Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Priče iz Patagonije- 6.dio- Neponovila se ova noć
(Rejting 0 od 5)
Pustolovne Utrke
Autor: Elvir Sulić   
Subota, 04 Veljača 2012 19:43

Svanulo je još jedno jutro u patagonijskoj divljini. Noć smo proveli na lijepoj pješčanoj plažici uz vesele zvukove vjetra koji je pjevušio cijelu noć. No i ovaj put spavali smo poprilično dobro. 
Polako se spremamo za nastavak našeg puta i nove izazove koji nas na njemu očekuju. Naši susjedi još uvijek snivaju, nećemo ih buditi da ne kvarimo dobrosusjedske odnose :) Skupljamo opremu koju smo sinoć pokačili po deblima i naplavinama nasukanim na obalu. Naravno, ništa se nije posušilo, ali se zato barem koliko toliko ocijedilo. Još jednom oblačimo mokru robu, to nam više i ne smeta, navikli smo već. Šator je složen, vreće su u ruksaku, jedemo s nogu i ulazimo u šumetinu.
 
 

Kao što rekoh, srećom da je Dario sinoć prije spavanja otišao u izvidnicu potražiti što bolji, čitaj plići, prelazak preko rukavca koji nam se nalazi na putu. I naravno, pronašao je mjesto na kojem nije bilo potrebno plivati. Srećom voda je bila samo do koljena, ne znam kako bi podnijeli ranojutarnje plivanje obzirom da je bilo poprilično hladno.
Pregazili smo rukavac sa minimalnim žrtvama. Dario nas je spasio :) Nakon male zaravni na koju smo izašli uslijedilo je strmo penjanje kroz gusto raslinje i stijene.
 

 
Srećom dubokoj šumi još nije bilo traga tako da sam uživao u penjaju i povlačenju po žilavom raslinju i granama. Nagrada za strmi uspon bio je predivan pogled prema turbi koju smo prošli jučer. Stigavši na kraj strmine pred nama se otvorio široki, razvedeni greben sa puno jezeraca i potoka. Sunce koje je to jutro pokušavalo prodrijeti kroz oblake je nestalo, zamijenila ga je kiša.
Ali bitno je da se kreće, nema zaustavljanja do noći :) Nadamo se da ćemo do mraka stići do slijedeće kontrolne točke i da ćemo je uspijeti pronaći. 
 

 
Pred nama je još puno kilometara. Ova treking dionica, od KT9 – KT10 dugačka je 70km, od čega smo jedan dio prošli jučer. Na putu prema slijedećoj kontroli nalazi se i Punta de Referencia, jedno mjesto koje nije obavezno za proći, ali je sugerirano od strane organizatora.
Polako se krećemo preko širokog grebena i uspinjemo na novi, još viši i otvoreniji. Okrenuvši se da vidimo što smo sve prošli u daljini naziremo dva tima. To su vjerojatno susjedi koji su nam se sinoć pridružili na plaži. Tko zna, možda se ponovo sretneno večeras :)
Greben koji je pred nama također je jako širok, otvoren i razveden. Trebat će nam neko vrijeme dok ga pređemo cijelog i počnemo se spuštati prema ušću rijeke na kojoj se nalazi neobavezna točka. Ne znam hoće li tamo uopće biti koga. 
Napuštamo otvoreni greben, sklanjamo se od vjetra i ponovo ulazimo u gustu šumetinu. Kako god okreneš uvijek je malo buba-buba :)
 

