Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Preveslati Viški ocean i "okreniti" Vis
(Rejting 5.00 od 5)
Miks svega po malo
Autor: Tekst: Kristian Marović; Foto: Damir Pačić   
Nedjelja, 08 Srpanj 2012 17:53

Davno mi je moj prijatelj, kolega i instruktor ubacio bubu u uho.  Dotični, imenom i prezimenom Damir Pačić, alias Pacho, jednom je rekao trebalo bi otići kajakom na Vis.  Ja sam samo odgovoria aha, zašto ne.  

I ideja je živjela, godina je prošla, opet se spomenia dotični otok. Vis. Novi kajaci su ugledali svijetlo dana, dovezeni su u Hvar i najbolji test za njih je Vis, preveslat „Viški ocean i okreniti Vis“. Ove 2012 godine gospodnje, mjeseca lipnja od jednog ponediljka do četvrtka, u manje od 3 dana, da, manje od 72h, taj pothavat je učinjen. Vis je obrađen, do zadnje škrape istražen.  I krenimo sada nekakvim kronološkim redom.

P.S. Obzirom da otoke Hvar i Vis povezuje katamaranska ili zapravo bilo kakva brodska veza tek jednom tjedno – utorkom;  pojasnimo da iz Visa možete otići ujutro u Hvar i vratiti se popodne, a obrnuto tek sljedeći tjedan što je u stvari rubrika „vjerovali ili ne“i to nam je bio dodatni motiv za ovu malu fiskulturu...

 

Ponediljak, 18.06. buđenje u 7, da bi bili spremni do 8 da mozemo laganini krenit prije nego sunce upeče. I upeklo je, naravno, nakon svih spremanja, šopinga, upakiravanja stvari u dry bagove, napuštamo Križnu luku u Hvaru u 10:10. Nakon što preveslavamo Hvarski kanal, dolazimo do Paklinskih otoka, i provlačimo se među njima da bi došli na južnu stranu, otvoreno Viško more, Viški kanal ili Viški ocean. Nakon što prolazimo Štampedar, najjužniji otok obrane Paklinskih otoka, izloženi smo otvorenome moru koje je fenomenalno prema nama. Posejdon nam je naklonjen, nema vala, nema vjetra, samo vrućina do boli. Litre i litre tekućine su ubrzo nestajale u kajaku  i polako ulazile u nas. Negdje na pola Viškog kanala zbog trnjenja donjih ekstremiteta odlučujem se okupati, ne bojte se nema morskih pasa, ali nebi se nešto od mene ni razveselili.

 

Nakon toga obavljam jedan jako važan razgovor sa Poreznom upravom Split, da nasred kanala u kajaku sam rješio neka važna porezna pitanja u svezi glede mene. Gospođica u Poreznoj je bila oduševljena mojom „plovidbom“ i zaželila mi je mirno more i lipo vrime. Nakon toga prolazimo blizu jata dupina, kojima nismo uopće nešto puno zanimljivi, ignoriraju nas i mi polako nastavljamo prema Visu. U 14:00 dolazimo pred Stončicu, lanternu na sjevrnoistočnoj strani Visa, nakon šta smo ispalili bokun slika, nastavljamo prema istoku i ulazimo u drugu valu redom, imenom vela Smokova, prekrasna pješčana plaža gdje izvlačimo kajake i odlučujemo baciti na picigin. Iziritirani pustim obadima, koji nas obljeću i pokušavaju pojesti, nekako uspjevamo bez ugriza pobjeći i upućujemo se prema Ženki, mjestu na istočnoj obali Visa, nasuprot otoku Budikovac. Kako je Pacho pod naletom obada zaboravia gaće u veloj smokovi, on se vraća tamo, a ja laganini se valjam po moru. Nalazimo se na plaži u Ženki  i tu upoznavam  Pachinog prijatelja Lela kod kojega ćemo i noćiti ove večeri, ali prvo cemo jos malo odveslati, napraviti krug oko Budikovca, posjetiti poznatu Budikovsku lagunu i popit bevandu kod Andre. Oko 20.00 dolazimo ponovno u Ženku, odlazimo kod Lela, gledamo utakmicu i nakon toga idemo leći. Noć. (reda radi, po GPS-u  cca 34km – 18,35NM)

 

