Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
I u Županji se leti
(Rejting 5.00 od 5)
Miks svega po malo
Autor: Adventure Sport Team   
Utorak, 15 Siječanj 2013 21:47

Alen Župarić i  Kristijan Knežević žive u Županji i već par godina bave se Free Runningom i Parkourourom. Nedavno su nam poslali film kojim su nam željeli  pokazati da i u Županji postoji extremna scena. 

Njih dvoje poznavali su se i prije nego u se krenuli baviti  parkour-om, ali ne toliko dobro kao danas.

Alen je od malena, još od osnovne škole razmisljao o extremnim sportovima. U to vrijeme htio je  nauciti Breakdance.  

- Htio sam naučiti breakdance te sam pokušavao svakake stvari što ni sam nisam znao sta ja to uopće i pokušavam, te sam od toga najviše vježbao Handstand ili ti stoj na rukama, te mi je to bila glavna zanimacija. Vec u 6. razredu osnovne škole mogao sam kontrolirati svoju ravnotežu i hodao sam na rukama po učionici u razredu, kod kuće i vani dok sam se družio s prijateljima.  

Godinu dana kasnije preko starijeg brata upoznao je ekipu koja se bavi skejtom koji ga je osvojio. 

- Promatro sam ih i tako reci zaljubio sam se u skate, dok se Kristijan bavio crtanjem, graffitima (i dan danas se s time bavi), usput je malo iz dosade pokušavao razne stvari, preskakao ograde, a gledajući  ga  čovjek bi pomislio da ima trampolin u nogama. Jednostavno je imao ogroman odraz. Zapamtio sam ga po tome što je preskočio auto. Vidjeti čovjeka uživo da preskoči auto, ostaneš bez rijeci. Čak i u to vrijeme, znao je salto naprijed, a imao je nadimak "Kamikaza".

 

Alen je u  7. razredu kupio nekakav običan skate i počeo uliti trikove, najčešće preko interneta, gledajući filmove, a i počeo se družiti sa skejterskom ekipom. 

-  Preko dva prijatelja skejte upoznao sam i druge iz okolice. Ljeti smo se svakodnevno okupljali i družili, a ekipa se proširivala. Polako su nam se priključivale i nove nade koji su se bavili rolama, romobilom, bmx-om, te smo svi zajedno pokušavali svakakve trikove, razbijali se i družili se. U to vrijeme nismo imali nikakvih elemenata, niti nekakav skate park  ili rampu.  Jednostavno smo tražili po gradu nekakve stepenice, cigle, bilo šta, kako bi izvodili trikove preko njih. Također sam uz skejtanje radio stoj na rukama, te sam  pokusavao voziti skate na rukama. U vožnji bi se digao na ruke te održavao ravnotežu pokušavajući preći sta više. 

 

Već u srednjoj školi imao je široko društvo i svi su se znali čime se bavi. Tako mu je jedan od prijatelja u školu donio CD sa filmovima "da vidi s čim se ljudi u svjetu bave" 

- Kad sam došao kući bacio sam se na gledanje videa i svojim očima nisam mogao vjerovati da je to uopće moguće. Bilo je takvih poteza koje si samo u filmovima mogao vidjeti. Nisam znao da postoji nešto slično, do tad u životu nisam ni čuo za to. U to vrijeme sam pokazivao svojim frendovima iz ulice te filmove i neki su mi čak govorili "ne bi me čudilo da i ti to naučiš jednog dana. 
Kako su dani prolazili tako je i video došao do Kristijana Knezevic-a. On je bio "lud" čim je vidio . Kristijan nije imao nikakvog strahaisti je dan pokušao salto unazad i uspio ga iz prve, ispred moje kuće. Znao sam da je "lud" al' da toliko može biti i bez straha... Od tad se otvorila i meni želja da budem "lud" kao Kristijan. 

Alen je  krenuo učiti. Želio je prvo naučiti salto unaprijed. Nakon niza pogledanih filmova krenuo je u akciju. Našao je pogodan teren, kombinacija zemlje i pijeska, od daske i federa iz madraca napravio je odskočnu dasku i redovito se nakon vježbanja vraćao kući prljav, ali  jednostavno od prve nije išlo.

- Bilo je puno, puno pokušaja i padanja. Te sam tako sve češće i češće odlazio na taj pijesak i zemlju, nosio lopatu kako bih si mogao napraviti nekakvo mjesto di bi pokušavao i druge trikove. 

 

U to vrijeme još se nije redovito družio s Kristijanom koji  je brzo napredovao. I naučio još raznih trikova. 

-Svaki puta kad bi me vidio negdje u gradu pitao bi me "jesi li naučio salto" i nabacio osmijeh. Na kraju mi je dao svoj broj mobitela da mu javim ako naučim išta. Nakon raznih upadanja i prljanja polako sam naučio neke osnovne trikove, salto naprijed i salto unazad. Nema dana da nisam gledao nekakva  videa. Usporavao sam ih kako bih točnije vidio sta trebam napravit kako bih uspio neki trik.  

