Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Nepal – zemlja u oblacima
(Rejting 0 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: N G   
Utorak, 20 Siječanj 2009 01:00
U Kathmandu smo stigli avionom iz Istanbula sa presjedanjem u Sharjahu (UAE) gdje smo na aerodromu proveli puta 24 sata. Bilo je zanimljivije nego što smo očekivali.
U Kathmandu smo stigli avionom iz Istanbula sa presjedanjem u Sharjahu (UAE) gdje smo na aerodromu proveli puta 24 sata. Bilo je zanimljivije nego što smo očekivali. Naime, ovaj mali aerodrom služi uglavnom za indijske, filipinske, nigerijske i kineske šljakere koji u UAE dolaze jeftinim avio kompanijama pa je cjelokupna slika prilično šarolika. Dodaju li se tome beduini – nomadi sa platnenim torbama umjesto kofera na putu za glavna hodočasnička odredišta i šeici u sniježno bijelim „plahtama“, savršeno obrijane bradice i kratkih urednih brkova sa sokolima na ramenu skoro da bi poželjeli ostati još koji sat. Najdraža nam je scena kada se Gruba (udobno se zavalivši na podu) predstavio malom Indijcu koji je ležao ispod stolica pokraj njega: „I am Kristijan“, na što mu mali preslatki Indijac odgovori: „I am Hindu!“


Swayambunath iliti mokey temple – hram na brežuljku sa kojeg puca pogled na cijeli grad

Nakon aerodromskih dogodovština i truckanja u nepalskom taksiju koji se svako malo gasio napokon Kathmandu! Ceste su uglavnom neasfaltirane, a i kad ih na zahtjev nove vlade u turističkoj sezoni lokalni klinci asfaltiraju (2 cm homemade katranskog sloja) rok trajanja im je otprilike 2 mjeseca.

Kad smo kod nove vlade, aktualni premijer je vođa bivših pobunjenika maoista čija je stranka pobijedila na prvim demokratskim izborima u travnju ove godine. Tada su nakon 10 godina građanskog rata zbog nezadovoljstva lošim kraljevim upravljanjem zemljom, maoisti i druga najveća oporbena stranka konačno sjeli za stol i dogovorili svrgnuće omraženog Girendre. Održani su izbori na kojima su maoisti (slijede ideje bivšeg kineskog vođe Mao Zedong) pobijedili, mnogi tvrde prijevarom. Ljudi ih se boje, ali su sretni da su ipak imali prilike izaći na izbore.


Bi-bi, tu-tu,rok-rok,škriiiiiip........a još se vozi lijevom stranom ceste

Na ulicama vlada neopisiva gužva; rikše, tuk tuk-ovi, psi, krave, auti.... Prolaznici pokrivaju lica maramama da ne udišu tu silnu prašinu i smog. Prodavači vuku tezge voća i povrća na kotačima, u hrpama dučančića prži se nešto slatko masno, oko mesa sumnjivog izgleda postavljene su mišolovke, a posvuda lebdi slatkasti miris mirišljavih štapića. Odjednom, cijela ta gungula prestaje, promet zastaje kao zamrznut. Mi se ogledavamo u čudu dok ne spazimo komešanje oko jednog auta. Ljudi se zavlače ispod, prolaznici zastaju, priključuju se. Ni mi nismo odoljeli znatiželji, a možda možemo i pomoć. Srećom naše automehaničarske vještine nisu bile potrebne jer je cijeli Kathmandu stao ne bi li spasio jedog malog vrapca koji je ispao iz gnijezda i našao se pod automobilskim gumama!!

