Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Ronjenje među koraljima Meksika
(Rejting 0 od 5)
Ronjenje
Autor: vjekoslav mastrovic   
Petak, 04 Svibanj 2007 01:29
Tijelo prelazi magičnu granicu i izlaže se teško opisivom ponoru... koji se pod 90 stupnjeva ruši čak preko 900 metara dubine. Lebdeći tako nad ponorom, okrenuo sam leđa dubini istražujući greben i nikad se nisam osjećao tako izložen.... hmmm... bilo čemu što bi iz mraka moglo izaći... Ta neka gusta, hladna, tamno plava boja... kao da je imala neku magnetsku privlačnost, i sve one mitske priče dubinskih ronioca koji se hrvaju sa željom da zauvijek ostanu u neistraženim dubinama... više mi nisu bile sasvim strane...
Već danima pokušavam sebe uvjeriti da bi trebao uskoro opet zaroniti. Tada sam tek završio PADI tečaj i dok mi je još sve svježe želim napraviti svoj prvi pravi uron. Kad kažem pravi, mislim svaki onaj koji nije školski ili brčkanje po kakvom plićaku.

Od sve te silne želje, kada sam stigao do recepcijskog stola lokalnog ronilačkog centra, sasvim suprotno vlastitoj prirodi, nisam previše slušao što mi nude, gdje će me odvesti i što ću tamo vidjeti. Imao sam limitirano vrijeme na raspolaganju i bilo mi je samo bitno da zaronim u plavetnilo.


Obale Cozumela

Vode oko meksičkog otoka Cozumela poznate su po kristalnoj bistrini - vidljivosti koja je gotovo uvijek veća od 50 metara, vapnenačkoj stijeni okruženoj finim bijelim pijeskom i prekrivenoj preko 30 kilometara dugim koraljnim grebenom. Uz to još sa podvodnom faunom od preko 200 vrsta tropskih riba, rakova i ostalog života, te temperaturom mora koja nikad ne silazi ispod 26ºC čak ni na dubinama od 25 metara.

U koju god knjigu ili vodič zavirite nailazite na same superlative i ocjene kao najbolja ronilačka destinacija na cijelom Atlantiku, i same te činjenice su mi bile dovoljne da se ne zamaram detaljima današnjeg odabira. Djevojka za pultom je pričala engleski sa jakim meksičkim naglaskom, i sve što sam zapamtio je bilo ime Santa Rosa Wall, te cijena od 70 američkih dolara koliko je trebalo platiti.



Tek što sam popunio formulare i platio unaprijed sve troškove, stigao je mali putnički kombi sa već nekoliko ljudi u njemu. Troškovi podrazumijevaju ronilačku opremu (BCD, respirator, peraje, masku, olova, 3mm dugi neopren i puni tank zraka), transport, vodiča, takse i ulanicu za podvodni prirodni rezervat «Parque Marino de Cozumel».

U vožnji sam upoznao svoje društvo sa identičnim ronilačkim namjerama. Instruktoricu/vodiča vrlo simpatičnu Meksikanku Sandru, Amerikanca iz New York-a imenom Tony, te jedan stariji bračni par iz Canade. Tada sam po prvi put shvatio da će uron započeti iz čamca, tako da moramo promjeniti još jedno prijevozno sredstvo. Dok smo čekali na plovilo, u malenom lokeru na samoj obali odabirao sam opremu koja bi mi trebala odgovarati namjenom i veličinom, i to jedina zamjerka dana, jer je sve što sam uzeo u ruke bilo višestruko upotrebljavano - znači nedostajala je ona bitna komponenta povjerenja.


Iznajmljena oprema.

Na specijaliziranom čamcu je bilo nekoliko ronilačkih skupina sa različitim planom urona. Sandra, Tony, Kanađani i ja smo bili zadnji koji smo se pridružili, a biti ćemo i zadnji koji će zaroniti, što je svakako dobro jer ćemo se na miru opremiti u prostoru u kojem je vladala prilična gužva bez puno mjesta za manevriranje. Malo manje od pola sata trebalo nam je da dođemo do mjesta za uron. Nekoliko drugih čamaca stiže sa roniocima iz drugačijih smjerova. Možda pretjerujem, ali osjećala se neka uzvišena teško opisiva kolektivna atmosfera – kao da se dešava nešto posebno, nešto zaista veliko. Na kratkom brifingu saznajem još nekoliko zanimljivih detalja.

