Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Darija:: Kako sam se (s)našla u Poljskoj
(Rejting 0 od 5)
Legende
Autor: Darija Bostjančić   
Subota, 19 Svibanj 2007 01:00
Iako sam na prvi poziv poljskog tima SPELEO SALOMON odlučno bez razmišljanja odgovorila da mi je žao što se ne mogu trkati sa njima jer mi trebaju svi slobodni dani za Himalaju, uslijedio je drugi poziv 10 dana prije utrke.. Darija, please, we need a women... bacila sam oko na kalendar i skužila da mi treba samo 3 dana i uspjela sve nekako iskombinirat, posao, prijevoz sa Slovencima... još je i njima otpao jedan muški pa je ispalo da Elvir ide sa njima.. ajde super idemo svi zajedno.... drugi dan dobijem mail... sorry Darija ali naša cura ipak ide...
Ali sudbina je htjela da ja ipak odem u Poljsku.. ta ista cura se natjecala na KI Challengeu i uganula nogu tako da sam opet dobila poziv Darija, please we need a women??

Možeš mislit šta ću se ja trkati sa vama...



Iako sam istog trenutka poželja da se tamo pojavim sa svojim momcima iz TEAM-a CROATIA i da ih rasurimo, nadala sam se da ću se na kraju svega naći na startu u sastavu SPELEO SALOMON tima.

Ovdje sam vidjela šansu da se trkam sa jednim boljim timom, da nešto naučim, da vidim kako se oni spremaju, orijentiraju, taktiziraju. Malo me bilo frka jer su u par navrata pisali da traže strong women, a ja baš nisam bila sigurna da li sam ja ta... a onda sam vidjela da je jedna od disciplina rolanje... au šit.. i da će bit tehnički teško... pisala sam da neznam rolat, a oni su obećali da će me oni zaustavljat i da se ne brinem, jer da imaju iskustva sa nerolerima... i onda još tri dana pred trku objave da će se veslat na rijeci u jednosjedu i to uzvodno, pa nizvodno... pa to nikad nisam probala... ma, neću im to ni reć... nekako će i to proć.. o tome ću mislit kad sjednem u kajak... ajmo u Poljsku...

Ludnica oko spremanja stvari, organiziranja prijevoza... oćemo kombi, auto, 2 auta... sve varijante smo okrenuli i izabrali najjeftiniju.. 2 auta za nas 5.


Poljski partneri:: Elvir i Luka

Nekako su brzo prolazili ti kilometri prema Poljskoj i nakon 900km našli smo neko zaklonjeno parkiralište u Zakopanama, šta je ujutro ispala tržnica, zavukli se u vreće u 05.00 i pokušali nešto odspavati. Bilo je hladno za popizdit i možda smo sat vremena odspavali, a ostalo se okretali u vrećama i jedva čekali ustati.

Bili smo među prvim timovima šta su se pojavili u kampu. Nažalost nismo odmah dobili ključ od svog bungalova, ali smo našli neko toplo spremište i još malo odspavali.

Ubrzo su došli i moji momci Poljaci i nakon loših spagetti bolognese počeli smo sa spremanjem opreme. Zanimljivo je bilo gledati kako vade nove Salomon tenisice iz kutija dan prije utrke. Čak su i meni donjeli jedne od svoje cure, pošto je preporučljivo imati gore-tex a ja ih nemam, pa sam se odlučila za njene 1 i pol broj veće od mojih, ali GORE-TEX.


Darička + Poljaci = SPELEO SALOMON tim.

Dobro sam se osjećala, čak sam se i prva spremila i legla na krevet i pokušala još malo odspavatiiii... tako da sam i propustila sastanak... sve je bilo prilično jednostavno jer su organizatori dali jako puno podataka 10-ak dana prije utrke tako da sam raspored disciplina imala u glavi...

Piotr i Artur su se pozabavili kartom, Darek i ja jos nekim stvarima i to je bilo to... spremni smo za start... oni su imali jednostavnu taktiku... krenut ćemo brzo i onda ćemo ubrzatiiiiii... i hi,hi,hi... 

START...ZAKOPANE.. 10h...
Gradska orijentacija.. 5km...
Svi smo ostavili ruksake ispod startne linije, jer se nakon gradske orijentacije vraćamo na isto mjesto. Osjećala sam se super bez rukska, imala sam osjećaj da ću moći trčati... krenuli smo... stvarno su odmah krenuli brzo... Piotr je navigirao bez ikakvih problema, a ja sam jedva dolazila do zraka... pa neće valjda ovako i u brdima ??!! Tempo je bio lud, kao da nam je ovo sve šta imamo od utrke.


