Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Priče iz Patagonije- 5.dio- Šuć-buć, padni, čupaj, vadi
(Rejting 1.00 od 5)
Pustolovne Utrke
Autor: Elvir Sulić   
Četvrtak, 02 Veljača 2012 12:24

Četvrta patagonijska noć je iza nas. Mirnu i tihu napuštamo je prije izlaska sunca. Napuštamo i Dance koji još spavaju i koji su izgleda odlučili pričekati njegove tople zrake. Još uvijek je mračno, ali vrijeme je za polazak. Nema odmora dok traje obnova :) 
Bilo bi super kad bi izreka: što prije kreneš, prije ćeš stići vrijedila za naš današnji dan, no znamo da za nas vrijedi: što prije kreneš, više ćeš biti na nogama. Ali raduje nas spoznaja da nas očekuju kilometri i kilometri novih izazova i djevičanskih terena po kojima vjerojatno nitko prije nije prolazio. Po onome što smo do sada vidjeli i doživjeli u potpunosti vjerujem u to :) 
 
 

Na tehničkom sastanku pred utrku prilikom prezentacije staze, Stjepan je predložio, ukoliko se svi složimo, da na ovoj trekking dionici od KT9 do KT11 koristimo GPS jer je navigacija ovdje poprilično zahtjevna. Sjećam se da su svi kapetani u pravom pustolovnom duhu jednoglasno odbili njegovu ponudu ne željevši umanjiti veličinu i snagu izazova koji donosi klasična navigacija. Tri put hura za sve kapetane timova :) No na kraju se ispostavilo da je ta odluka i ova treking dionica, uz pomoć velike količine kiše koja je pala tijekom utrke, nabujalih rijeka i brzaka te snijega u brdima, uveliko usporila utrku i iz takta izbacila više od polovice timova. O tome više u nastavku i slijedećem danu.
 

 
Kako se pomalo razdanjuje uspinjemo se na sedlo preko kojeg smo planirali proći sinoć.
Sunce polako izlazi i obasjava nas svojim toplim zrakama. Veselimo mu se svaki put kada nas se sjeti i proviri kroz oblake. Uvijek je lijepo vidjeti njegovo lice J
No bez obzira na njegovu toplinu ne skidamo jakne sa sebe, poprilično je hladno jer svako toliko zapuše vjetar, a odjeća na nama još uvijek je mokra. 
Na sedlu je super čistina sa nevjerojatno lijepom travicom, rekao bi čovjek: prava engleska :) Koliko je travica lijepa osjetili smo prilikom spuštanja sa brežuljka. Ja sam već bio u silazu kad su pored mene proklizali Stiven i Darija. Stiven se poskliznuo kao da ga je netko opalio po nogama, pokupio Dariju, a Dario i ja smo ostali kao pegle gledajući što se dešava, pitajući se gdje će se njih dvoje zaustaviti. Nisu stigli daleko, samo par metara ispod nas. Desilo se to tako brzo i iznenada da Stiven nije stigao upozoriti Dariju već je samo izustio nešto poput: arghhhhh.... Srećom nitko se nije ozlijedio, a kako je sve izgledalo i pomalo komično svi zajedno smo nakon nekoliko trenutaka prasnuli u smijeh. 
Prošlo je neko vrijeme dok se nismo udaljili od tih opasnih travnatih brežuljaka. Hodali smo sigurno, kao po jajima, provjeravajući svakim korakom hoće li nas travica trpjeti ili će nas pokušati zbaciti sa sebe.  I više nismo hodali jedan iza drugog :)
 

 
Kako se sunce penjalo sve više i slalo nam sve više topline tako smo napokon dosegli radnu temperaturu i skunuli kape i kapuljače. Na ovom dijelu trekinga izmjenjivale su se otvorene travnate dionice, ne sa onom opasnom i skliskom, već lijepom, žutom i visokom travom, i područja s niskim raslinjem. Pred nama će se polako otvoriti široka i jako duga zaravan. Još je nije bilo na vidiku, treba proći još nekoliko brdašaca i preskočiti par potočića i evo nas na najravnijem treking dijelu.
No na karti se ne vide šumetine, a još gore je što se ne vide ni silne rijeke koje se spuštaju sa dalekih vulkanskih vrhova. Sretni što više nema uspona i silaza i što ćemo napokon pohitati naprijed, radovali smo se terenu koji je pred nama.
 
