Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Osjećaj Ironmana
(Rejting 4.75 od 5)
Ironman
Autor: Igor Mogoroš   
Utorak, 10 Srpanj 2012 21:34

 

Na prestižnoj utrci, Challenge Roth, među 5600 prijavljenih natjecatelja bili su i hrvatskim Ironmani: Marin Koceić, Aleksandar Grah, Damir Mesec, Nago Boris i Igor Mogoroš, koji je utiske s utrke odlučio podijeliti s nama. 
Triatlonom sam se počeo baviti prije tri godine zahvaljujući prijatelju Borisu Nagi. Prije točno godinu dana pratio sam utrku u Rothu i našeg sjajnog Andreja Višticu. Toga sam dana odlučio da i ja želim završit Ironman i posrećilo mi se da sam uspio upasti u najprestižniju trku u Europi, Challenge Roth.  
Pripreme su trajale, mogu reći, skoro godinu dana jer do tada nisam otrčao niti jedan maraton, samo par polumaratona i par half ironmana. Međutim, bio sam uporan i držao sam se programa koji mi je sastavljao prijatelj Boris Nago, inače triatlonac s iskustvom. Većinu utrka i treninga  odrađivali smo zajedno. 

E sada, osjećaj kada sam došao podići startni broj u Rothu, nešto neopisivo, toliki broj triatlonaca na jednom mjestu, 5600 prijavljenih sa štafetama.

 

Jutro prije starta buđenje 3:45 i polazak prema startu u 4:45. More ljudi se slijeva na jedno mjesto, svi šute i lagano hodaju. Glazba jeziva, znao sam da se sprema nešto posebno. Pojavile su se emocije, neopisive.

Profesionalci su startali u 6:30, a moj pucanj je bio u 7:20. Znao sam da moram krenuti sasvim lagano ako mislim završit utrku, toga sam se i pridržavao. Zadnjih 500 metara plivanja me uhvatio grč u lijevom listu koji je na sreću brzo popustio. Izlazak iz vode nakon 1:14 bez osjećaja umora je bio prvi dostignuti cilj.
Krenuli smo na bicikl s dosta vjetra i opet sa rezervom. Međutim, ja treniram bicikl isključivo u ravnici i brda oko Rotha su pokazala svoje, počeo sam lagano osjećati kvadricepse. U drugom krugu vjetar je promijenio smjer i pojačano počeo pirit, ali prolazak kroz Solarer Berg, 2 km kroz tisuće ljudi, adrenalin raste i zaboravljam na bolove jer znam da je uskoro tranzicija i prelazak na trčanje. Moju najslabiju kariku, bicikl na kraju sam odradio za 5:51, zadovoljan.
 

 
Krenulo je trčanje, lagano. Zacrtao sam si da ću krenuti sa 5:30 po kilometru, pa kako bude, jer mi je cilj bio da prvi Ironman odradim ispod 12 sati. Prvih 12 km odlično sam se osjećao i onda polako počinju bolovi u kvadrima. Polako sam smanjivao tempo i stajao na punktovima,  uzimao voće (banane, lubenice, limun) i uzimao vodu. Kada sam zadnjih 15 km shvatio da ću biti ispod 12 h, to mi je dalo još više motivacije. Zadnjih 5 km sam čak i ubrzao  i onda - spektakl ulaska u cilj, gdje ti se par tisuća ljudi klanjaju i spiker čita tvoje ime i državu iz koje dolaziš. Ove godine je bilo sveukupno preko 200 000 gledatelja. 
Tada prestaje sva ta neopisiva bol i počinje jedan osjećaj koji mogu znati samo ljudi koji su to doživjeli.
U cilju me dočekala supruga koja mi je bila cijelo vrijeme potpora. Na kraju vrijeme 11:52:17.
Šta da kažem nego moj cilj se ostvario i hvala svima koji su me bodrili i bili uz mene, što uživo što u mislima.
.

 

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.