Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Priče iz Patagonije- 4.dio- U maniri hrvatskih političara
(Rejting 0 od 5)
Pustolovne Utrke
Autor: Elvir Sulić   
Petak, 27 Siječanj 2012 17:13

Mrak je, još nije svanulo, ali vrijeme je da polako ustanemo i počnemo se spremati za izazove koje nam donosi novi dan. Spavao sam kao beba, bez obzira što je postelja bila tvrda granitna stijena. 
Jutarnja procedura već je ustaljena: oblačenje, klopa, pakiranje i polazak. No ovo jutro ipak se po mnogočemu razlikovalo od prethodnih. 
Nebo je bilo tamno od teških kišnih oblaka koji nas srećom sinoć nisu budili već su nam se smilovali i pustili nas da noć prespavamo suhi. No nije sve bilo tako crno kao što je izgledalo; tamo u daljini, u smjeru našeg kretanja, nebo je gorilo žarko crvenom bojom koju je sunce razljevalo kroz tanki sloj oblaka. Polako skakućemo niz stijene, ali pogled ne skidamo s tog majstorskog remek djela. Taj mali komadić neba, nestvarnih boja i blještavila, privlačio je naše poglede i pažnju sve dok se nije rasplinuo i pomješao sa dnevnom svjetlošću koja ga je jednostavno izbrisala. 
 
 
U tom trenutku rijetke kišne kapi postale su sve brojnije i teže. Još jedan mokri dan je pred nama, no ne marimo puno za to. Trčkaramo niz stijene prema moru i usamljenoj plažici na kojoj nas očekuje nova kontrolna točka (KT8 – Fiordo de Las Montanas, 180km od starta) i početak druge i duge kajak dionice. Obzirom da je vremenski limit pomjeren imamo dosta vremena, ali gledamo biti što brži i što prije doći do plažice jer tamo nas očekuje novi boks sa hranom i delicijama koje smo pripremili pred utrku.
 
 
Uletjevši na kontrolnu točku kroz mali potočić iznenadili smo organizatore koji nisu očekivali da bi netko mogao stići tuda. Upisuju naš prolaz, slikavaju nas i kreće hrpa istih pitanja na svakoj kontroli: kako se, jeste li dobro, idete li dalje, hoćete li se odmoriti, bla,bla,bla,bla... Ne sjećam se jesmo li uopće štogod odgovorili na ta silna pitanja, pamtim samo da je naš fokus bio usmjeren na veliki žuto-plavi šator sa opremom i hranom. Ulazimo unutra po stvari i nadamo se da ćemo se malo skloniti od kiše koja ne prestaje padati, no unutra je takvo rasulo i nered, stvari razbacane posvuda, a miris, bolje da ne spominjem. Uzimamo svoje transportne torbe i iznosimo ih na plažicu. Slijedi brzinsko presvlačenje, skidamo mokru odjeću i oblačimo suha odjela za kajakarenje. A tada započinje gozba :) 
 
 
Ne željevši jesti u onom odvratnom šatoru uživamo vani na kiši. Oko nas je sve šareno od stvari koje smo porazbacali dok ne završimo sa onim što smo nestrpljivo očekivali, a to je hrana. Slatko, slano, kiselo, toplo, hladno, tekuće, kruto, nije bilo bitno, trpamo sve od reda (muesli, juha, puding, coca-cola, keksi, krekeri, jabuke, banane, čokoladno mlijeko, panceta, gumeni bomboni..), samo da se može jesti. Njam, njam, kao mali prašćići smo, tamanimo sve redom i jednostavno ne možemo stati. Organizatori nas svako toliko zovu da se sklonimo od kiše i uđemo u onaj smrdljivi šator. Čak su ga malo i pospremili, ali mi ne marimo za to, dobro nam je ovako, ma predobro nam je :) Sretni smo i ne prestajemo naguravati hranu u sebe. 
No gozbi je ipak došao kraj. Vrijeme je da polako pripremimo kajake i opremu za nastavak putovanja. Šarenilo sa plaže polako nestaje, vraćamo transportne torbe u smrdljivi šator i ulazimo u kajake u kojima ćemo provesti narednih 10-ak sati.
 
 
Fiordo de las Montanas, naziv je fjorda po kojem veslamo. Nakon nekih 40-ak kilometara treba ubosti jednan od mnogobrojnih kanala kojom još 20km do slijedeće kontrole. Prizori koji nas okružuju su veličanstveni, šteta što pada kiša i što je sve sivo i tmurno. Mnogobrojni ledenjaci i njihovi jezici spuštaju se u more lomeći se u male komadiće leda koje svako toliko udaramo kajakom. Ne vidimo vrhove planina s kojih silaze jer su skriveni u sivilu oblaka.
 
