Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Prvi Hrvat propješačio Pacific Crest Trail
(Rejting 5.00 od 5)
Miks svega po malo
Autor: Adventure Sport Team   
Srijeda, 02 Studeni 2016 22:47

Nikola Horvat prvi je Hrvat koji je propješačio rutu Pacific Crest Trail. Ruta duga 4265 km, proteže se od Meksika, preko Californije, Oregona, Wahingtona do Canade, prolazi preko 1000 jezera, 24 nacionalne šume, 7 nacionalnih parkova i tri države.  Nikola je pješačio ukupno 162 dana. 

Zašto baš PCT?

PCT je po mom sudu jedan od najatraktivnijih long distance trailova. Još je dovoljno nerazvikan i nema toliko ljudi na njemu, kao npr. na Apalachian Trailu kojeg ljudi masovno pješače. PCT je raznolik, prolazi kroz pustinju, Sierre, šume, mnoštvo nacionalnih parkova, a opet nije izoliran poput Continental Divide Traila koji je predug i izuzetno zahtjevan. Naprosto, PCT je za mene predstavljao najbolje od Amerike.

 
 

Da li je bilo teško otići na 5 mjeseci? Puno ljudi žele ostvariti sličnu pustolovinu, ali posao, obitelj ili druge obveze ih sprječavaju ili bolje rečeno su razlog jači da se ostane nego želja za pustolovinom.

Bilo je teško otići. Odvojiti se od poznatoga, uhodanog života je veliki izazov. Takva avantura garantira promjenu života – onoga koji vas čeka kada se vratite i onoga unutra, unutar vas. No, takav život nije za svakoga. Ukoliko netko nije spreman odreći se sigurnosti gradskog života, redovne plaće, odvojenosti od obitelji i ljudi koje voli, taj čovjek nije niti spreman na ono što će ovakav put baciti pred njega. Kada za nešto živiš i to voliš, onda prepreke stoje tu samo kao izazov. Kada gledaš avanture s figom u džepu, tada ti se avature neće niti dogoditi, a dogode li se najvjerojatnije nećeš niti uspjeti. To je i razlog zašto nema mnogo avanturista.

Da li si u kojem trenutku pomislio odustati? Što je presudilo da ideš do kraja?

Da idem do kraja je presudio ispravan mind set. Otpočetka, od ulaska u avion, od kada sam stao nogom na Southern Terminus kod meksičke granice vjerovao sam da ću doći do kraja. Naravno, samo hodanje je bilo jedno 35 puta teže nego sam zamišljao prije puta. To je normalno, da se čovjek preračuna, no taj stav – da ću završiti i da nema odustajanja osim zbog teške povrede, me je držao do kraja. Znao sam plakati i hodati, bacati štapove za hodanje od bijesa i muke, padati na koljena od očaja, ali nisam odustajao. Kada sam u Sierrama, u Yosemiteu, slomio prst na nozi pao mi je kamen sa srca: ah, napokon sam ozlijeđen i mogu mirna srca doma. No, nastavio sam hodati jedan dan, pa drugi, pa peti i tako do kraja. Naprosto sam prehodao ozljedu i znao da ovo nije ozljeda koja me može osloboditi odgovornosti koju imam prema sebi. 

 

Što te se posebno dojmilo ?

Mnogo stvari me se dojmilo na PCT-u i teško je izdvojiti jedan segment. Priroda je veličanstvena i svakodnevno me odušavljavala, dužina puta je zaprepašćujuće duga i dojmila me se, dobrota trail angela me se također dojmila, upornost drugih i mene samoga..... No, moram li izabrati samo jedno rekao bih da je to transformacija svijesti koju sam doživio hodajući tih 5 mjeseci. Gledajući vlastitu mijenu je bilo zastrašujuće iskustvo, ali ujedno i ispunjujuće. Snaga stijena, šuma, ljepota i opasnosti; isklesali su u meni nove vrijednosti, novu upornost, nove spoznaje o samome sebi, novi rezervoar goriva koje će me nadahnjivati još desecima godina. 

 

Da li je bilo neugodnih iskustava?

