Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Povratna karta za raj, 2.dio- Granit
(Rejting 5.00 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: Borna Peraić   
Petak, 25 Ožujak 2011 21:13

Oko 17.30h stižemo na istočnu plažu (Small beach) Ko Miang (Ko označava otok), središnje skupine od ukupno 9 otoka Mu Ko Similan. Plažica na koju sam se iskrcao nedugo po dolasku izgledala je kao scena iz gusarske igrice Monkey island. 

Po koraljnom pijesku bile su porazbacani ogromni oblutci od crnog granita, u pozadini terapeutski zelena kulisa raslinja kišne šume, a ja stojim do pojasa u svjetlećem tirkizu.

 
Banane 

Oni zvukovi iz crtića Ku KU KU KA KA KAAA, te još mnogo dernjave dolazili su od bijelih golubolikih ptičurina koje su skakutale po vrhovima krošanja, a ispod njih vise lijane, a na lijanama opet tu itamo ja visim, napokon ko Tarzan, junak mojeg djetinjstva. Zaronim, a dolje opet svojevrsna džungla, no ludilo za sebe, tropski akvarij ne može to dočarati. Te ribe ko da plačaju da budu tako krotke i kao da ih šminkaju i dizajniraju da budu tako nevjerojatno lijepe i čudesne, a sve to pluta i giba se kroz bistar i topao kristal, a ja sam sad tu i ronim sa njima stalno posežući za kamerom (pentax w90 da ne bi bilo zabune:), eh da mi je bar jedan dan BITI MORSKI PAS! Vrijeme je za izron, al još jednom bacam pogled i opet nemogu vjerovati kako koralji mogu biti svaki put drugačiji i opet novih boja, phew, no sad sam opet gore i kad se počelo smračivati, prisilio sam se da se vratim u moju „Lucky Lady Lucy“ (ime broda da ne bude zabune:). Pijuckam Chang pivu!

 
Tree-monitor

23.2. Na plaži sam zatekao ogromnog guštera, da nije možda iguana, je, je! Nečiji ljubimac pomislim i već ga idem podragati, ali metar dugo čudovištence bježi na drvo i tamo je negdje tabla -=(TREE MONITOR)=- hah pa to je divlja živina, stanovnik Ko Mianga, thja, a ja mislio…totalni turist..idem dalje. Postoji tu i poučna staza koja me vodi na drugu stranu otočića. Odjednom fijuuu (BATMAN), ali dan je i ogroman je, ok, nije baš tako velik, ali ko lisica s krilima od batmana, i stvarno, zovu se Flying fox. Leti i vrišti (dakle još jedan instrument iz orkestra smo identificirali) Te beštijice dok vise na vrhovima stabala izgledaju kao da je netko mačke umotao u vreće za smeće i objesio ih o grane, a njima to ok. Doživljavam tako svašta novo, a meteorološki izvještaj kojem sam se unatoč svemu nadao nisam doživio. No, bacit cu oko sa nekog vrha na horizont..“old scool“, pa skrećem još na stazu koja vodi na vidikovac. Uvjeren sam da su stazu uredili dečki iz adrenalin parka Sveta Nedelja. I spuštajuči se nakon prekrasnog pogleda i par golih već tradicionalnih snimki (Asses on summit), razmišljam o svim tim konopima i navlačenjima, mostićima i ljestvama koje će morati preći starija Norvežanka na koju sam naletio kako se uputila istom stazom.

 
Lion-fish

 

Sad ću ja skratiti jer računam umjesto tisuću riječi mogao bih ubaciti sliku. Ali ukratko: idućih dana radimo krug , prvo na sjever, ravno na Surin Islands. Tu Provodim vječnost roneči sa Zelenom kornjačom, koja uz ostale Loggerheade i orijaške želve polaže jaja u pjescima ovih plaža. Kumujem i zakopavanju jednog kornjačinog gnjezda, tojest premještanju istog na osigurano mjesto, landram i ovdje po kišnim šumama, uživancija, mislim si, ne moraš ni bit dobar da odeš u raj:) nije da ja nisam dobar momak, ali kupiš si kartu za Thailand i gotovo.


Veličine oraha i raznolikih kućica, rakove samce sam nalazio visoko u šumama isto kao i na žalu

 

Sljedeči otok je Ko Tachai. Tu se znaju pojavljivati nekakve patuljaste mante (što znači da imaju cca 4 m2, toliko o patuljastima:), no nisam imao tu čast, ali nisam bio razočaran, oduševljavalo me sve novo što bih vidio i snimio.

 
Always

 

Tu bih volio od srca pohvaliti Neo Orbis i Gđu Mariju Jurković, budući da sam kod njih sada, kao i za ekspedicije (Marocco 2005 Luka Skerlev i ja) imali potporu u fotografskoj opremi. Tu sam se odlučio za podvodno riješenje Pentax kamerice w90 koja je stvorena za adventure sportaše, iz klase „idiot“, rekao bih da se to više odnosi na korisnika nego na tu malu kutijicu koja je odlično obavljala poslove u svim situacijama u kojima inace nije poželjno imati ništa elektroničko u đepu.