 
Sati polako prolaze, a kilometara pred nama još je puno. Ledenjaka je sve manje, planine su sve niže, a nema više ni plutajućih komada leda. Kajakaške dionice na velikim pustolovnim utrkama najbrže dosade, postaju monotone i uspavljujuće već nakon par sati veslanja. Iznimke nije bilo ni ovaj put. Svako toliko zastajkujemo da ponešto ubacimo u kljun, da popijemo malo tekućine, progutamo koju aminokiselinu. U ovakvim trenutcima pjevanje je jedno od riješenja za buđenje. Ne sjetivši se ničeg pametnijeg iz sveg glasa, iako baš nisam Thompsonov fan, zaurlao sam: Eeeeee, zaustavi seeeeee, vjetre s Dinareee...Iznenadio sam svoje timske drugare koji su odmah prihvatili izazov tako da smo se narednih par minuta naderavali u glas, a zatim se počali smijati kao ludi. Ha,ha, uspjeli smo se razbuditi, bar nakratko. Nakon Thompsona uslijedila je Daleka obala i Stari ruzinavi brod. To je bio cijeli naš repertoar do kraja putovanja :)
 
 
Pjevali smo u nekoliko navrata, smijali se kao luđaci, ali kilometri su prolazili sporo. Ruke su postajale sve teže, ramena kruća, a leđa, uf.. Dugo je trebalo dok smo napustili fjord i skrenuli u jedan od njegovih dugačkih kanala. Znamo da imamo još nekih 20-ak kilometrića i to je to. Više ni pjevanje nije pomagalo. Svako toliko začulo bi se pitanje: Koliko još imamo? Evo još koji kolometar i tamo smo – odgovorio bih u maniri hrvatskih političara, znavši da ne govorim istinu. Tih 20km pretvorilo se u 20 godina, samo što naš cilj nije bio ulazak, već izlazak :)

 
I ne prođe ni punih 4 sata od skretanja u kanal i mi ugledasmo palu plažicu u daljini i par šarenih točkica kako se pomjeraju tamo-vamo (KT9 – Bahia Caribe, 238km od starta). Taman smo pristali na obalu, bacili vesla iz ruku, odahnuli zadovoljno i glasno, kad ono Danci izviriše iz šatora i krenuše na slijedeću trekking dionicu. Još nesvjesni svega što nas očekuje na predstojećoj dionici bacamo se na klopu koja nas je čekala i na ovoj kontrolnoj točki. Treba se dobro najesti i još bolje natovariti hranom jer slijedećih 48 sati ovisimo o tome što smo ponijeli. Sat vremena trebalo je da se dobro najedemo i spremimo i krenemo dalje. 
 

 
Još nekih dva sata i past će mrak. Žurimo koliko možemo, ali krcati smo kao deve. Ruksaci su poprilično teški.
Noć je već pala, krećemo se uz neko jezero, uglavnom uz kraj gazimo po plićaku. Malo smo u vodi, malo vani u travi. Naravno, mokri smo ko miševi. Al ne marimo, pa tko sve ovo može platit :)
Pred kraj jezera nam se učinilo da smo na djelić sekunde ugledali neku svjetlost. Mislili smo da nam se pričinjava. Možda su Danci? Ma jesu vraga, pa otišli su sat vremena prije nas. No ubrzo smo ugledali wonderice i zaključili da je neki od timova stvarno ispred nas. I naravno, kako to već biva na pustolovnim utrkama zaključili smo da ih j.. orijentacija pa smo gledali da napredujemo neprimjećeno kako bi ih zaobišli i pokušali im zbrisati. 
 
 
Pokušaj ipak nije uspio. Iako smo bili malo brži, teško smo se mogli odmaknuti neprimjetno. I tako smo se zajedno sa Dancima probijali kroz gustu patagonijsku šumu, kiša je padala cijelu noć, a mi smo tražili najbolji prolaz kroz mokru i sklisku šumetinu. Negdje oko 2h sata iza ponoći, zaključili smo da smo prespori i da bi lako mogli izgubiti pravac te odlučismo da ćemo na prvoj travici podignuti šator i ćorka. Imali smo sreće i već nakon 30ak minuta pronašli smo super mjestašce za šator. Čak je i minijaturni potočić bio tu. Taman da napunimo vodu za sutra i skuhamo si večeru. Mi smo skoro već i krenuli na počinak kad iz gustiša izviriše Danci. 
Vidjevši naš šatorčić i oni odlučiše zaustaviti se i prespavati. I tako su se oni smjestili malo dalje od nas i tako smo prvi put na utrci imali susjede na spavanju.

A sad laku noć, moram poć spat, sutra se dižemo prije zore. Da pobjegnemo Dancima 

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.