Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Kako sam razvalio svoj prvi ironman!
(Rejting 4.56 od 5)
Ironman
Autor: Kuplung Dizdarevic   
Ponedjeljak, 25 Siječanj 2010 01:00

Na posuđenom biciklu, u starim tenisicama, šminkerskim (a ne sportskim) cvikama, bez neoprena... Ali, nabrijan do maksimuma... Oči u oči s 3,8km plivanja, 180km vožnje biciklom i na kraju maraton - 42km trčanja. Ako ste mislili da se ne može piškiti s bicikla u pokretu - prevarili ste se! ... Kakav je bio osjećaj nakon ulaska u cilj? Pa prilično čudan. Duša, visoko iznad tijela (misleći valjda da je tijelo izdahnulo) gušta u neponovljivom osjećaju sreće, dok se tijelo grči u bolovima psujući dušu što ga tjera na ovakve napore.

Kako je sve to počelo, iskreno, ne mogu se baš točno sjetiti. Ali znam da sam poslije odvožene relacije Zagreb - Subotica i istrčanog Plitvičkog maratona rekao sebi - Marko to je to, dosta brate za ovu godinu! Pa nije sport sapun da se troši, biti će još prilika za dokazivanje. I tako sam ja poslušno svaki dan išao na posao, vraćao se s posla, spavao, gledao TV i radio sve što rade mladi. Onaj Clark Kentovski dio mene preuzeo je inicijativu.

Ljubav na prvi pogled
I tako je to išlo neko vrijeme (otprilike 2-3 tjedna) sve dok jedan dan, surfajući internetom tijekom radnog vremena, nisam naletio na austrijske stranice o Ironmanu. To je bilo to - ljubav na prvi pogled, rađanje supernove. Al', čekaj malo, prvo pivo...

Za jedan dan sam pronašao sve informacije koje su mi potrebne za Ironman; treninge, iskustva, prehrana... A sutra ujutro sam već odradio prvi trening. Eh, kako se ljudi brzo napale...

Najkraća moguća priprema za Ironman (koju sam uspio pronaći na internetu) je bila 36 tjedana. Ispred mene je bilo 6 tjedana, 6 paklenih tjedana. Svaki dan ustajanje u 6 ujutro, trčanje, plivanje ili vožnja biciklom. Nema alkohola, nema zaje*ancije. Kao jedan od težih treninga izdvojio bih da sam se uspio uspentrati na Sljeme trčeći, po prvi puta u životu. Paralelno s treninzima počeo sam tražiti i sponzore, jer sam shvatio da će me bicikl, kaciga, šprinterice, cvike, nove tenisice, pulsmetar i neopren stajati čitavo bogatstvo. Međutim, bez uspjeha. No, ni to me nije omelo u nastavku misije.

I došao je taj dan. Moram priznati već sam pomalo i čekao da se sve to završi. Bilo mi je dosta tog asketskog života.

Podersdorf, Austrija. Ironman i ja.
Oči u oči s 3,8km plivanja, 180km vožnje biciklom i na kraju maraton - 42km trčanja. Na posuđenom biciklu, u starim tenisicama, šminkerskim (a ne sportskim) cvikama, bez neoprena... Ali nabrijan do maksimuma.

U 7:30 označen je start i mi smo krenuli. Trebam li reći da sam bio jedini natjecatelj bez plivačkog odijela. :-) Vjerojatno sam bio smiješan ostalima. Pitali su se s kojeg je Marsa ovaj pao. A bili su u pravu jer voda je bila led ledeni. Poslije isplivanih 100m htio sam izaći, smrznuo sam se k´o pas. Ipak, nisam htio popustit. Rekao sam sebi neka me iznesu mrtvog, al' ja neću popustit makar mi to zadnje bilo.

Dionicu od 3,8km isplivao sam za 1h 15min 56sec. Samo je par ljudi bilo iza mene. Kad sam izašao iz vode, prvo sam se dobro obukao i zamotao u ručnik da dođem k´ sebi od hladnoće. Vrijeme izmjene mi je bilo 9 min, što je bilo uvjerljivo najgore vrijeme prve izmjene. Ali ja sam morao doći sebi.

Kad sam se malo okrijepio krenuo sam na biciklu. Sad već, naravno, apsolutno zadnji. Ali kako sam krenuo, nasrnuo sam k´o rudonja. Ispred mene su bila 4 kruga od po 45km, a ja sam prvi krug odvozio s prosijekom od 35km/h. I to još suzdržavajući se da ne idem prejako, jer sam znao da je kraj još daleko. Jednog po jednog ostavljao sam ostale Ironmanove iza sebe.

Tijekom vožnje biciklom ostavio sam iza sebe 60tak natjecatelja. 180km sam odvozio za 5h 16min 46sec, prosječnom brzinom 34km/h. Zadnjih 80km na biciklu počeli su bolovi koji nisu prestali do kraja utrke (u biti nisu prestali do sljedećeg dana). Još jedna zanimljivost: ako ste mislili da se ne može mokriti s bicikla u pokretu - prevarili ste se!

Na kraju šlag - maraton 42km i 195m trčanja. I tu sam odmah na početku krenuo gromovito (prvih 10,5km istrčao sam za 48min). Maraton sam istrčao za 3h 45min 7sec.

Ukupno vrijeme triatlona: 10h 32min 56sec; i 70. mjesto u ukupnom poretku od oko 170 prijavljenih!

Kakav je bio osjećaj nakon ulaska u cilj? Pa prilično čudan. Duša, visoko iznad tijela (misleći valjda da je tijelo izdahnulo) gušta u neponovljivom osjećaju sreće, dok se tijelo grči u bolovima psujući dušu što ga tjera na ovakve napore.

Usput sam pio izotonike i colu, jeo banane, čokolade i razno-razne energetske gelove. A kako me je za vrijeme trčanja sve to što sam u sebe unio htjelo napustiti, stigao sam i to obaviti (wc papira nisam imao). :-) Zanimljivo je i to da sam na svom prvom triatlonu ostavio slovensku četveročlanu repku da guta prašinu.

I već se pitam - što je sljedeće? Kao prvo jedna krigla dobrog piva pa ćemo vidjeti što dalje. Nešto ćemo već smislit.

Sportski pozdrav!

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Komentari (1)
1 Četvrtak, 28 Siječanj 2010 09:31
care!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.