Uron na lokaciji Santa Rosa možete opisivati na nekoliko različith načina: drift dive, boat dive, wall dive, deep dive, cave dive, turtles dive.... jer u samo jednom jedinom uronu nalazite na nevjerovatnu raznolikost i kompleksnost onog što možete vidjeti i iskusiti. Meni kao roniocu bez puno iskustva, to sve još nije imalo zasluženu težinu i svu sam pažnju posvećivao uglavnom tehničkim detaljima opreme koju sam slagao na sebe. Ali sasvim uskoro, ... svaka sljedeća minuta u koju sam uskakao, otkrivala mi je neki od spomenutih opisa na najbolji mogući način - direktno na vlastitoj koži.


Naš Vjeko priprema se za uron.

Pred sam uron, kada se čamac zaustavio, inače povučen i nedruželjubiv kanadski par, odustaje od urona jer muškom je dijelu pozlilo od gibanja čamca do te mjere da je nekoliko puta ispraznio utrobu na očigled svih nas. Moja se grupa naglo smanjila na samo troje. Još sam jednom sve na sebi provjerio kratkim dodirom dlana, podigao težak pun tank i u istom trzaju skočio u prekrasno plavetnilo ne osjetivši gotovo nikakvu razliku u temperaturi između zraka i mora. Dok sam još ispirao masku... odjekivale su mi Sandrine zadnje upute na površini, «...Danas je struja jaka, ostanite cijelo vrijeme sasvim blizu mene...» Tony i ja smo izmijenili nekoliko zadovoljnih pogleda, jer Sandra uopće nije nosila neoprensko odijelo. Sigurno se nećemo previše odvajati....

U trenutku kada se more zatvorilo nad mojom glavom... vrijeme kao da je stalo i sva je moja užurbanost nestala. Tišina i predivni spektar moje omiljene boje koji je varirao od razigranog tirkiznog do dubokog indigo plavog uzeo me u potpunosti. Tonuo sam usporeno prčkajući po kontrolama BCD-a tražeći pravu brzinu i dubinu urona. Dno je bilo pješčano, nezanimljivo i zabrinuto sam pomislio kako nije valjda to samo to, jer osim neprikinute ravne plohe ništa drugo nije bilo vidljivo. Tada osjetih po prvi put neku čudnu silu koja me ponjela sa sobom. Snažna morska struja od 4-5 čvora (otprilike 7-9 km/h) nosila je sve pred sobom. Nas troje smo poput kakvih astronauta lebdili nekoliko metara jedan od drugog, savladavajući prostor fascinantnom brzinom bez potrebe da zamahnemo perajom.



Nakon otprilike 5 minuta počele su se ukazivati tamne brežuljkaste formacije sa velikim skupinama riba koje su se kao kakav oblak nadvijale na obje strane gdje god je sezao pogled. Dubina je već bila blizu 25 metara i nisam očekivao nikakve drastične promjene, već sam se naprezao da razaznam nešto od tog životinjskog svijeta. Kako se udaljenost smanjivala, ista ta tamna brežuljkasta formacija se transformirala u impozantni greben prekriven raskošnim tropskim koraljem. Još uvijek sasvim nesvjestan što se dešava i nepripremljen na ono što će tek usljediti... gledam Tony-a ispred sebe kako prolazi rub grebena i kako mjehuri njegovog izdaha postaju vrlo obilni otkrivajući mi da uzbuđeno diše.