Utorak, 19.06. Lela nema, otiša je na koću, ali Lelova žena Slavica nam sprema pecipale, i nakon šta smo se natukli pecipala, krećemo dalje, dalje prema jugu. Na putu nam se nalazi otok Ravnik kojeg ne smijemo zaobići jer na njemu se nalazi fenomenalna Zelena špilja.  Fe-no-me-na-lna, ja san se zaljubija na prvu. Velika hala sa dva ulaza s mora i malim „prozorom“ u stropu kroz koje dopire sunčevo svijetlo. Ta svjetlost se reflektira od površine mora i cijelu špilju obasjava nekakvim zelenim konturama. Prekrasno.  Nakon šta teškog srca i lakih karbonskih vesala napuštamo Zelenu špilju i Ravnik, dolazimo do samog juga otoka Visa, i tu polako veslamo uz obalu i uvlačimo se u svaku valu, u svaku rupu, gdje god kajak moze ući. U maloj Travni se nalazimo s Topom, koji radi u restoranu kod Senka Karuze, upoznajem Senka i tu ostajemo na ručku, malo pršuta, sira, kapara, maslina za zavarat glad, pa riblja juva, pa fažol na brujet s kozicama. Senko je to spremia tako dobro, da ja više nikad neću otići na Vis, a da ne naletim do njega. Čovik jednostavno zna. Senko fala. Tope fala također. Posli male Travne na red stiže Stiniva, a šta ona tek dobro izgleda.

 

Tu smo popili najskuplju kavu ikad, dvi nesice iz kesice – 40 kn...wtf. Ali svatili smo sve kad smo vidili da na rukohvatu koji vodi na gornju terasu piše, sjedate na vlastitu odgovornost. Odgovorno sam platia tih 40kn i sia u kajak i zaboravia na to. Put nas dalje vodi uz južnu obalu otoka koja izgleda kao da je prebačena ovdje iz Tajlanda ili Kambođe, galerija visokih reljefnih litica s puno rupa i špilja, sve obraslo borovima i kaparima. Kako pada sunce, umor se javlja i tražimo mjesto za noćenje. I nalazimo ga, punta Stupišće, uvala Gnjilna. Nakon nekih uru vrimena orce izvlačimo kajake po nekakvim mokrim, sklizavim stinama. Ja kako sam bia malo uzurban jerbo mi se pripišalo, prosua sam se koliko sam dug i širok i samo sam iskida bokun desnog dlana. Ništa ozbiljno, valjda cu sutra moci veslati, promislija sam. Tu Pacho nalazi mjesto za noćenje, kuća s pogledom u nebo obraslih vrata i prozora. Ulazimo unutra, razvlačimo amake (ležaljke za spavanje koje nisu mreže), udaramo po pršutu, konzervama i pjeni od pive.  Nakon sta smo pojeli podosta spize, i popili po bacvice Heinikena, odlučujemo leći. Pod vedrim nebom, u hotelu s miljunom zvijezda iznad nas, večer je prošla super. Bez komaraca, bez gnjavaže. Jutro.  (cca 25km – 13,5NM)

 

Srida, 20.06. budimo se rano, oko 6:30, 7, Pacho sprema kafu, malo marendajemo i spremni smo. Odredište Komiža, pa Vis. Polako nakon 15ak minuta ulazimo u komiški zaljev, opušteno veslamo uz obalu, gledamo male privatne šljunčane plaže, špilje i svakave kamene gromade uz  obalu. Dolazimo do plaže Kamenice i tu se izvlačimo iz kajaka i naručujemo kafu. Dok pijemo kafu, Pacho dopunjava poluprazne kante i boce vode sa prirodnog Viškog  izvora. Nakon šta smo i tu ispucali malo slika, idemo dalje, ulazimo u Komižu, prolazimo kroz luku, veslamo među brodovima, slikajemo se i napuštamo Komiški zaljev. Onda malo veslamo u vitar u neku tramontanicu. Nakon nekih 45min, izlazimo na zapadnu obalu Visa i sada vitar minja smjer i mi lagano idemo niz vitar, niz valove. Ulazimo u svakojake vale, u Tihoj ručajemo konzerve tune i sardine, i nakon kupanja nastavljamo prema Visu. U uvali prije viškog zaljeva ulazimo u Titov ratni vojni tunel za brodove, tu malo veslamo, slikajemo se i nastavljamo prema Visu. U popodnevnim satima ulazimo u Vis i u Kutu vadimo kajake na jedno malo žalo i idemo na pivo i pizzu. U Bejbija smo sa Pachinim viškim prijateljima, pričamo o obadima, muvama, kanalizaciji, turizmu, koliko se daleko baca koja lanterna i odlučujemo ići negdi prespavat.

