim sportom. Želim da ljudi u Hrvatskoj međusobno rade na boljitku i unapređenju ovog sporta, mnogo više nego na osobnim interesima pojedinaca zbog njihovog abnormalnog ega.

Boraviš u Sutivanu, sudjeluješ u organizaciji Festivala ekstremnih sportova Vanka regule, tako da si bar u tom periodu u centru nekakvih zbivanja i na izvoru informacija. Da li ti to šta pomogne?
Što se tiče Vanka regule taj festival ide, i razvija se doduše sporo no sigurno. Nije prošlo ni nekoliko dana od mojih rekorda, već imamo reakcije iz svijeta. Ovo ljeto gost je Martin Stepanek, bivši svjetski rekorder u ronjenju na dah u disciplini constant weight. Najdublji čovjek na svijetu sa stereo perajama. Vjerojatno će se pojaviti i aktualni višestruki svjetski rekorder Herbert Nitch. A eventualan dolazak Umberta Pellizzaria, legende ronjenja na dah i trinaesterostrukog svjetskog rekordera bio bi svjetski pothvat našeg festivala. Tako što se tiče financijske dobrobiti imam poprilično skroman prihod. No jedino gdje profitiram je znanje. Nadam se da će se isplatiti.

Odlasci u inozemstvu?! Razmjene iskustva? Kakve su mogućnosti?
Što se tiče odlaska u inozemstvo, bio sam na međunarodnim natjecanjima npr. u Mariboru gdje sam upoznao svjetskog rekordera, što je bilo jedno jako pozitivno iskustvo. Jedino treći mjesec i dalmatinske ljetne gume na snijegu su bile teško iskustvo.

U Hrvatskom ronilačkom savezu postoje dobre ideje za budućnost ovog sporta, no kroz par mjeseci ćemo vidjeti što će biti.
Kad npr. sjediš s prijateljima na kavi da li dok oni pričaju ti koristiš priliku za trening i zaustavljaš dah, oni te pogledaju, a ti crven u licu. Zapravo, koliko daleko treba ići da bi bio spreman za veće rezultate? Pretpostavljam da se moraš potpuno posvetiti tome. Ovo ljeto sam se pravio važan i bio isprovociran od ženske strane publike da u sjedećem položaju nakon par piva držim dah i napravih tri i pol minute. Rezultat nije bajan, no svima su se svidjele grimase mog lica i sama primjena tehnika zadržavanja daha. Inače na treningu mogu držati dah do šest minuta. Naravno, na takmičenju napravim oko pet zbog treme, stresa takmičenja, puta...

Kad shvatiš da si spreman za obaranje rekorda?
Svaki put kada se spremam za neko natjecanje, sustavno planiram trening i njegovo trajanje. Tako kada završim ciklus treniranja i osvrnem se na odrađeno znam da sam spreman. A što se tiče priprema za dubinske discipline, još radim na način da na treningu zaronim dublje nego što planiram na natjecanju. To mi daje mentalnu sigurnost i opuštenost.

Zapravo koliko dublje moraš bit spreman ići da bi se isplatilo ići na obaranje nekog rekorda?
Kad sam se spremao za ovaj rekord na treninzima sam radio zarone od šezdesetak metara, a obaranje rekorda je bilo na 55m.

Oborio si rekord u dvije discipline No limit i Variable weight, daj molim te prevedi nam to? Koja je razlika i šta to znači?
Disciplina - No Limit (prijevod na hrvatski malo bedast no evo ga - Bez ograničenja). Ronilac zaranja pomoću balastičnog utega, a izranja pomoću balona koji se napuše sa komprimiranim zrakom (može se vidjeti na fotografiji koju sam vam dao).



Variable Weight (promjenjiva težina) je disciplina gdje ronilac zaranja pomoću balastičnog utega, a izranja snagom vlastitih mišića. Odnosno, plivajući perajama ili povlačeći se rukama po konopu.

Koliko si išao preko dosadašnjeg rekorda?
Službeni rekord dosad je bio 50m. Vlasnik je bio Mario Žužić iz Zagreba, koji mi je ujedno i pomagao u ostvarenju mog pothvata.

Na dan kad si obarao rekord, nisu baš vladali idealni uvjeti na moru, pomislila sam da ti baš neće biti lako. Koliko uopće ti uvjeti utječu na rezultat?
Uvjeti na moru tog dana su bili loši. Bilo je dosta "mrtvog mora" odnosno ostaci juga od prethodnog dana tako da je bilo morske bolesti među ljudima na moru. Ja sam se pripremao na kopnu tako da nisam toliko dugo proveo na moru, što mi je više i pasalo. Kada su došli po mene bilo mi je pomalo hladno, a i mračilo se. No pošto sam bio 110 posto mentalno pripremljen ništa me nije moglo omesti. Tek sam sutradan počeo shvaćati da su uvjeti bili teški. A i datum je van pameti. Zima je velik problem jer što je tijelu hladnije više troši zraka da bi se zagrijalo, a svi znamo da nam je u stanju mirovanja i opuštenosti hladnije. Uglavnom, na treningu je svatko opušteniji negoli na natjecanju. No ako se uspiješ mentalno dobro pripremiti možeš se dosta skulirati.

Što dalje planiraš, osim još koji metar dublje? Ostaješ u istim disciplinama ili imaš nešto novo?
Sad ću malo odmorit, za mjesec dana malo u teretanu, pa u bazen plivat sa monoperajom koja je dobar temelj za more. Pokušat ću napraviti dobar rezultat u disciplini statika (zadržavanje daha u stanju mirovanja plutajući na površini bazena licem prema dnu bazena).

Kako se osjećaš kao rekorder?
Evo prošlo je nekoliko dana od obaranja rekorda, a meni ništa nije jasno. Osjećam veliku prazninu. Valjda treba proći još malo vremena da postanem skroz svjestan što se zbilo. Upravo gledam priznanje što sam dobio i dalje ništa, ne znam, još je sve svježe...

Uglavnom, htio bih se zahvaliti svima koji su mi pomogli  u rušenju rekorda, pogotovo svojoj obitelji, mom domaćinu obitelji Čulić od kojih su neki morali koristiti svoj godišnji odmor da bi mi pomogli. I još PIK Mornaru, doktoru Paladi... hvala sucima Melit Adany i Vedrani Vidović, one skupa sa mnom predstavljaju AIDA Hrvatsku međunarodnu organizaciju za promicanje ronjenja na dah i organizaciju takmičenja koja ima ogranak u Hrvatskoj. Neću više nabrajat jer bi lista bila poprilična.

Photo gallery by:: Božo Vukičević - Otvoreno More
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.