Vozači rikša su priča za sebe, što god da ti zatreba oni mogu nabaviti. Pravilo broj jedan za friške u gradu je: „ne stajati na istom mjestu duže od 3 minute“, to znači da ne znaš kuda ići ili da tražiš nešto. Brzinom svjetlosti okružiti će te vozači rikša i nuditi: „rikša, smoke, women, kukri knife, elephant itd. !?!“


Život na ulici, sve pršti bojama i mirisima

Dolina u kojoj se smjestio Kathmandu blagoslovljena je mirom koji traje već 600 godina stoga je bila plodno tlo za razvoj umjetnosti i obrta. Tu se nalaze još dva kraljevska grada, Patan i Bhaktapur, čiji se Durbar squareovi (trgovi na kojema se nalazi kraljevska palača) natječu u arhitekturi i drvenim rezbarijama palača i hramova. Jedna od najvećih znamenitosti Durbara u Kahmandu-u je hram živuće božice, Devi Kumari. Kumari ne izlazi iz svoje kuće-hrama osim za najznačajnijih svećanosti do svoje prve menstruacije kada njena božanska služba završava, a nakon čega hindu svećnici izabiru novu inkarnaciju božice među brojnim djevojčicama.


Durbar square u Patanu

Na našu sreću u Kathmandu smo stigli sredinom listopada kada se slavi Tihar festival posvećen Lakshmi, božici obilja i blagostanja. Prvi dan festivala slavi se vrana, koja prenosi poruke i pomaže ljudima da prijeđu iz ovog u onaj svijet. Drugi dan slavi se pas, čovjekov vjerni čuvar na ovom, i vjeruje se, onom svijetu. Svi pasići se tada pozivaju kući i hrane, a dobiju i tiku na čelo i ogrlicu od cvijeća oko vrata.


Lakshmina staza do oltara u kući

I naravno, ništa ne može proći bez svete krave kojoj je posvećen treći dan Tihara. Sljedeće jutro kite se kuće sa vijencima od cvijeća i kreće natjecanje u najljepšoj dekoraciji na podu ispred kuće sa prugom od boje i latica, riže i svijeća prema ulaznim vratima kako bi Lakshmi što lakše našla put u kuću. Zadnji dan posvećen je braći i sestrama koji jedni drugima daju blagoslov u obliku tike, točke na čelu, na mjestu trećeg oka. Tada se priprema i nezaobilazno tradicionalno jelo – dal bat (leća + riža) koje Nepalci jedu za doručak, ručak i večeru, osim što se za posebnih prilika i slavlja uz njega jede i curry sa mesom. Brat i sestra tada priređuju tradicionalni ples. Nama jedan od najljepših nepalskih običaja je da se žensku osobu umjesto npr. gospođo oslovljava sa Didi, odnosno sestro (Baini ako je mlađa), a mušku sa Dai, odnosno brate (Bai ako je mlađi).


Baini i čuko dijele ručak

Iz Kathmandua je teško otići, ali je u brdima ipak najlipše. Nepal je državica širine 200 km od sjevera do juga, ali sa najvećom visinskom razlikom na svijetu. Sve ekspedicije kreću iz Kathmandu-a sa cca 1300 m.n.v., a završna visina ovisi o tome koliko su fizički, ali i financijski jaki (8848 je za najjače).

Ukrcali smo se u (i na) bus te nakon 6 sati truckave vožnje stigli u Bhulbule i počeli poznati Annapurna trek. Prvih par dana prolazili smo kroz rižina polja, nasade banana i hinduistička sela. Kako smo visinski napredovali, pejzaži su se mijenjali, obrađene terase zamijenila je crnogorična i bambusova šuma, a sela su postala načičkana chortenima i gompama (budističkim samostanima).


Zlatne terase rižinih polja – ne treba pogađati što smo jeli svaki dan

Nakon 5 dana klasičnog „Annapurna circuita“ skrenuli smo na sjever u Nar Phu dolinu koja je do 2002. godine bila zatvorena za turiste, a kojom je prolazio stari put za Tibet i kraljevinu Mustang. Još se danas mogu naći ostaci naseobina legendarnih tibetanskih ratnika iz plemena Khampa koji su ovuda bježali za vrijeme kineske okupacije Tibeta. U dolini nema lodgeva pa 8 dana kampiramo uz pomoć genijalnog kuhara Dorchea i najboljih nosača na svijetu s kojima smo se smijali do suza, plesali, natucali nepalski... Naučili smo da nije fora obuvat tenisice ispod 4500 mnv. (samo su japanke in), pogotovo ako nosite „samo“ 30 kilograma na leđima. Većina njih rade kao vozači rikša, a ovaj posao im je super ekstra zarada. Za razliku od nekada, nosači sada imaju propisanu dnevnicu i broj kilograma koji nose (30, a oni sami često nemaju više od 50 kg), a od ove godine je obavezno uplatiti i njihovo osiguranje.