I prije nego što sam uspio bilo što dalje zaključiti, moje tijelo prelazi tu magičnu granicu postavljajući me direktno izloženim teško opisivim ponorom... koji se pod 90 stupnjeva ruši vertikalno dole do impozantne brojke od preko 900 metara dubine. Kasnije sam čuo da ima nekih dubinskih točaka u blizini koje nisu niti u potpunosti izmjerene i sežu više nego što bi bilo tko od nas ikad mogao u mašti doseći. Ta neka gusta, hladna, tamno plava boja... kao da je imala neku magnetsku privlačnost, i sve one mitske priče dubinskih ronioca koji se hrvaju sa željom da zauvijek ostanu u neistraženim dubinama... više mi nisu bile sasvim strane. U tolikoj mjeri da me iz sanarenja prenulo Sandrino lupkanje ručnom svjetiljkom po tanku... samo da bi me brižno upozorila da se ne spuštam niže od dubine na kojoj smo se trenutno nalazili. Doslovno lebdeći tako nad ponorom, okrenuo sam leđa dubini istražujući greben i nikad se nisam osjećao tako izložen.... hmmm... bilo čemu što bi iz mraka moglo izaći.



Morska struja što nas je nosila uzduž grebena bila je savršena. Nešto slabije snage nego na prethodnom ravnom dijelu ali još uvijek sasvim dovoljna da nas nosi, a opet dozvoljava da naša znatiželja neometano prebire po savakom kutku raskoši koralja. Kao da sve to nije bilo dovoljno... po tko zna koji put danas sam ostao opčinjen... ne samo ljepotom oblika, već i bogatstvom života. Samo u ovom jednom uronu pred mojim su očima sasvim ravnodušno proplivale dvije gigantske kornjače, na dohvat ruke bio mi slastan jastog i još nekoliko raziličitih rakova. U pozadini vrebala je prijeteća barakuda koja kao da nas nije ispuštala iz pogleda cijelo to vrijeme, a evo i zjevajuća murina koja je gladno izvirivala iz svoje rupe, vidio sam još jednu poveću ražu i prijateljski nastrojenog arbuna kraljevske veličine, uz tisuće drugih nepoznatih tropskih ribica svih neonskih boja i oblika.

I iskreno vam kažem, bolno sam u grlu osjećao nedostatak vlastite podvodne fotokamere i ljutito sam gledao na Tony-a neshvaćajući kako mu digitalni Nikon samo tako počiva nezaposlen na uzici oko ruke. To je bio jedan drugačiji svijet od bilo čega sto sam prije ikada vidio. Putem smo nalazili brojne špilje, nekoliko  kanjona i tri prostrana tunela kroz koje se bio pravi užitak provući. Priznajem da nisam previše upoznat sa tajnama koralja, ali sam još na svojim prethodnim uronima naučio da se treba držati podalje od njegovih otrovnih lovki koje nakon izrona ostavljaju nekoliko sati neugodni svrbeći-peckajući trag na izloženoj koži. Otkrit ću vam i protuotrov, nakon izrona uvijek je zgodno kraj sebe imati bočicu sa vinskim octom. Miris nije svima bas privlačan, ali koraljna nelagoda trenutno nestaje, i na kraju cijeli uron ostaje u fantastičnom sjećanju.


Diagram i log urona.

Tako je... svemu lijepome mora doći kraj. Pogled na pritisak u tanku govori mi da je vrijeme izrona blizu. Napuštamo koraljni greben i vraćamo se na pješčanu ravninu, a Sandra nas vodi na mjesto gdje struja sasvim popušta svoj pritisak. Nesmetano se okupljamo i zapocinjemo s izronom uz obavezno zaustavljanje na 5 metara. Čamac nas savršenom preciznošću čeka točno iznad naših glava, i oprezno se jedan po jedan dižemo uz stepenice, jer na otvorenom moru visoki valovi gotovo nikad ne prestaju.

Skidam i slažem opremu, gledam oblake i šutim, nekako se uvijek umirim i iskopčam nakon ovakivih iskustava. Kao da prebirem i razvrstavam dojmove po različitim pretincima vlastitog sjećanja. Trebalo mi je gotovo godinu dana da sjednem i napišem tekst o ovom uronu, iako ih je bilo još nakon toga do današnjeg dana, ...ali mislim da za podjeliti ovako iskustvo nikad nije kasno.



