Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Preko zasnježenog Pohorja odnosno- od raja do pakla
(Rejting 5.00 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: Zvonko Mezga   
Srijeda, 08 Veljača 2012 21:04

Usprkos "Crnoj vremenskoj prognozi" koja je predviđala hladno vrijeme s temperaturom oko -16 stupnjeva, sjevernim vjetarom brzine 80 km/sat, Marijeta, Srećko i ja odlućili smo se za trekking preko zasnježenog Pohorja, s namjerom da idemo „dokle se bude moglo“, a kad zagusti okrećemo nazad. 

Plan je bio da kasno popodne, u 17:15 dođemo  Slovenj  Gradec, gdje nas čeka zadnji autobus za Maribor. 

 Krenuli smo iz Maribora, s donje stanica kabinske žičare pod Pohorjem u 4:10 sati ujutro "uz pratnju" glasnu muzike iz šatora (poneki plešu do jutra).

To i relativno vedro nebo, te mirno vrijeme bez vjetra dodatno su nas motivirali, a i spoznaja da smo opremljeni za arktičke uvjete, te smo brzim koracima "zaškripali" po uređenoj skijaškoj stazi prema vrhu.

Iza nas je čitavo vrijeme "blistao" idilično noćno osvjetljen Maribor. Povremeno gasimo svjetiljke i hodamo u ugodnoj tamnoj bjelini skijaške staze. Ugodan sat vremena uz razgovor, prošao je u trenu i već smo na prvom vrhu kod hotela Belvue. Bez zaustavljanja nastavljamo prema Arehu. Staza nam sada omogućava i trčanje.

 

Na grebenu se pojavi vjetar, a počinje i sniježiti, no to nas ne zaustavlja. Brzo je za nama i Areh. Vjetar je tu neugodniji i nema druge nego  još jače zategnuti opremu. Nastavljamo prema Šumiku. Staza ide na nizbrdo i usprkos snijegu imamo dobar trčeći tempo. Okolo je samo drveće i vjetra  skoro da i nema. Razdani se i gasimo svjetiljke. Idilične zimske slike nam uzimaju dah i mraz niti ne osjećamo. Začuđujuće brzo smo kod Šumika.

Iz Maribora nam je trebalo tek nešto više od 3 sata. Napravimo kraći odmor te više nego zadovoljni krenemo dalje prema Rogli i planinskom domu na Pesku.

Sad je snjega više, no i daje napredujemo jako brzo. Zimska idila oko nas i dalje uzima dah i povremeno doslovce "stanemo". Naletimo i na vjetrom srušena stoljetna stabla smreka. Šteta.

 

Tu i tamo pojavljuju se prvi veći zameti snijega, a i vjetar je sve jači, no i dalje imamo dobar tempo i brzo smo kod doma na Pesku. Gledamo na sat, 6 sati od Maribora, prošli smo 31 km, za te uvjete-super. Priuštimo si nešto dulji odmor i topao obrok. Zadovoljni zaključujemo da nam za sada sve ide po planu. Imamo još 6 sati vremena da dođemo u Slovenj Gradec, što bi moralo biti dovoljno. Optimistički nastavljamo prema Lovrenškim jezerima. Snijega i zameta je sada dosta više i napredujemo  nešto sporije. Dobro je, da smo skriveni od vjetra, tako, da je baš ugodno zimsko vrijeme. Idila prema Lovrenškim jezerima je sa svakim korakom ljepša i sve češće nas zaustavlja. Usprkos tome, brzo smo i na rajaskim Lovrenškim jezerima gdje pauzu koristimo za fotografiranje.

 Više nego zadovoljni krenemo prema Siklerici. Susrećemo skupinu planinara  na kraćoj turi. Malo popričamo i nastavljamo dalje. Sretni smo, da su nam napravili gaz, ali to je kratkog vijeka. Vjetar brzo ponovo prekriva sve tragove. Prema Šiklerici se "otvori" prekrasan zametima snjega prekriven travnjak koji zamjeni šumu i uzima dah. Tu zaista ne možeš biti ravnodušan. Stanemo i fotkamo. Napravimo i nekoliko "inovativnih" slika.

Niti sanjalo se nam nije, da će to brzo biti "kruta istina".