Sve se prenosi na noge, čak i kokoši (molimo obratite pažnju na lika u sredini, čiji dres nosi)

Highlight doline je definitivno Nar, gradić od 300-tinjak duša udaljen barem 5 dana jahanja (doslovno) od prve ceste i barem dva dana hoda od prvog naselja (školski učitelj odradi tu šetnju par puta tjedno). Smješten na vjetrometini između Pisang peak-a i brdusina Mustanga, u potpuno golom i negostoljubivom krajoliku, Nar izgleda kao da je vrijeme stalo prije 200 godina, a njegovi stanovnici (porijeklom Tibetanci) i danas žive na način kojim su živjeli njihovi preci.


Nar i Kang La u pozadini

Na ravnim krovovima kamenih kućica odvija se sav društveni život, suši sijeno i jakova kakica za ogrijev, na prvom katu se spava, a u prizemlju caruju životinje (jakovi, koze i konji). Ulice su prašnjave i pune prije spomenutih beštija i malih čupavih šmrkavaca, tu i tamo naiđe bakica sa vretenom za vunu u rukama. Preko zime u mjestu ostaju samo starci, čak se i nevjerovatno otporni jaci (čupavo govedo koje ne živi na visinama ispod 3000 metara) spuštaju u niže krajeve. Kad smo kod jakova naučili smo i da ne postoji jakovo mlijeko jerbo mlijeko daje gospođa Nak tj. žensko od jaka.


Gospođa Nak

Izreke ko nema u glavi ima u nogama sjetili smo se u momentu ispod Khang La-a (prijevoj 5322 mnv) preko kojeg smo se planirali vratiti na klasični Annapurna trek. Pošto je prijevoj bio je zaleđen, a mi bez dereza i cepina, lijepo smo se vratili istim putem nazad kojim smo i ušli u dolinu. Bez obzira na promjenu plana imali smo još 4 dana fore da dođemo do Humdea od kuda letimo za Pokharu pa smo malo protegnuli noge i pjevušili: „Beži Jankec, beži Jankec cug ti bu pobegel....“. Zagrcnuli smo se kod završnog stiha „karta mi je vžepu“ u momentu kada su nam rekli da u avionu nema mjesta za nas bez obzira što smo karte kupili još u Kathmanduu, prije 20-tak dana. Nakon što smo im obećali i brda i doline (učili smo od naših političara) i rekli da smo novinari, pustili su nas u kontrolni toranj da razgovaramo sa pilotom. Kad smo vidjeli pistu, vremenske uvjete, pilote i avionče, gotovo da smo požalili ugovorenih 200 dolara po pilotu ako se vrate po nas na crnjaka. Nakon par sati čekanja javili su nam da je vjetar ipak prejak i da ih nebu nazad. Ko što je rečeno u prije spomenutoj poslovici o glavi i nogama krenuli mi istim putem nazad u Bhulbule od kuda smo startali prije 15 dana. Tri dana sumanutog tabanjanja nizbrdo i par sati sulude vožnje u ustopiranom đipu (uguralo nas se 15 i strepilo) i eto nas na početku.


Jedna mudra iz kontrolnog tornja „aerodroma“ u Humdeu: „Yesterday is history, tomorrow is mistery, today is gift, that is why it is called present.“

Za dva dana isticala nam je nepalska viza pa smo morali na brzinu isposlovati novu vizu za sljedeću nam destinaciju – Thailand. Ispostavilo se da je rok prekratak i da nećemo na vrijeme izaći iz zemlje, ali uz puno šarmiranja, žicanja razgovora sa konzulom i uz obećanja da ćemo (kao novinari i turistički radnici) nahvaliti njegovu zemlju na sva usta, dobismo vizu u jednom danu. Ipak smo mi sa Balkana.
Posebna zahvala našim sponzorima, Bog ih blagoslovio: Compleo, Vip music festival, Multikultura, Iglu sport, Olympus, Digial photo magazin i web gurui Sliniša & Lem.
Pustošestvije Nataše & Grube možete pratiti OVDJE.
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)