Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Memoari o privremenom ludilu, trenutno nestalom, do pojave novog.....
(Rejting 4.27 od 5)
Triatlon
Autor: Dario Kucic   
Srijeda, 19 Listopad 2011 21:38

Eto, nekako se dogodilo prošle zime. Nekoliko se puta tema stavljala na stol, bilo je raznih prijedloga, ali ništa do tog trenutka nije izgledalo pretjerano ozbiljno. 

I krenulo je - mala skupina članova TK Split, mahom veterana (uz časnu iznimku jedne dame), odlučila je uplatiti startninu i time dokazati svoju namjeru da se okuša na jednom od triatlona Iron-man distance. Dugo smo tražili koja bi utrka bila najpogodnija (čitaj najlakša :-). Konačna je odluka pala na utrku iz Challenge serije „Barcelona-Maresme“.

Profil staze je obećavao - pretežno ravna na bicikli i na trčanju, termin savršen, početak desetog mjeseca, što je utješno garantiralo da barem neće biti prevruće. Ostalo je „samo“ pripremiti svoja tijela za napore utrke koju nitko od nas prije nije iskušao. Naposljetku, treba isplivati 3,8 km, odvoziti 180 km (to je bilo samo 80 km duže od do sada najduže biciklom odvožene distance), i za kraj otrčati maraton. Ma, taj maraton je ipak na kraju, to ćemo “izgurat na adrenalin…” 

Mala, ali odabrana ekipa - Gorana, Kuki, Škare i ja, mogla je započeti sa pripremama.

Najveći problem je bio sasvim druge, pa i ne baš neočekivane, prirode: kako uz obitelj, posao i sve druge moguće i nemoguće obaveze naći dovoljno vremena za koliko toliko ozbiljne pripreme. Svatko od nas je to pokušao izvesti na sebi svojstven način: netko ozbiljno i po unaprijed utvrđenom programu, netko ne baš tako, ali nam volje sigurno nije nedostajalo... Barem volje...

 

Krenuli smo i sa zajedničkim treninzima vikendom, vožnjama do Makarske, prema Šibeniku, Skradinu... Tražili savjete od ljudi koji imaju iskustva, proučavali literaturu, nabavljali opremu... Sve to skupa, ja nisam osobito ozbiljno shvaćao (pa kako mogu ozbiljno shvatiti nešto što će se događati za pola godine...), do momenta kad sam kao prvi pravi test svoje sposobnosti za takav poduhvat, negdje sredinom lipnja odlučio odvoziti biciklom turu do Dubrovnika.

 

Na svekoliko iznenađenje, moja mala avantura zvana „Dubrovnik by bike“ završila je prilično uspješno. Bez ikakvih problema i posljedica, unatoč priličnoj vrućini toga dana, odvozio sam tih 208 km. To je bio za mene prijelomni događaj, koji me je uvjerio da bih uz malo sreće mogao uspjeti u namjeri da završim taj“vražji” Iron-man. Pripreme su potrajale cijelo ljeto, vjerno praćene, naravno, krizama i nevoljama koje je svatko od nas prolazio. 

 

Koliko god da je bilo naporno, zapravo me sve to jako veselilo. Bio sam u prilici ispitati dotad mi nepoznate granice mogućnosti. Prilika kakva se rijetko pruža. Prvi put sam preplivao 5,5 km u komadu, odradio nekoliko plivačkih maratona, odvozio nekoliko dobrih utrka olimpijskog triatlona. Najveći mi je problem stvorila viroza koju sam dobio na Istu, početkom osmog mjeseca, večer nakon plivačkog maratona. Skoro dvadeset dana sam osjećao umor i neku vrstu malaksalosti. Sreća da i u ne baš zdravom tijelu, duh može da ostane prilično zdrav. Svakavih misli je bilo,  ne moram to ni  naglasiti, ali prošlo je. Krajem osmog  mjeseca, shvatio sam kako sam poprilično zanemario trčanje. Dijelom je to bilo zbog problema s koljenima, a dijelom zbog činjenice da sam se biciklističkog dijela utrke najviše pribojavao. Pa meni je trčanje uvijek bilo najjači dio triatlona, rekao sam sam sebi. Naravno, ipak je trebalo nešto napraviti po tom pitanju, ne mogu krenuti na utrku sa najvećom istrčanom dužinom u posljednjih nekoliko mjeseci od 12 kilometara! Pomalo bezobzirno sam si zadao cilj, jer nije bilo druge, i u nepuna tri tjedna sam odradio planirana duga trčanja. Najduže je bilo 30 km. Pomislio sam, valjda će biti dovoljno, ipak je tu moj dragi prijatelj adrenalin.

Škare, Kuki i ja smo odlučili 2 tjedna prije utrke, kao posljednji dugi trening i test spremnosti, odraditi utrku iz Tristar serije 111, koja se održavala u Splitu. Nisam mogao propustiti priliku da zaplivam u gradskoj luci. Da mi je netko rekao, još prije samo par godina, da ću plivati u Rivi, mislio bi da je potpuno lud. Tad mi je postalo kristalno jasno da sam zapravo ja taj koji je potpuno „lud“…barem privremeno.
Na naše zadovoljstvo, vrlo dobro smo odradili taj zahtjevan triatlon, uključujući i plivanje u gradskoj luci. Interesantno je, moram priznati, kako gradsko, lučko more može pomaknuti prag tolerancije i izdržljivosti. Ipak, ne preporučam, ako nije baš toliko nužno.

Zadnja dva tjedna su prošla u „odmaranju“, što je trebalo značiti smanjivanje intenziteta treninga, i relaksiranje. Naravno, u mom je slučaju to značilo skoro potpuni izostanak treninga i povremeno nespavanje uslijed goleme količine posla koju je trebalo obaviti prije osmodnevnog “nestanka” s radnog mjesta. Ali što se može, odluka je zapečaćena i što bude, odsad pa nadalje, bit će. Pa odmarati se mogu i poslije utrke...

 

Konačno je došao i dan polaska. Nas i svo naše blago prevezao je kombi, prvo trajektom iz Zadra do Ancone, a zatim cestom preko Italije i Francuske, sve do Španjolske. Na put je s nama krenula i Kaća, Kukijeva supruga - glavna logističarka ekspedicije, neophodni medicinski servis, neumorni foto-reporter, najvjerniji navijač...  

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.