 
Ali nije šuma ono što nas je iznenadilo, navikli smo na njene prepreke. Tik pred rijekom niotkuda su se svorili Japanci. Nismo ih vidjeli sinoć na plaži, mora da su odabrali neki drugi pravac. Pozdravili smo se na brzaka, izmjenili par riječi i svatko je nastavio svojim putem. Zapravo, oni su na mjestu gdje smo se sreli odlučili preplivati rijeku. Izgladali su poprilično umorno, totalno iscrpljeno. Kako god, ni mi nismo bili svježi, ali pomisao da idemo ravno naprijed  nije nam pala na pamet. Gledali smo ih sa čuđenjem, jer tu je rijeka bila poprilično široka i duboka.
Mi smo se uputili nizvodno u potrazi za boljim mjestom. I našli smo ga, na samom ušću. Kako tu rijeka nanese najviše pjeska i kamenja pola rijeke smo prehodali, a pola preplivali. Dario je i ovaj put plivao samo u gaćicama. Ne znam odakle mu toliko hrabrosti i kako mu nije zima, no na ovim velikim plivanjima uvijek bi se skinuo i pokušao sačuvati „suhu“ odjeću. Nas troje to nismo činili već bi se samo zaletjeli i što prije na drugu stranu. Izašavši na drugu obalu na plažici uz fjord vidjeli smo šatorčić, helikopter i par ljudi.  Njihova lica bila su potpuno zbunjena kada su nas ugledali, zapravo kada su ugledali Darija u gaćicama. Oni su stajali u perjanim jaknama i ćaskali, a mi smo samo protrčali pored njih u potrazi za nekim zaklonom gdje se možemo skloniti. Pozdravili smo ih, nasmješili se i otrčali u brdo do prvog većeg stabla gdje smo se sklonili od vjetra i kiše i obukli na sebe sve suho i svu extra robu koju smo imali u ruksaku. Bilo nam je strašno hladno. Cvokotali smo i žurili što prije ponovo hodati.
 


Međutim, Japanci su se zaustavili na plažici i podigli šator. Nije nam bilo jasno zašto to čine. U kasnijem razgovoru poslije utrke, uz pivo i velike čileanske sendviče, saznali smo da prethodnu noć nisu spavali, da ja Kay (njihova cura) pala i natukla rebra i da su bili na rubu pothlađivanja. Nije bilo druge nego zaustaviti se i utopliti u šatoru.
Mi smo nastavili dalje, uspinjući se na nove brda iza kojih se nalazi slijedeća kontrolna točka, KT10 Mirador Fiordos (305km od starta). I tako brdo gore dole, pa još jedno i još jedno, do zadnjeg najdužeg, najrazvedenijeg i najhladnijeg. Bili smo mokri poput miševa, a sa vrhova koji su nas okruživali nemilosrdno je puhao vjetar. Hladno nam je, ali znamo da je kontrolna točka malo iza grebena po kojem se krećemo.
 

 
Na karti je izgledalo kao da je kontrolna točka odmah tu, još koji kilometar i evo nas. No grbenu nikad kraja: gore, dole, lijevo, desno, jezera, potoci, stijene. Znamo da se pred njegov kraj moramo spustiti po nekom strmom žlijebu koji trebamo pratiti njegovim prvim dijelom. Ali tih žlijebova bilo je poprilično. Trebamo ubosti onaj pravi. Još malo, još samo malo, ponavljao bih. Nije još vrijeme za silazak. Nakon nekog vremena otvorio se pravi put i ugledali smo sipar po kojem trebamo sići. Sipar još nismo vidjeli. Jeaaah, bio je to melem za oči. Jer spust po siparu je brz i ne traži puno energije. Samo zabodeš pete i spustiš ručnu :)
Okej, evo nad na odgovarajućoj visini. Napuštamo sipar i ulazimo u gustu šumetinu. Ovdje je ona nalik klekovini na Snježniku i Mirnjaku. Samo što je puno viša i ima je pregršt. Borimo se sa prolaskom, ali znam da idemo u dobrom smjeru. Trajalo je klekarenje kojih sat vremena kad smo na malom isturenom brežuljku u daljini ugledali dvije ljudske spodobe. Eno je, eno je, kontrolna točka je tamo :) Iako vidno rastureni i umorni, bar na kratko ozario nas je smješak. Još par trenutaka i ponovo ćemo vidjeti ljude :)
 

