Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Ekspedicija Azija 2010: epizoda 6.
(Rejting 5.00 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: Goran Safarek   
Subota, 19 Ožujak 2011 21:56

 

Po završetku istraživanja u sklopu projekta revitalizacije kišne šume, pozdravili smo se srdačno s našom domaćicom Nalini i krenuli put planina. Naš je sljedeći cilj naći možda najrjeđu vrstu žabe na svijetu.

Lokalni autobus sporo se i drndavo penjao prašnjavom i lošom cestom. Drveća je sve manje, ali ne zbog hladnoće, jer ovdje na 1000 m nad morem još ima topline za kratke rukave i sandale. Ipak, ostalo je zelenilo, jedino su tamnozelene tonove šume zamijenili svjetlozeleni tonovi plantaža čaja.

 

Ova kultura je gotovo potpuno zavladala brdsko-planinskim predjelima vlažnog dijela Šri Lanke. Poznat je cejlonski crni čaj, a mi smo sada u njegovom srcu proizvodnje. Cijena je poznata – prirodni pokrov je nestao, a s njime i mnoge vrste živih bića. Samo da podsjetim, na Šri Lanki živi 108 vrsta žaba, a još vjerojatno pola od tog broja čeka da se opiše ili nađe.

 

I dok se autobus muči i bruji dok se penje, padaju mi na pamet riječi gospođe Nalini: „Nekad je Šri Lanka bila idealan i održiv ekološki sustav, s rižinim poljima u dolinama i šumama na brdima. Onda su došli Britanci i posjekli šumu, donijeli čaj i kaučuk te sada uvozimo tu istu rižu, uz sve loše strane čaja i ostalih uvezenih kultura.“. Ipak, na najvišim i najnedostupnijim padinama, vodopadima optočenim liticama preostaje šuma, odijeljeni komadići nekad povezane vegetacije. Oni su sad posljednje pribježište mnogim živim bićima.

 

Konačno stižemo do jedne takve šume, u selo nedaleko grada Suriakande kod Rakwane. Pridružuju nam se Malaka i Krishan – dvojica mladih entuzijasta u zaštiti, ali i istraživača vodozemaca i gmazova. Po znatiželjnim pogledima lokalaca primjećujem da „bijelce“ ovdje ne viđaju često.

 

Smjestili smo se u maloj jednostavnoj kućici usred plantaža čaja - baza za istraživanje okolnih komadića šume. Osjetno je hladnije i magla se poput pokunjene mačke povlači između brda i dolina i krošanja stabala. Čini se da šumom dominira svega nekoliko vrsta drveća, no za sada nam floristički šuma ostaje tajna. Već prvu večer nalazimo ono po što smo došli: Polypedates fastigo, jednu od najrjeđih i najugroženijih vrsta životinja na svijetu.

 

Populacija ove vrste žabe opstaje na svega jednom kvadratnom kilometru šume. Izdužene njuške i velikih prstića s prijanjaljkicama, ova je žaba tipični stanovnik grmlja i drveća. Na sreću, ima priličan broj ovih ljupkih žabica, što je dobar znak za budućnost, po uvjetom da šuma ostane sačuvana. Osim njega, tu su i druge žabe, dosta njih ugroženih. Većinom su to arborealne vrste iz roda Pseudophilautus, najčešće male svijetlo smeđe žabice. Za neke nema opisa i čini se da bi mogle biti nove vrste.

 

Kako je hladnije, noću je gusta magla i tada iz naših svjetiljki izlazi gust snop svjetlosti, kao kakav energetski mač iz Star Warsa!

 

Problem su još i pijavice kojima pogoduje vlaga. Spremno čekaju na suhom listu i odmah se pripijaju za cipelu ili hlače te halapljivo idu prema slobodnoj koži. Često se provlače kroz čvrsto stisnute čarape ili pojas kao Hudini ili David Copperfield, a ponekad ugrizu onako „seljački“ kroz čarape. Najčešće ih odmah primjećujemo no neke se pritaje i pomalo cuclaju dok se ne napuhnu. Nasreću ne prenose nikakve boleštine, ali su baš ružne, a usto luče posebnu tvar koja sprečava grušanje krvi pa rana curi još dugo nakon što ih maknemo. Zato nam odjeća ima posvuda velike krvave mrlje. Kroz šumu teče i jedan lijep potok koji se koz stijene probija dolje te stvara male bazenčiće gdje unatoč hladnoj vodi možemo sprati svu prljavštinu.

 

U trenucima odmora imamo priliku iz prve ruke vidjeti i život berača čaja. Rasporede se u redove i poput stroja spretno beru mlade, svijetlo zelene listiće. Potom pregršt listića stavljaju u vreću zakačenu doslovno na čelo. Ponekad im samo glave vire iz grmova gusto zasađenih redova čaja. Nakon što poberu, vraćaju se na istu plohu tek tjedan dana kasnije kad izrastu novi listići. Tako ubrani čaj onda važu i sipaju na provjeru predradniku koji je upravo naš domaćin u kućici. Djedica provjeri kvalitetu listova i potom je čaj spreman za neku od brojnih tvornica. Navečer berači odnose cijele vreće, neki od njih tegle i 60 kilograma, a za svaki kilogram dobiju 16 rupija, odnosno 70 lipa. Pa računajte njihovu zaradu. 

 

Čaj danas suvereno vlada u gospodarstvu Šri Lanke s udjelom u BDP-u od 15%. U industriji čaja radi više od milijun ljudi,  što ovaj otok čini četvrtim proizvođačem te drugim izvoznikom ove kulture u svijetu. Najukusniji čaj dolazi od mladih, svijetlo-zelenih listića.

 

Bilo bi lijepo kada bi Šri Lanka sačuvala i ekonomiju, ali i ono malo šuma što je ostalo. A nadamo se da će obnoviti i neke od najbogatijih ekosustava, baš kao što je uradila gospođa Nalini!

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.