Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
21 noć u šatoru
(Rejting 3.67 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: Ivan Ilijevski   
Nedjelja, 22 Studeni 2009 02:53

 

U autu se ne smije ostaviti niti papirić od bombona, jer velika je opasnost da medvjed potpuno razvali auto kako bi se zasladio... Toliko toga bilo je za vidjeti i doživjeti u samo nekoliko dana...

Još kao klincu najdraža stvar na TV-u, uz crtice naravno, bili su mi dokumentarci o prirodi. Snimani u dalekim i egzotičnim krajevima mnogi su prikazivali Nacionalne parkove Amerike, kojih je mnogo i svi su fascinantni. Kasnije, dok sam bio u srednjoj, počeo sam se baviti slobodnim penjanjem jer sam bio očaran planinama. Kao i svakom penjaču kad sam prvi put ugledao slike El Capitana i Yosemite nacionalnog parka srce mi je zaigralo i nadao sam se da će mi se jednom pružiti prilika da stanem ispod te veličanstvene stjene.

Prije prvog odlaska u Ameriku plan mi je bio da nakon zime koju sam proveo radeći kao učitelj skijanja u Park Cityu posjetim Yosemitie i prođem Californiju autom. Međutim, kak se ono veli, planovi su tu da se mijenjaju i ja sam tijekom zime stekao neke nove prijatelje pa smo odlučili autom proći californijsku obalu od San Francisca do San Diega, posjetiti prijatelje koji su radili u Park Cityu i surfati, sto je značilo da Yosemitie otpada.

Ove godine u planu su bili Havaji, ali opet je došlo do promjene. Let za Maui, jedan od otoka poznat kao windsurferski raj, bio je iz San Francisca. Prijatelji s kojima sam živio u Park Cityu imali su u planu na putovanju do San Francisca obići neke nacionalne parkove Utah-e i Californije, a na popisu je bio i Yosemitie pa sam im se odlučio pridruziti.

Iz Park Citya krenulo nas je šestero u dva automobila, ali kako nas je dvoje putovalo dalje za Havaje, a nosili smo i svu opremu potrebnu za kampiranje, auti samo  što nisu pucali po šavovima.

Prvi na popisu bili su Dolina Goblina, Archies i Canyonlands. Dolina Goblina je park prirode, a Arches i Canyonlands su nacionalni parkovi.

Čim smo se raspremili i postavili šatore krenuli smo u istraživanje. Već nakon prvih par koraka počeo sam naslućivati zašto se park zove Dolina Goblina. Fakat osjećao sam se kao da sam u jednom od filmova Gospodari prstenova. Sedimente koji liče na vojnike koji su ostali skamenjeni usred boja, labirint puteljaka i bezbroj pećina može se istraživati satima.

Dan smo završili na uzvisini s koje se pružao veličanstven pogled na taj spektakl koji kao da je planuo pod vatrenim nebom zalazećeg sunca. Uz malo mašte kao da se mogao čuti prigušeni topot stopala, zvecaj lanaca i zvonjava oštrica koje su se sudarale gonjene bijesom suparnika. I mi kao da smo se vratili iz boja posjedali smo uz logorsku vatru pripremili klopu i još neko vrijeme uživali u plamićcima koji su lizali tminu koja nas je okruživala i pružali svoje tanke prste prema zvijezdama osutom nebu.

Sljedećeg dana na rasporedu su bili Canyonlands i Arches. Jednako kao i prethodnog dana imena parkova dobro opisuju što se ondje može vidjeti. Canyonlands smo razgledali s visoravni s koje je veličanstven pogled na dolinu izbrazdanu kanjonima. Priroda nam još jednom daje do znanja da je izniman umjetnik koja svojim kreacijama nadahnjuje i ostavlja bez daha, pored koje čovjek djeluje samo kao kopirka koja može preslikati ono sto je već stvoreno.

Kulisa mnogih western kauboj filmova, Arches nacionalni park kao da prkosi gravitaciji. Bezbrojni lukovi, usprkos ogromnog raspona suprotnoj svakoj logici i dalje stoje, čine se kao ruševine srednjovjekovnog grada od kojeg je ostao jos samo kostur.

<