Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
To je ta vesela, neobuzdana strana Južne Amerike!
(Rejting 5.00 od 5)
Sama kroz Južnu Ameriku
Autor: aleksandra sirocic   
Srijeda, 26 Ožujak 2008 22:48
Ona je jedna hrabra žena. Koja slijedi svoj san.. Nakon osam godina rada u uredu, nije više izdržala ograničena zidovima koji joj ne daju da vidi oblake i sunce.. Osjećala je zov Južne Amerike.. Dala je otkaz, spakovala omanji ruksak i krenula. Potpuno sama.. U Južnoj Americi sada je četiri mjeseca.. Putuje bez strogo zacrtanog itinerara.. Putuje sama. Živi suživot sa domorocima. Katkada se njenom pravcu pridruže i ljudi koje susretne usput. Netko ima šator, netko gitaru.. Cilj joj je Kolumbija u lipnju, gdje će voditi na treking grupu slovenskih turista... Ona je jedna hrabra, otvorena, vesela žena. Koja slijedi svoj san.. Aleksandra Siročić. Piše za Adventure Sport Portal..
Argentina; Mendoza, omanji gradić sa 100 000 stanovnika pravilnih ulica, u svakoj sa obje strane strane ceste posađeni drvoredi visokih platana, veliki centralni trg sa parkom i vodoskocima... Grad na prvi pogled ne izgleda ništa posebno, ali ono što ustvari i jest posebno za taj grad je atmosfera. Ljudi u ljetnoj odjeći, svi ležerno šeću sa čoporima djece, ližu fine sladolede ili se pak izležavaju po parkovima. Još se nisam priviknula da je tu sve obratno u odnosu na Europu, da je tu sada ljeto, da su ljudi na godišnjim odmorima i da u ožujku imaju berbu grožđa!

Ovdje ne znaš koje vino izabrati
Cijela regija Mendoza i sam grad su "meka" za argentinsko vino. Ovdje je najpogodnija klima, preko ljeta suho i vruće i stvarno mislim da je ovdje veliki problem kupiti vino, jer jednostavno ne znaš koje izabrati. Čak i u običnom supermarketu ima barem dvijestotinjak vrsta odličnog vina i sva su iz ove regije.



Otkačeno društvo srpskih alpinista
Ubrzo smo se, sada sa novim društvom srpskih alpinista stopili sa ovom atmosferom i uživali. Svima je itekako trebao odmor nakon Aconcague. Po cijele dane smo bili vani, šetali po parkovima, gledali ulične predstave i družili se. Posljednja večer sa ekipom iz Srbije je bila totalno otkačena! Inspirirani mnogobrojnim uličnim sviračima i mi smo odlučili napraviti vlastiti koncert u centralnom parku. Vođa ekspedicije Dragan je kupio desetak raznih lokalnih instrumenata od kojih mi niti jedan od njih nismo znali svirati! U pomoć nam je uskočio čak i jedan Peruanac, ali niti to nije pomoglo. Nakon 2 sata "sviranja", finalne igre "hrkljus" sklopili smo instrumente i u sitnim noćnim satima završili na kuglanju i biljaru... (tu su neki bili odlični, a neki - ja, opet falšali ;).



Kamp sa bazenom
Kako kažu, jedni prijatelji odlaze, a novi dolaze. Tako sam ispratila uspješne srpske alpiniste, osvajače Aconcague i nastavila svoje druženje sa Argentincima, lokalcima iz do sada najboljeg kampa El Mangrullo. Kamp je prava mala oaza sa bazenom, čistim komunalijama i mini marketom koju vodi velika obitelj Ramero. Svaki dan predvečer tu dolaze na pivo i piloti, team koji lete padobranom i nisam mogla odoljeti da i ja ne skočim sa brda i letim!! Da, po prvi puta u životu pravo slatko letenje! ;)



Sve je teže bilo napustiti Mendozu. Mendožani su me potpuno osvojili svojom jednostavnošću, toplinom i gostoprimstvom. Ubrzo su me prihvatili kao njihovu, te smo svaki dan ručali zajedno, roštiljali i izlazili. U ožujku se ovdje priprema velika fešta vina i sve je bilo u tom ozračju. U blizini centra u jednome parku su svaku večer priredbe, koncerti tradicionalne glazbe, plesovi i naravno, mnogobrojni štandovi sa degustacijama vina. Za vinoljupce ovo je pravi raj i zaista nema pogreške u kupovini vina - sva su odlična.



Prestala sam brojati dane ovdje, samo su me mailovi i ruksak podsjećali da sam na putu. Konačno sam kupila autobusnu kartu za Tucuman, raspremila šator i evo - nastavljam dalje sa svojim putovanjem.

