Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Znamo li se nositi s ozljedama
(Rejting 5.00 od 5)
Triatlon
Autor: Adventure Sport Team   
Utorak, 07 Prosinac 2010 22:55

Naša reakcija na ozljede možda više govori o nama nego naši planovi izlječenja. To nije toliko slučaj poricanja koliko nevjerice. Mi smo multisportaši, to se ne može dogoditi nama.

Većina sportova ima svoje definirane ozljede, one fizičke bolesti, koje su uglavnom zajamčene ako se određenim sportom bavite dovoljno dugo. Nogometne kontuzije, u baseballu to je ozljeda rotatorne manžetne, kod košarke iščašenje gležnja, a svaki označava strukturu igre,  ako ne i stil. U skijanju šanse sportaša za otcjepljenje prednjeg križnog ligamenta su 99,5 %, smatra veliki broj ortopeda. Pitam se da li su onih pola posto sretni ili pronicljivi skijaši koji se zaustave na polovici svoje zadnje vožnje i prošetaju ostatak staze.
Čini se da triatlon nema specifičnu vrstu ozljeda, umjesto toga poznat je po pregovaračkom periodu rehabilitacija. Kad nas medicinari upute, da naša ozljeda zahtjeva barem tjedan promjene treninga, možemo preskočiti trening plivanja. Kad seu ozljede dovoljno ozbiljne da se preporuči višemjesečno mirovanje, mi čujemo dva do tri tjedna poštede. I morbidne preporuke za kirurške zahvate mi zamjenjujemo sa 6-8 tjedana masaže i nečega nazvanog hladni laserski tretman.
Rehabilitacija je odlazak u mirovinu.
Naše tumačenje ozljede nije toliko slučaj poricanja koliko nevjerice. Mi smo multisportaši, imamo kontrolu nad svojim životima i tijelima, mi se ne možemo ozlijediti.
Ali mi to radimo. I moglo bi nam biti drago što je tako.

Veliki dio onoga što sam naučio o sportu i o životu nije došlo na lijep način, u osvit 10-og kilometra ili prepričavajući trening program dostojan pobjede. Došlo je kad sam bio ozlijeđen, gegajući se na štakama po susjedstvu, plivajući u bazenu u sporoj traci ili crtajući nožnim prstima slova abecede smješten na fizioterapeutskoj klupi.
Doista, tih prvih crnih dana ozljede čovjeku se mogu proširiti pogledi na život.
Dok se kao sportaš trudimo ostvariti cilj, spremimo se, naklonimo i kažemo-naprijed, publici od jedne osobe. Motivacija i fokus je ono što nas čini velikima. Nije zanijekati, ali nije ni kraj svijeta skrenuti s puta kad se sistem raspada.
Bilo posljedica traume, istrošenosti, naivnosti ili bahatosti ako se bavimo sportom dovoljno dugo, biti ćemo prisiljeni stati. I ono što radimo, kad sila van naše kontrole povuče kočnice može biti najbolje ili najgore vrijeme.
Priča o ozljedama, priča je o dva podijeljena svijeta.  Naš identitet iskovan kroz fizičko kretanje je slomljen. Kao da poručujemo „trčim, dakle postojim“. Egzistencijalni strah može  biti manji kad se podsjetimo da život nije samo naš zemaljski marš u ciklusima od 400m 

Ti znaš to. Ja znam to.

No, to ne olakšava situaciju u momentu kad čujemo one kobne riječi- moramo staviti tvoju ( upiši dio tijela ovdje) u gips na mjesec ili više. Ipak, ozljede su kao i ljudi, neke mogu trajati duže od ostalih. Mnogi sportaši će postupati sa svojom ozljedom kao što se pripremaju i za utrku, s pažnjom i slušajući stručne savjete. Ali nikad nije lako i mnogo puta imamo tendenciju zaboraviti ono strpljenje, suosjećanje  i samospoznaju do kojeg smo došli za vrijeme prisilnog odmora. Nemamo odgovore kako najbolje iskoristi dane, tjedne i mjesece bez naših aktivnosti koje nam pokreću krv kroz vene.

Moja kreativnost je u inverznom odnosu sa mojom kilometražom treninga. Za vrijeme jedne rehabilitacije napisao sam knjigu, jednu dok sam čekao oporavak od bolesti nadbubrežne žlijezde, a jednu u nastojanju traženja smisla zašto su mnogi drugi pretrpjeli više od mene. Knjige su tiskane i ozljede zaliječene. A ljudi se i dalje ozljeđuju.  Kao što je i dosad bilo.

Psihologija sportske ozljede sugerira da je odgovor sportaša  povezan s njegovim obrambenim mehanizmom, osjećajem gubitka kontrole  i oslonca. Mogu zamisliti da se ovo odnosi na svakoga tko je sjedio na kauču sa paketom leda. Mnogo veći izazov je nakon oporavka nastaviti cijenit krhkost i otpornost svog tijela.

Nekih dana ja jednostavno ne razumijem zašto ne mogu plivati brže od 1:10 na 100 metara. Drugi dan vidim svoje prijatelje koji se izvuku iz kolica, uskoće u bazen sa širokim osmjehom, dok se ja pitam odakle dolazi njihova snaga. A ja sam tako isprazan sa sobom. Tu je takav užitak i nagrada koji se mogu naći u velikim naporima, nekakav stalan pogon da se postigne i nadmaši.

No, u ta dva svijeta podvojenost glave i srca, misli i tijela, duha i materije, mogu biti dva bijesna psa  koja povlače u suprotnim smjerovima ili usklađene u pronađenoj ravnoteži. Mi ne možemo uvijek spriječiti naše ozljede ali možemo kontrolirati što činimo s njima.
Postoje stotine kostiju za slomiti i mnogo tkiva za ozlijediti. Međutim, način kako se obnavlja ljudsko tijelo još uvijek oduševljava.

Ležeći na kosini, gledajući vlastito stopalo iskrivljeno u bolnom položaju, a moja krv nalazi put manjeg otpora, postavljam si isto pitanje koje ću si postavljati i 6-8 tjedna kasnije, kad se vratim na stazu i pljunem na korijen koje je promijenilo moj svijet; kako sam se našao ovdje?

I smijati se slatkoj boli jer to je sportski život.  

 

Scott Tinley

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.