Bilo je neugodnih iskustava. Žeđ pustinje, bol žuljeva, istegnuće tetiva koje me je gotovo izbacilo s traila, samoća Sierra, tama sjevernokalifornijskih šuma, svakodnevni padovi – fizički i psihički, oluje koje su me zahvatile, hladnoća, glad...Sve je to bilo neugodno. Prvi dio puta je obilježilo istegnuće tetiva desne noge i boravak od 8 dana kod trail angela i posjet liječniku, rentgen... Sierre sam propješačio potpuno sam. Unatoč najdivnijoj prirodi nalazio sam se u potpunom mraku susreta sa samim sobom. Pred kraj Oregona sasjekle su me neke gadne oluje i hladnoća me je gotovo koštala zvanja GSS-a, a predzadnji dan PCT-a sam svjesno uzeo prečac da uštedim ponešto vremena i gotovo nastradao u padu s litice. 

 

Sigurno ima i koja anegdota s putovanja...

Anegdota s puta ima izuzetno puno i teško je izdvojiti jednu. No, najprepričavanija anegdota je noćni susret s pumom. Naime, zbog velikih vrućina dio traila prije grada Tehachapi sam pješačio noću. Oko 3 ujutro sam susreo pumu s moje lijeve strane na svega metar od mene. Shvatio sam o čemu se radi tek par metara kasnije. Stao sam, okrenuo se i gledao u dva ogromna oka unutar crne, ogromne siluete. Osjećaji su me preplavili. Svaka se dlaka na mome tijelu borila protiv gravitacije, trnci su rezali niz moja leđa. Dvadesetak sekundi poslije puma je samo otišla, a ja sam sada stajao u još goroj situaciji. Ta gdje je ova mačketina? Okrenuo sam se, krenuo dalje i udarao štapovima za hodanje velikom silinom jedan o drugi, ne bih li preplašio mačku. Nakon par sekundi zvuk teških, mekanih capa čuo se kako velikom brzinom prolazi iza mene. Naglo sam se okrenuo sa štapovima usmjerenim naprijed. Vidio nisam ništa, ali to je bio posljednji poziv da izvadim svoj nož. Nisam siguran da li bi mi pomogao, no osjećao sam se malo sigurnije držeći ga. Sljedećih sat vremena hod je bio nešto posve drugačije. Osjetila su mi divljala, sve sam čuo, sve sam vidio, ali pumu više ne....srećom. 

 

Što si nosio od opreme? Koliko je težio ruksak?

Od opreme sam nosio šator, vreću za spavanje i podložak na napuhavanje, bag liner, base layer odjeću za spavanje, 4 para čarapa od kojih su jedne bile base layer, dvije majice kratkih rukava, jednu dugih, pernatu jaknu, gore tex jaknu, duge hlače, jedne trail runner tenisice, kuhalo i lončić, Gopro kameru, a ostalo su bile sitnice poput upaljača, igle i konca, kape, bilježnice i olovaka..... Ruksak je bez hrane i vode težio oko 11-13 kg, a s vodom i hranom čak i do 18 kg. Na određenim dijelovima puta se mora nositi i do 6 litara vode, a ponekada i 9 dana hrane. To je izuzetno teško. 
 
Da li je takav pothvat skup? Koliko te to sve koštalo?
 
Za HR prilike ovakav je poduhvat prilično skup. Amerika je jako skupa, a osobito u manjim gradićima gdje 1 litra flaširane vode košta i do 3$. To je gotovo 20 kn. K tome, čovjek na takvom putu jede dehidriranu hranu koja je skupa, baš kao i slatkiši, a sve u velikim količinama. Na sam put (hrana, voda, popravci i zamjena opreme, hoteli, moteli, hosteli, kampovi, restorani...) se može potrošiti 3000-10 000 dolara. Ja sam imao 5000 $ i sve sam potrošio. Oprema je izuzetno skupa stavka. Naime, koristi se ultralight oprema koja je skupa. Ovisi s čime hiker dođe u Ameriku. Na moju je opremu otišlo oko 1600 dolara. I još k tome dodajte avionske karte i ostale sitnice. Po mom sudu, ako se nema opreme mislim da bi idealna svota za PCT bila oko 9000 dolara. No, to i nije toliko puno uzmemo li u obzir da čovjek tamo živi punih 5 mjeseci u potpunoj punini življenja. To je 1800 dolara mjesečno, odnosno oko 12000 kn. Za europski standard ništa nemoguće, a za hrvatski samo za zaljubljenike. Danas svi moraju imati auto. Po meni je bolja investicija dignuti kredit za avanturu ovog kalibra nego kupiti automobil. 