___


Dubina urona 86' = 26 m           
Temperatura zraka 81º F =  27º C        
Vidljivost tijekom urona 100' = 34 metara

Vrijeme po morem = 41 minutu
Temperatura na dubini 80º F =  26º C  




___


Još malo zanimljivosti o otoku Cozumel

Cozumel je meksički najveći naseljeni otok, koji kao jedan od zanimljivih paradoksa, nudi opuštenu i divlju, gotovo neistraženu atmosferu, dok ujedno obara rekorde posjećenosti sa 20 milijuna gostiju svake godine ostavljajući tako sve rivalske karibske otoke daleko iza sebe. Nije riječ o genijalnom turističkom inžinjeringu, već o spontanoj kombinaciji egzotičnih prirodnih ljepota, poznate meksičke fiesta/siesta atmosfere i nepresušne ponude aktivnosti i infrastrukture za sve profile gostiju.



Otok oblika dragulja leži 19 kilometara istočno od obale Yucatan poluotoka, samo 40-ak minuta plovidbe lokalnim trajektima. Dug je 47, a širok 15 kilometara. Prekriven je gustom tropskom đunglom u unutrašnjosti i plažama od finog pijeska boje bjelokosti, te obrubljen s jednim od najspektakularnijih koraljnih grebena na sjevernoj hemisferi. Boja i kristalna prozirnost mora je gotovo neopisiva i može se vidjeti u bojama plavog beskrajnih kombinacija.

Otočka klima je ugodna i topla tijekom cijele godine sa prosječnom temperaturom od 27º C. Teške sezonske kiše počinju u lipnju i traju do kraja listopada. U tom periodu je moguće da kiša pada gotovo svaki dan, ali pljuskovi nisu obilni ni dugotrajni. Za suhe sezone od studenog do travnja, vlažnost je znatno manja sa povremenim svježijim noćima. U svakom slučaju, zbog tropske klime, vremenske se prilike mogu mijenjati iz dana u dan, bez posebih pravila.



Zapadna vapnenačka obala je mnogo mirnija i zaklonjenija od utjecaja mora, pa je tako idealna za plivanje, ronjenje ili samo za opuštanje pod suncem. To je dio otoka gdje je smješten gradić San Miguel i većina infrastrukture, kao banke, dućani, tržnice, restorani, klubovi i hoteli. Gradić je šarmantan, klasična južnoamerička glavna plaža okružena s nekoliko blokva ulica ispunjena raznim sadržajem, te uređena šetnica uz morsku promenadu, praćena ugodnim večernjim povjetarcem. Cijelovečernji party-i i razuzdani provod također je nešto po čemu je Cozumel poznat širem svijetu, a dolazi kao kruna svakog pojedinog dana, bez razlike bio to vikend ili običan radni dan.

Nasuprotna istočna, pješčana strana otoka je više pustinjačka, sa samo nekolicinom ljudi koji žive u tom području i gotovo bez ikakvih organiziranih aktivnosti. Usprkos tome, divlja strana nudi prekrasne beskrajne plaže direktno izložene otvorenom moru, sa čak i do 20 živih koraljnih grebena u neposredonoj blizini same obale.



U srcu otoka, skrivenih u džungli, mogu se autima, biciklima ili pješice, posjetiti ostatci od preko 35 građevina drevnih Maya. Za ljubitelje prirode i životinjskog svijeta, uz podvodna koraljna bogatstva, treba svakako izdvojiti period od travnja do rujna svake godine, kada goleme morske kornjače polažu jaja, te brojne zanimljive ptičje vrste koje je moguće pratiti na cijelom teritoriju otoka.

Ipak, povijest ronjena u tom području je legendarna. Počevši od 1961. godine, zabilježena kamerom planetarno poznatog Jacques Cousteau-a, te prateći ocjenama i dojmovima ronioca koji su nadalje posjećivali te vode, Cozumel je sebi prisvojio titulu 'Top Five' ronilačkih destinacija na svijetu.





____


Internet linkovi:

www.caribbeanmag.com

www.sportdiver.com

www.sanddollarsports.net




___

I vi želite postati ronioc?

Jedan od vodećih ronilačkih centara na Jadranu - Big Blue Sport - u Bolu na Braču, za sve Adventure Sport članove osigurava jedinstvenu cijenu početnog tečaja ronjenja, definitivno najnižu na Jadranu - 1700kn. Više o tome OVDJE.


 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.