Nakon 14 sati busa, presjedanja u Tucumanu, još 5 sati vožnje i evo me u Cafayateu. Već sam u busu saznala da se ovaj vikend sprema velika tradicionalna fešta i da će svi iz okolnih regija biti ovdje. I zaista, ovaj maleni gradić sa 10 000 stanovnika postaje pravo užurbano mjesto. Našla sam neki kamp koji više liči na filmski set Emira Kusturice nego na ležerni kamp. I u tom cijelom vašaru utaborila se i ja ovdje. Sljedeći dan sam srećom upoznala jednog mještanina koji mi je ponudio da kampiram u njegovom vrtu. Šta je sigurno, je sigurno!



Prava kaktus dolina, impresivno!

Ubrzo saznajem da se i u ovoj regiji, u okolici Cafayatea ima štošta za vidjeti. Sam gradić na nadmorskoj visini od 1750m je okružen planinama. Sa zapadne strane strše visoke Ande u oblacima, a istočno Quebrada de Cafayate i u toj kotlini naravno - vinogradi. Moj prvi izlet bio je 50km južnije do ruinas Quilmes, ruševine iz predšpanjolskog doba. Ono što je danas vidljivo od ruševina (većinom su restaurirane) je pravi urbani kompleks nekadašnjeg grada u kojem je oko 1000 g.n.e živjelo oko 5000 ljudi. U današnje doba ovdje su "stanovnici" visoki kaktusi. Prava kaktus dolina, impresivno!

Sljedeći dan sam nastavila za Quebradu de Cafayate i ostala poprilično iznenađena pejzažom koji sam imala ispred sebe. Koja dolina! Pješćane dine, pustinjski krajolik, žarko crvene planine, visoki kanjoni.. Imala sam dojam da sam na moment ponovno u jordanskim pustinjama.



Ah, ponovni povratak u civilizaciju Cafayate. Ovdje se fešta zahuktava, muzika doslovno trešti sa svih strana, ljudi plešu i luduju po ulicama, pravi karneval. Da, to je ta vesela, neobuzdana strana Južne Amerike!

Za mene odlazak iz Cafayatea je u neku ruku bilo olakšanje. Zadnje dvije večeri i za mene je to "partijanje" već bilo previše. Ulice su na kraju bile prepune pijanih ljudi, pomalo agresivnih, latino machismo likova i od par poznanika iz hostela sam čula pomalo zastrašujuće priče. Neki su doslovno bili pokradeni, ali ama baš sve, šator, ruksaci... Na svu sreću imala sam neku intuiciju pa sam tih večeri ostala "čuvati" svoj maleni posjed, nasljeđeni šator od Leonare i Tomija i svojih par krpica...



Ali u svemu tome lijepo je bilo poznanstvom sa Anom, djevojkom iz Barcelone i zajedno smo nastavile put sjeverno, ka Salti. Ah, koje lijepo putovanje! Iz busa smo ponovno imale priliku vidjeti šarenilo Quebrade de Cafayate-a...

U Salti smo se odlučile odsjesti u hostelu. Malo "civilizacije" nakon 20 dana kampiranja. Grad Salta je za mene pravo iznenađenje. Ležeran gradić, lijepo uređen gradski trg omeđen građevinama kolonijalnog stila, bogato ukrašenom katedralom i jednim neobičnim muzejom. Obzirom da sam svako malo u nekom drugom gradiću, ne posjećujem često muzeje, ali ovaj je privukao moju pažnju.

Mumije
U Argentinskoj provinciji Salta, skoro na samoj granici sa Čileom, visoko u Andama na vulkanu Llullailaco (6700m) otkriveno je neobično arheološko nalazište staro više od 500 godina. Savršeno očuvane mumije tri osobe, mama sa dvoje djece. Mumije, tijela su bila pronađena u sjedećem položaju, potpuno odjevena, smrznuta na tim visinama. U muzeju je izloženo tijelo majke i po prvi puta u životu vidim takvo nešto. Zaista, kao živa, u sjedećem položaju pognute glave i zatvorenih očiju sjedi sitna tamnoputa žena u smeđoj odjeći. Kosa joj je ispletena u puno tankih pletenica, oko vrata joj visi srebrni nakit. Ostala sam sigurno nekih desetak minuta gledati u čudu taj prizor ispred sebe dok mi se gotovo nije zavrtilo u glavi. Zaista fascinantno, tu na ovom gradskom trgu, jedna prostorija sa takvim arheološkim otkrićem.

Izuzetno sam sretna da sam posjetila ovaj gradić. S Anom nastavljam daljnju avanturu. Idemo još malo sjevernije, ka tromeđu Argentine, Čilea i Bolivije, u argentinsku pustinju. Nastavljam dalje sa kampiranjem, ovaj puta u društvu! Ana ima gitaru, a ja šator ;)


Aleksandra Siročić, ožujak 2008., Salta


Svima puno pozdrava ;)

___


Ako ste propustili::

Mojih prvih 100 dana u Južnoj Americi

 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.