Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Sava, Bosut, Drava, Borovik
(Rejting 3.00 od 5)
Kroz Hrvatsku
Autor: Branimir Miličić   
Srijeda, 19 Studeni 2008 01:00
Premda smo sezonu zatvorili uz prošlotjedno druženje na Staroj Dravi - Bilje, to nas svakako nije ponukalo da doslovno zaboravimo bicikle do tamo iza Nove Godine, kad se zubato sunce ponovo probije kroz debele oblake koji nam donose snijeg i temperaturu ispod 0 stupnjeva Celzijusovih.
I tako dok se polako živa u termometru spušta, a lijepa druženja u prirodi po ugodnoj temperaturi, zamjenjuje toplina centralnog grijanja uz prisjećanje na prošlotjednu čajanku na Staroj Dravi. Oni kojima zima tj. hladnije vrijeme predstavlja samo još jedan izazov u biciklističkoj sezoni i razlog više da prebrode pesimizam u danima kada dan završava već poslije 16h, zasigurno su pripremili zimsku odjeću i nastavljaju gotovo identičnim tempom. Sa željom da se iskoristi lijepo vrijeme koje u ovo doba podrazumijeva vrijeme bez kiše ili snijega, te uz pokoju zraku sunca koja se probija kroz debele oblake na nebu i gustu maglu na zemlji, odlučili smo i krenuli put Borovika.



Zadnja posjeta dragoj nam destinaciji, jezeru Borovik bila je još tamo u mjesecu svibnju, pa za promjenu podneblja odlučili smo ju ponovno posjetit. Ovaj put nismo željeli svoj užitak držati samo za sebe pa smo odlučili okupiti i ekipu i iz nekih drugih gradova naše „ravne“ slavonije. Poziv na vožnju prihvatile su ekipe iz Županje, Vinkovaca, Đakova te mi iz Osijeka. Na žalost druženju su trebale prisustvovati i još neke ekipe (Beli Manastir, Belišće, Donji Miholjac te Vukovar), pa se nadamo da na nekoj od narednih vožnji ako ne već ove godine, onda svakako sljedeće napravimo druženje koje bi okupilo cijelu ekipu sa ovog popisa, a nadamo se da će biti i nekih novih.



Okupljanje i polazak bilo je zakazano za 9h jer smo planirali okupljanje i početak vožnje u Boroviku za 10h što nam je omogućilo dovoljno vremena za put do tamo. Jutro je bilo vrlo slično prethodnim, magla koja je nekako davala na znanje da se neće tako brzo razići. Tako je i bilo, cijelim putem gusta magla zbog koje smo prilagodili i brzinu limenih kutija u kojima smo putovali do odredišta. Dolazak na Borovik bio je gotovo pa izračunat u par minuta, te uz pozdrave jedni drugima i upoznavanje onih koji se do sada nisu sretali lagano je krenula i priprema za start vožnje koja je obećavala. Hladno i maglovito vrijeme u tren oka se počelo mijenjati uz prve zrake sunca koje se uspjelo probiti.



Provjera opreme i prtljage te polazak na (zasada) najdužu rutu kojom smo vozili. Rutu smo već vozili što ste mogli čitati u člancima „Borovik Adventure“ i „Po šumama i gorama Borovika“! Ukratko ova ruta od svojih 40tak kilometara započinje na samom jezeru iz „Pan – roštilj parka“ te asfaltnom cestom uz blagi uspon kreće zagrijavanje prema selu Mandićevac. Na samom ulazu u navedeno selo skretanje kod prve kuće, koja je ujedno i šumarski dom, od kojeg ide relativno kratak spust šumskom prosjekom. Nakon toga izmjene relativno dugih i blagih uspona te kratkih i nježnih spustova, sve do najviše točke u Boroviku tj. tzv. „piramida“. Od piramide nadalje dugački spust koji vodi sve do „Kruškove ravni“ nakon koje ide jedan od dužih i koliko toliko ozbiljnijih uspona prije samog spusta u selo Paučje.



U Paučju simpatični ali kratki spust po traktorima izvoženom surduku koji nekima priredio nezaboravan susret sa mekanim i ljepljivim blatom no bez većih posljedica, za što je zasigurno zaslužna i kaciga! Nastavak uskom prosjekom i slalom kroz male i duboke lokve vode, te potom kratak i oštar uspon do takozvane tromeđe. Na tromeđi nastavljamo još malo blagim ne osjetnim usponom nakon kojeg je uslijedio duž spust koji je oduševio većinu prisutnih. Zadnji uspon te susret sa kraljevima šume – jelenima, doduše bili smo odvojeni od njih visokom žicom jer taj dio staze prolazi tik uz zatvoreno lovište u privatnom posjedu. Susret uživo sa tim uistinu velikim i gracioznim životinjama bio je tim uzbudljiviji jer smo ih mogli vidjeti na udaljenosti od kojih 5-6m. Nakon posljednjeg uspona naravno tu je i posljednji spust, te izlazak na asfaltnu cestu koja ide uz sjevernu obalu jezera.



Kraj vožnje, razmjena dojmova, pakiranje i polazak kući (jer neki su morali i raditi još ;) . Utisci sa vožnje su se podudarali kod gotovo svih prisutnih, a ukratko se mogu opisati kao; odlična vožnja u dobrom društvu, po ritmički zanimljivoj i ne tako zahtjevnoj izmjeni uspona i spustova, uz prekrasnu prirodu, na jednoj od najbližih brežuljkastih destinacija ovog dijela Lijepe Naše.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.