Došao je dan da učim Wallflip (trčanje po zidu pa salto unazad). Našao sam pravi zid  i nakon raznih neuspjelih pokušaja, padanje na glavu, leda, imao sam još nešto snage da nastavim. Uzeo sam si par minuta odmora i rekao sebi "nema kući dok ga ne napravim". Svaki puta kad sam išao učiti nekakav trik, uvijek je bilo frendova iz ulice koji bi došli gledat i smijali mi se kad bih pao. Mislim da je to i jedini razlog zašto su i dolazili, tako i ovaj put. Nakon odmora rekao sam im  "ako sad ne napravim, smijete me išamarati"

Jako su se razočarali kad sam uspio napraviti Wallflip, a ja sam bio sretan kao da sam dobio na lutriji (iako neznam taj osjecaj kak je dobiti na lutriji, hehe). 

 

Odmah je  uzeo mobitel u ruke i nazvao Kristijana da dođe i vidi taj wallflip. Tad je snimljen i njihov prvi zajednički video. Napokon su se mogli međusobno natjecati. 

-Kristijan je prije mene naucio razne trikove te je svoj prvi video stavio na youtube 11.9.2007. godine.  Ja sam od prije imao snimljenih nekakvih svojih običnih trikova, ali taj dan kad sam s njime snimio zajednički Wallflip, isti dan navečer sam napravio svoj 1. video, te ga stavio na youtube. Još pamtim dan,  26.11.2007.  i od tad mogu reci da smo krenuli zajedno vježbati i učiti nove stvari. 

Videa su vidjeli i ostali županjci. Željeli su naučiti istom što Alen i Kristijan ali strah je često bio jači.  Mjeseci su prolazili, tako su razni i odustali, a i novi dolazili. 

-Bio je i jedan kandidat koji je slomio ruku ispred kamere dok smo snimali video. S ponosom mogu reći da cijelo ovo vrijeme dok se bavim Parkour-om nisam imao niti jednu veću ozljedu, iako sam dosta puta se znao negdje okliznut, krivo se okrenut, pa se razbiti na pod. 

 

Kako su mjeseci prolazili, ambicije su bile veće i javila se želja imati gimnastičku dvoranu kako bi mogli dalje učiti i vježbati.  Preko interneta saznali su za ekipu iz Osijeka koji se time bave i posjetili ih u njihovoj dvorani. 

- Od tada mi je san da živim u gradu koji ima gimnastičku dvoranu. Jednostavno bih živio u njoj. Posto smo mi iz manjeg grada najviše što imamo je školska dvorana koja  je namijenjena najčešće za nogomet, rukomet, košarku i sl. , dok i posjeduje nekakve box-ove i strunjače koje bi dobro došle i ne bih više morali dolazit kući prljavih trenerki i majica, a svoje padove bi mogli i ublažiti. Inače, ta dvorana se plaćala oko 200kn  za 1h, ali mi nismo imali toliko novaca kako bih si mogli priuštit termine jer nas je malo. 

Dok je suho vrijeme, nije problem vježbati vani. Problemi dolaze sa lošim vremenom i kišom. Rješenje su pronašli uz pomoć Alenovog profesora TZK-u koji im je ustupio profesorski termin u dvorani, a i gradske mažoretkinje su izašle u susret i ustupile dio dvorane u svom terminu Dva sata tjedno za vježbu je realno malo, ali na kraju bolje išta nego ništa.  

Bila je to dobra zabava, ali realni život je nešto drugo. 

- Kako smo sve stariji trebalo je počet i zarađivat.. Kristijan je zbog posla  sve slabije uspijevao  trenirati,  pa smo se tako i sve slabije i družili. Ja sam i dalje vježbao, , dolazili su nove nade, i period od 2010 - 2011 se nije toliko posebno isticao. I pocetkom ljeta 2012. krenuli smo ozbiljnije vježbati i bez dvorane. Svoj grad smo iskoristili maksimalno, jednostavno nema mjesta gdje nismo bili, tražili, obišli razne lokacije i svaku iskoristili za par sekundi videa. I tako sekunde po sekunde,  video gotov. Spremni smo pokazati svijetu i naše trikove iz male Županje u nadi da ćemo ove godine dogurati malo i dalje.

Želja nam je putovati u druge gradove i snimati videa, tražiti nove lokacije, ali i imati dovoljno sredstava s kojim bi se to sve moglo priuštiti, jer stanje u državi je takvo da se od ovoga bas i ne može živjeti, te nas tjera na sve manje treninga, jer nismo više djeca da od roditelja sve uzimamo, ali u svemu uživamo koliko možemo.   

Njihov film možete pogledati OVDJE  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.