Teren se spušta i nastavljamo trčeći, iako je snijeg skoro do ispod koljena. Tu i tamo zapjevamo. Zaista prekrasno. Brzo smo na Šiklerici.  Uspon nas uspori. Snijega i zameta je stalno više, ipak dobro napredujemo. Prema Ribniškom vrhu je sve teže. Vjetar je sada sve jači a i zameti su sa svakim korakom sve veći. Sretno i spretno se probijemo na goli vrh. Tu je ledeni vjetar skoro orkanski i jedva se probijemo do oblišnjeg planinskog doma. Skrenemo na čaj. Većsu 2 sata popodne. Zabrinuto utvrdimo, da smo izgubili čitavu prednost, koju smo dobili od  Maribora do Peska. Radimo analizu i planove, kako doći do Slovenjgradca u 5 popodne. Bit će zaista teško. Tješimo se, da sada do Kopa  imamo "na raspolaganju" stazu za skijaško trčanje, i da ćemo "biti brzi". Račun bez krčmara. Vani nas dočeka orkanski vjetar sa snjegom.
Brzina veća od 80 km/ sat , temperatura oko - 20 st c, vidljivost je minimalna, a od staze je samo slovo "s". Vjetar je sve zapunio sa snijegom i još nanio visoke zamete. Orijentacija je skoro nemoguća. 

Tek tvrda podloga u zametima do koljena, ponegdje i iznad koljena nas usmjerava dalje. Gazimo snijeg i tražimo najbolje prolaze u labirintu vjetra i snježnih nanosa.

Ledeni vjetar sa snijegom i slaba vidljivost se prema vrhu Velike Kope još potenciraju. Dlanovima i dahom povremeno grijemo skoro smrznuta lica  i noseve. Na vrhu Velike Kope je sve skupa već skoro nepodnošljivo. Ledeni vjetar sa snijegom nam sad puše direktno u lice i jedva da vidimo što pred sobom.

Gazimo, samo da se što prije maknemo s tog orkanskog vjetra. A, zametima, ponegdje i do pojasa, kao da nema kraja. Na misao dođe i činjenica: "kako tanka je ponekad nit između raja i pakla". 

  

Konačno ugledamo obrise planinarskog doma. Promrzli uđemo. Za par kilometara između Ribniškoh doma i doma na Malim Kopama smo potrošili 2 sata.
Razočarani utvrdimo, da je već 4 sati poslijepodne i da je mala mogućnosti da preko Kremžarice uspijemo do 5 sati popodne u Slovenj Gradec. 

Pijemo čaj i jedemo zadnje obroke hrane iz ruksaka. Na toploj peći grijemo ruke te razmišljamo kako dalje.

Skijališta nisu radila a i ono malo automobila kod doma je bilo od vikendaša. Odlučimo da nastavimo trčeći dalje po cesti prema Slovenj Gradcu ( 13 km). Možda naletimo na kakav prijevoz. To bi bila zaista "tombola". Vani i dalje puše ledeni vjetar sa snijegom, ali izgleda, da vrijedi uzrečica : "hrabri imaju sreće" .

Naletimo na prijaznog šofera i dobijemo prijevoz do Slovenja Gradca. Krasno. A, avanturi očito još nije kraj, cesta je zasniježena i u Slovenj Gradec dolazimo prekasno. Nekako nagovorimo šofera i krećemo u "lov" za autobusom. "Uhvatimo" ga tek u Dravogradu. U toplom autobusu si stisnemo ruke i konačno odahnemo,  usprkos tome, ili baš zbog toga, jer je šofer autobusa bila žena.

 

Za nama je bila zaista neponovljiva avantura. Ako je od Maribora do Ribniškog vrha bio "raj", onda je od Ribniškog vrha do Kopa bio "pakao".
Zajedno utvrdimo, da je usprkos svemu " bilo prekrasno" i "vrijedno truda".
 

 
Napraviii smo zimski trekking dužine cca 53 km sa visinskom razlikom cca 2000 m/nv- sve u cca 12 sati.
Do Maribora smo već imali planove za nove avanture. 
Na forumu je netko napisao: "budite sretni: vi ste imali pakao tek u drugoj polovici dana  mi smo ga pored televizora imali čitav dan".
 
Više fotografija OVDJE 

 

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.