 

Planiraš li zapisati svoje putovanje i možda da to vidimo negdje u pisanom izdanju? Hoće li biti predavanja o putovanju?

Knjigu se polako spremam napisati. S obzirom da sam vjerojatno prvi Hrvat koji je prehodao PCT mislim da bi ljudi mogli biti zainteresirani da čitaju. S druge strane, knjige se danas pišu o takvim trivijalnim putovanjima da ovo moje naprosto zove da je napišem. 

Predavanja će krenuti čim složim sve materijale i kontaktiram zainteresirane. Nadam se da će biti zainteresiranih i da će se zakotrljati niz predavanja po Hrvatskoj, ja ću se rado odazvati.

Pregledao sam i svoje video snimke i mislim da ima sjajnog materijala, pa planiram složiti i jednosatni dokumentarac, no prvo moram naći nekoga tko će biti voljan pomoći mi. Naime, nisam iz filmske branše i ne bih volio napraviti loš uradak.

 

Koja je slijedeća pustolovina u planu?

Teško je reći koja je avantura sljedeća. Znam samo da će je biti. Kada sam 2003. prehodao 500 km u 12 dana znao sam da ću hodanje nastaviti jednoga dana. Trebalo je 13 godina da napravim sljedeću avanturu. Sada neće trebati toliko vremena, no vidjet ćemo kako će se posložiti neke temeljne stvari. Valja i zaraditi nešto novaca tako da sam sada u fazi traženja posla, a to je također jedna avantura. Ipak, što se tiče prave avanture ne bih bacio sve karte na stol. Postoji jedan trail na koji sam već s PCT-a bacio oko i mislim da bih ga mogao prehodati, baš kao i Camino u Španjolskoj. Taj trail je dugačak jedva 1000 km i u odnosu na PCT je lagani izlet, no volio bih ga prehodati s mojim sinom koji sada ima 5 godina. Dakle, za 2-3 godine. No, sve u svoje vrijeme. 

Tvoja poruka ljudima koji žele putovatina način kao ti a ne mogu se odlučiti?

Avantura vas čini drugačijima i iako zvuči romantično ići na nj, ona će vas lišiti udobnosti na kakvu ste navikli: izgubit ćete posao, auto, vjerojatno se zadužiti i izgubiti ćete mnogo „prijatelja“. S druge strane avantura će vam isto tako dati, dati će vam novog vas. Dati će vam mogućnost da postanete čovjek kakav nikada niste sanjali da možete postati.
Ljudima koji bi putovali kao ja, a ne mogu se odlučiti poručio bih da je avantura u njima, samo se treba potruditi naći je. Avantura je 70% planiranja i 30% akcije. Avantura zahtjeva veliki intelektualni i emotivni napor. Avantura je teška, potrebno je puno odricanja, no najbitnije od svega je samo jedna stvar – odluka! Kada čovjek odluči da to želi, ne postoji to što će ga odvojiti od njegovog cilja. Potrebno je reći –DA! Taj DA će promijeniti vaš život u potpunosti, baciti vas naglavačke i ispljunuti vas mnogo puta, no ukoliko ste dosljedni i zaista ozbiljno shvaćate svoje odluke ništa vas neće moći spriječiti da odluku sprovedete u djelo. Moj PCT je počeo s jednim takvim DA....i našao sam načina da odem i da se vratim kao vjerojatno prvi Hrvat koji je prehodao 4300 km Pacific Crest Trailom. No, da bi se reklo DA treba se zaljubiti. Ja sam se zaljubio u PCT, u što si zaljubljen ti?

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.