 

Najvjerojatnije odredište će biti borovina iznad Česke vile. Kako smo po mraku ulazili u kajake da ih prebacimo iz Kuta do Česke ville, meni se malo svidilo to noćno veslanje. I onda uz neki glupi razgovor između Pache i mene kako bi mogli mi nastavit prema Hvaru po noći, ma oćemo, ma nećemo, ma ajmo malo ubit oko pa bar uvatit izlazak sunca na moru, ma ako legnemo, znaš sam da se nećemo probudit prije jutra pa ko ce opet veslat po vrućini, suncu, a mene malo boli rame, ali preživit ću, ma oćemo li, ma nećemo, ma mogli bi, ma nije ovo pametno, ma nećemo nikome reći, ma ko će sad po mraku tražit misto za amake. A čim smo okružili Češku vilu vidili smo svitla Hvara, prognoza je povoljna, lagano puše od boka do krme, ima zvizda – nema zvizdana. Na plaži Grandovac se oboružavamo svom potrebnom opremom, pijačom i spizom i bez glasa krećemo još jednom na Viški Ocean... 23.41, mrak, ulazimo u kajake i krećemo, odrediste Hvar...“Break on through to the other side...“noć na zemlji, dva Kodiaka, (model Prijon kajaka), jezde tjerani unutrašnjom propulzijom naše želje s dozom ludosti, (ili obrnuto) i vanjskom harmonijom vesala i morske površine...ples s valovima, more daje more uzima mi štrapamo more priča more šuti more more ca covik ne more more daje.... Kurs, vidimo lanternu od Vodnjaka, Sjevernjaču, aha, pa amo malo desno od nje, to bi trebalo bit to, kako smo veslali, pomalo nam je lanterna Stončica ostajala za leđima, pojavila se hvarska fortica Španjola, pojavila se lanterna Pokonji dol, i nakon tri sata i 27 minuta izvlačimo kajake na žalo u Križnoj luci. Živi smo, jebote učinili smo ogromnu glupost – mnogi bi rekli, ali preživili smo. Kupi kabele i ajmo leći. Vučemo se ka dva šporka vagabunda po hvarskoj rivi sa stvarima i veslima...U 4.30 smo bili u postelji. Mir. (cca 57km – 30,78NM)

 

Eto u nekih 65 h boravka na putu, u avanturi, prešli smo skoro 120km (64,5NM), Vis je okrenut,  Vis je s mora istražen, Vis je prekrasan, Vis je po miri čovika, Vis nam je izaša u susret. Ja sam do sada bia nekih 10ak puta na Visu, većinom u Komiži, uvik mi je bia drag, lip, ali nikada ka' do sad. Nisam prošao puno otoka, ali mislim da se rjetko koji otok može mjeriti s Visom. S tom divljinom, tim kamenim zidovima, pitomim valama, čistim morem, spiljama, lagunama, pješćanim plažama, dobrom spizom i lipim vinom.

 

Nije ni čudo šta je bia zabranjen za turiste, i da budem brutalno iskren, trebao bi i ostat zabranjen. Jer definitivno to nebi bilo to, i ja to nebi volija  da postane prenapučen, bučan, da postane zagađen svjetlom i bukom. Ovakakav kakav je, savršen je. I tako ako vas neko ikad bude pita o Visu. Vis je ružan, dalek, nesiguran, ljudi nisu ljubazni, tuku vas po ulicama, lanternisti su nezgodni, sve najlošije neka kruži o njemu jer jedino tako ćemo ga zadrzat za sebe, za avanturiste. Nama je jasno da Hrvatska strategija turizma baš i ne postoji, i sl, ali kad bi mogli imati turiste i putnike, a ne mase, Vis bi ostao Vis, Dalmacija Dalmacija, a Hrvatska Hrvatska.

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.