 
I tako bješe.  Ispali smo na brežuljak na kojem su bila dva šatora u kojem su se šćućurili kontrolori i fotografi. Uljudno smo pokucali da izađu i upišu nam prolaz.
Aaaaa..Krojejša, vi ste treći tim na ovoj kontroli. Englezi su prošli jučer, a Francuzi prije sat vremena. Nismo mogli vjerovati. Izgleda da je netko zabrazdio ili jednostavno nisu zaveli sve timove. Nedostaju Ameri  Gearjunkyes koji su cijelo vrijeme držali drugu poziciju. Ne zamaramo se tom viješću. Koliko nam je bilo drago čuti da smo treći, toliko nam je bilo svejedno jer treba pohitati dalje. Još je „samo“ 6 kilometara do slijedeće kontrolne točke. A na njoj se nalaze i spremnici sa hranom :) Pogledavamo na kartu i smjer u kojem trebamo krenuti. Očekuje nas silazak, uspon, prelazak preko sedla te spust do kontrole. Ma to ćemo preletjeti. Ha,ha, negdje oko 2 sata iza ponoći imamo gozbu. No, imamo još dva sata dana i treba biti što brži. Kiša lije i ne prestaje, sve je mokro i sklisko, ali ništa nam ne smeta. Hrana je par kilometara ispred nas :)
 

 
Na kontroli saznajemo da je dosta timova odustalo i da je samo jedan tim, engleskti Adidas Terrex, prošao ovu kontrolnu točku u zadanom vremenskom limitu. To je samo potvrdilo naše teorije o tome da će Stjepan morati nešto poduzeti kako bi utrku završilo barem nekoliko timova. Najvjerojatnije će morati skratiti narednu treking dionicu od KT11 do KT13 (ukupno 114km). No što će napraviti, saznat ćemo uskoro. Samo da se dokopamo slijedeće kontrole i klope :)
Spuštamo se sa brežuljka, brzo napredujemo po travici i ponovo smo na usponu. Trebamo prijeći jedno od tri sedla razbacanih između stjenovitih vršića. Odlučujem se za najdesniji od njih jer na karti taj pravac izgleda najkraći. Stigavši na sedlo uhvatio nas je mrak, a mi smo uhvatili mali potočić kojim se spuštamo u željenom smjeru. Prvi dio silaska bio je koliko toliko dobar. Međutim nakon nekog vremena silazak je postajao sve teži, a pobočja potoka sve strmija i strmija. Bila je to najveća borba sa preprekama od kad smo krenuli. Jednostavno nije se dalo sići tuda. Morali smo se vratiti natrag, brzina nam je pala daleko ispod jednog kilometra na sat. Negdje oko 1h iza ponoći dokopali smo se sedlašca sa kojeg smo počeli silaziti niz potok i malo ispod njega odlučili smo podići šator i prespavati.
Vjetar je nosio snijeg sa visokih planina. Bilo je hladno za pop...Što prije dignimo šator, ubacimo se u vreće i ćorka. Nešto nedostaje? Da nedostaje hrana. Ostali smo na jednom Snickersu kojeg smo podijelili i to je bila večera za 5 :) 
 

 
Ali lako za klopu. Spavanje je bilo katastrofa. Mjesto koje smo pronašli bilo je jako maleno, ali koliko toliko okej. Do sada smo uvijek spavali na suhom i u suhoj robi koju smo nosili u ruksaku. Ovaj put to nije bio slučaj. Sve nam je bilo mokro i nije bilo druge nego uvući se u vreću potpuno gol, a mokre stvari baciti na hrpu u predšator. Ta noć je bila užasna, drhtali smo od hladnoće. Šator je bio pretjesan za sve te silne mokre stvari i nas četvero (btw.šator je za 3 osobe). Od kiše koja nije prestajala padati sve stijenke su se smočile, što god si dotaknuo bilo je potpuno mokro. Da smo barem imali karimate, to bi nas spasilo, bilo bi nam malo toplije. Ali sad znamo za slijedeći put :)

Ne znam jesmo li uopće spavali te noći ili smo samo drhtali i čekali zoru. Bilo kako bilo, neponovila se više :) 

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.