Guybrush treepwood 


Još čudesnih koralja i ribica

 
Na sidrištu


Teenage mutant ninja turtle


Dolazila je sasvim blizu da sam je mogao i pogladiti po oklopu

 
Onda su im počeli bacati banane, pa su i kornjača i ribe pomahnitale,a ja i w90 smo rešetali

 

Nakon te pauze preselili smo se na najjužniju skupinu Similana, i to na plutaču pred istočnom obalom Ko Houyang! Tu sam vidio i međufazu između kornjačinih jaja i odrasle kornjače, bilo je to zaštičeno mjesto gdje su odhranjivali bebe kornjače do 6. mjeseca života prije nego ih šalju u restorane na klanje, šalim se, prije nego ih puste u more naravno. To su sve radili dečki iz Tajlandske mornarice.


The guy has balls! ustvari tu premještamo jaja, mene nisu mogli odbiti za pomoć


Ko Houyang, zatvoren za posjetioce, ali nas je ekipa iz mornarice srdačno primila


Kao što rekoh, totalna šminka


Koraljni ekosistem, osjetljiv ali tako bogat životom, zato je fotografija najviše što se od tamo smije ponijeti


Tropi su stvarno gizdavi

 
U vrtlogu sardina, mozda W90 ih je sve do jedne zabilježio

 

Nin, jedan od oficira je koliko-toliko baratao engleskim i rekao mi da unatoč tome što mi u pilotu krivo piše i da je otok već nekoliko godina zatvoren za posjetitelje mogu slobodno ostati kao njihov gost. Pa sam im poručio da svrate na pivu kod nas na brod. Zauzvrat smo dobili 5 komada svježe ribice.

 
Pa niste valjda mislili da ću Nemoa bacit na gradele

 
Polly wanna cracker

 

Nin mi je i poručio da će vrijeme biti stabilno, pa sam svoj problem riješio na jedan dan, ali njega su na otoku mučili sasvim drugi problemi. Pitoni koji žive u prašumici mu ubijaju gigantske kokoši, pa je sa 11 njih spao na 4. No, smjena je sutra, vrća se sa svojom ekipom u Khao Lak, gdje im je baza, kaže on, pa je tu i privremeni kraj tih problema. Dečki su otišli peći svoju ribu i kartati, a ja krenuo čistiti naših 5 komada i mislim si…možda na neki ludi način prihvate moju ponudu da se pridružim Tajlandskoj kraljevskoj mornarici i ostanem na otoku, bio bih najvišlji u vrsti hehe. Odjednom zapazim nešto čudnona površini i nije to bila morska rovka nego obična mala rovka (možda je čak i neki izdeformirani štakorčić, štajaznam, ali sam se sažalio i vidjevši da životinjicu i ribice pokušavaju gricnuti odozdo dok se bori za goli život i svaki udah, uz dosta muke je bacam u čamac i glisiramo mi opet preko koraljnog bedema na plažu.

 
Mojoj mami se kosa digla na glavi, ali rovka ili štax, ja bih ga opet spasio iz duboke vode, umjetno disanje nije bilo-potrebno, ali život je život

 

Naravno, kao i tjedan dana prije (nisam spomenuo) dok sam neko štene vadio iz rupe za temelje neke kuće, pa je jadno mislilo da sam baš ja taj koji mu želi zlo, pa sam dobio uspomenu na ruci u obliku dvije rupice od mladih očnjaka, tako je i ova mala životinjica mislila da ju, definitivno ja kanim ubit. Ovaj put sam umotao ruku u ručnik da nedaj bože dodjem u Zagreb s kugom (iako 1000% bila je to neka rovkica)…nakon lovice u stilu Tom & Jerry beštijica je hrlila među raslinje. Mislio sam, ili sam je vratio na njen otok i sad joj familija neće moć vjerovati kad im ispriča kroz šta je sve prošla (i šta će o meni reći?!) ili će biti kao Robinson Crusoe, sam na otoku sa pitonima.

..ok ribe sam ispekao odmah nakon te akcije na roštilju koji nam je kompanija dodala na krmu jedrilice (jako zgodna stvar), naravno da ću se pohvaliti iako svježu ribu nije mudrost ispeći, sama je kriva što je dobra!

 
Dan povratka na Phuket, male pijavice koje su se posvuda formirale su nagoviještale tulum koji je slijedio u noći

 

Tu veće nisam spavao jer sam prihvatio katamaran sa Bugarima da se veže za našu krmu. Došli oni po crnom mraku i neznaju di su, a iz iste kompanije rentali plovilo. Jedva dočekavši jutro koje je bilo određeno za pokret u 6.00h, probudio sam Alekseja (bugarskog skipera) i u tišini sam razmotao jedro i krenuo natrag prema Phuketu. Potegnut ćemo mi i dalje taj dan i nakon 14 sati što motorom što jedrima, što obima, zaobići otok i stati na istočnu obalu Ko Yao Yai otoka koji se nalazi u Ao Phang Nga zaljevu. Taj zaljev mi je budio leptiriće u želucu jer sam znao da se radi o vapnenjačkim otocima koje su jake struje izglodale u oblike kocki, jaja, uglavnom im je karakteristično da im je tlocrt manji nego „struk“.  Pejzaž je to kao u japanskim i kineskim grafikama. More je tamo plitko i mutno, žućkasto zelenkaste boje i potpuno neprozirno zahvaljujući muljevitom sedimentu, a sve nestaje u sfumatu vječno prisutne maglice.

Iscrpljen, i zadovoljan i opet bez prognoze (budući da nisam bio u dometu FM radia ujutro kada se jedino emitiraju na engleskom), zaspivam na palubi.

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.