 
 
Ali šipak, do njega je valjalo „forsirati reke“ i to bezbrojne; brze, hladne, sive, mutne od hladnoće i pijeska kojeg su nosile sa visokih planina. Bilo ih je par poprilično širokih i brzih da nije bilo druge nego ići uz njih tražeći mjesto gdje se sužavaju i eventualno pronaći kakav prirodni most, srušeno stablo koje bi olakšalo i skratilo bol i hladnoću prelaska. Na nekim mjestima bi u tome i uspjeli, ali u većini slučajeva nije bilo druge nego ravno naprijed „preko vode do slobode“ :)  Kretali smo se bočno, pognuti prema naprijed kako ne bi izgubili ravnotežu i držeći se jedan za drugog prelazili na drugu stranu. Sve je bilo ok dok voda ne bi došla visoko iznad koljena. Em što je bilo jbn hladno, moglo nas je s lakoćom odnijeti nizvodno. Ali strah je vrag, a vrag se ne da tako lako :)
 

 
I tako, red forsiranja reke, pa red šikaniranja kroz šumu, pa opet red forsiranja reke, pa red..i odjednom nepregledna čistina. Jeeeeee :) Napokon. Nikakvih rijeka i nikakvih šuma pred nama, samo trava, kilometrima, točnije 15 kilometara. Pred nama se otvorila klasična patagonijska turba. 
 

 
A turba nije ništa drugo nego velika ravnica, gdjegdje (kako zbori Sijerković) travnata, a gdjegdje šumovita, što krase je velike količine vode. Nešto poput močvare. Uglavnom, kreneš pa propadneš do gležnja, a ponegdje i preko koljena pa se na trenutak nađeš na „suhom“ i zatim opet upadneš do koljena pa skakućeš po travi ne bi li ostao na površini i kad povjeruješ da ti je krenulo evo te u vodi, a katkad i mulju. I tako lijepo, šuć-buć, padni, čupaj, vadi, kilometrima i kilometrima, zapravo njih 15, iliti ga cijeli dan.
 

 
Par puta preko nas proletjeo bi helikopter sa snimateljskom ekipom. Kako od sinoć nismo vidjeli nikoga lijepo je znati da u ovoj pustoši ima još ljudi. Tu i tamo bi se zadržavali lebdjeći na mjestu što je bio znak da su i ostali timovi u blizini i da plešu po turbi :)
I to nije sve :) E sad ćete reći da pretjerujem. Ali istina je. Kako smo se približavali kraju te turbo folk jeze, trebalo je prijeći na drugu obalu rijeke kojoj smo se približili i koja je izgledala poprilično hladna, brza i duboka. Prateći je tako kako vijuga i vijuga i boreći se sa svim patagonijskim treking preprekama došli smo do mjesta gdje se ona ulijeva u jedan od mnogobrojnih fjordova. Umoran i iscrpljen, bez razmišljanja i gledanja kompasa rekoh kako moramo preplivati na drugu stranu. Ideja se nije nikome svidjela, jer značilo je to plivanje i močenje do grla. Ali nije bilo druge. Stisli smo zube, preplivali na drugu obalu, istrčali do šumarka, skrili se pod stabla, presvukli na brzaka i cvokotali od zime. I kad smo si rekli kako nam je ovo najgore plivanje do sada ja sam se opet oglasio: Uf, nešto mi tu ne štima. Gledam kartu i kompas i čini mi se da sam se zaj... Smjer u kojem trebamo ići na drugoj je strani. A u 3pm!!!  Svi smo bili promrzli, ali nije bilo druge. Ostati ovdje značilo je odustati od utrke. Darija je bila potpuno plava od zime. Njoj je ponovno plivanje palo najteže. Ali i to smo pretrpjeli. Prešavši na drugu obalu nismo se ni presvlačili koliko nam je bilo hladno već smo počali trčati po obali duž fjorda. Lijepa pješčana obala, barem nešto :)  
 
Trčali smo i trčali dok nismo došli do njenog završetka. Stigli smo do mjesta, tj. do rukavca kojeg sam mislio da preplivavamo maločas i koji me je orijentacijski totalno smutio. 
Sunca nije bilo već odavno, za sat vremena past će i mrak, a vjetar i dalje puše. Imamo dvije mogućnosti: prelazak rukavca i ponovno močenje, ulazak u gustu šumu, rizik da dugo u noć ne uspijemo pronaći mjesto za podizanje šatora, pothlađivanje. Druga opcija je da odmah podignemo šator i probdijemo noć uz more. Bez obzira što puše mjesto za noćenje je dobro, a uspjet ćemo se i zgrijati. 
I tako bješe. Stasmo, dignusmo, jedosmo, legosmo i prije nego zaspasmo glasove čusmo. Stigla su još dva tima, odlučili su se zaustaviti i prespavati blizu nas. Opet imamo susjede na spavanju :) Ne smijem zaboraviti da je Dario nakon što smo odlučili da ostajemo ovdje otišao u izvidnicu i našao super mjesto za sutrašnji prelazak rukavca :)
Laka vam noć svima.
 
 

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.