Navijačice.

2. DIONICA....TREKKING... 50KM.. TATRE MOUNTAINS
Krećemo zajedno sa timom Salomon Navigator. Ispred nas su u daljini planine na kojima su naše kontrole. Krećemo sa 800m, a najviši vrh na koji idemo je 2122m. Poljaci ovdje nemaju nikakvih problema jer su ovo prošli po nekoliko puta, čak je i sama utrka već prolazila istim putem. Izmjenjujemo se u vodstvu sa Salomon Navigatorom, ali uglavnom cijelu dionicu trekkinga se držimo zajedno. Planine su prekrasne. Voljela bi da je tempo mrvicu sporiji da mogu doći do zraka i malo se okrenuti... dosta mi je brz tempo tako da jedva uspjevam nešto pojesti...

Dolazimo do kontrole gdje dvoje ostaju ovdje, a dvoje moraju u jamu pokupiti sljedeću kontrolu... uf, kako mi je ovo dobro došlo... najela sam se i osjećala kao nova.. napunili smo bidone i camelbagove sa vodom, malo odmorili..


Tatre.

Slijedio je opet uspon sa 900m na 2100m... i dalje smo u vodstvu sa Salomon Navigatorom... nije mi baš neki gušt biti od početka u vodstvu... puno je zanimljivije biti u sredini pa malo po malo stizati sve timove..

Tatre su prekrasne. Imamo sreće pa su nam svi putevi pod snijegom dobro ugaženi tako da ne treba prtiti. Polako počinje padati noć. Nadali smo se da ćemo do dionice specijalne orjentacije doći prije mraka, ali nažalost već je bilo 21.00h.

3. DIONICA... SPECIJALNA ORIJENTACIJA... 23KM
Malo smo se napunili sa tekućinom u planinarskom domu, eksirali Kolu, a tim Salomon Navigator nam je zbrisao.. Njihova je taktika bila da ovu dionicu naprave što brže mogu i na taj način nam se odmaknu... i u tome su uspjeli... Piotr se stvarno odlično orijentirao i relativno smo brzo nalazili kontrole ali su nam SN nabili 40min prednosti..



Ni Pioru nije bilo jasno kako su to uspjeli... Ja sam povremeno razmišljala o Elviru i Slovencima i nadala se da će uspjeti naći sve kontrole..

Zadnji kilometri nisu bili teški jer smo se približavali prvoj tranziciji, našoj sobi u kampu i već smo razmišljali šta ćemo sve tamo pojesti... Svi smo se odmah razvalili na krevet 5 min, a Artur je samo rekao well done..

4. DIONICA... MTB... 72KM
Dosta me je izmorio trekking i malo sam se bojala kako će izgledati sada vrtiti pedale, ali osjećala sam se super. Dobro da je Darek ubrzo skužio da nema broj na sebi, pa se morao vraćati.

Vozimo se šumskim putevima, sve me nekako podsjeća na Sljeme. Uglavnom je gore, dole, svakakvih stazica, baš uživam.



Dolazimo do priječnice gdje se sa biciklom moramo preko užeta prebaciti na drugu stranu rijeke, nekih 150m.. super je.. na fotkama mi to izgledalo komplicirano, nisam znala kamo ću sa biciklom, a ustvari je sasvim jednostavno...


Prečenje biciklom.

5. DIONICA... KAYAK JEDNOSJED + KAYAK DVOSJED... 10KM
A sada nešto novo... evo mog kajaka o kojem sam razmišljala kako će izgledati, da li je stabilan.. vidim da neće biti problema jer rijeka nema nekih velikih brzaca.. sjela sam u kajak i kada sam osjetila da je popuno stabilan počela sam uživati... veslali smo uzvodno do kuda se moglo, pa malo nosili, pa opet veslali... cvikali kontrolu i uživancija nizvodno... dobro je došla ova rijeka za osvježenje...



A onda smo sjeli u neke kante tzv. kajak dvosjed, užasno teške... veslali smo nizvodno, a onda se mučili uzvodno.. tu je uglavnom bilo vučenja, a malo veslanja.. ništa od uživancije..

6. DIONICA... MTB... 70KM
Prije polaska stali smo na prvom kiosku i pojeli po jedan hamburger i nalili se Kole... još jedan sam strpla u ruksak.

Odmah smo krenuli u brdo i nismo vidjeli nizbrdo sljedećih 700m uspona... Dosadan makadam, pa još groznija zemljana uzbrdica gdje me je spasio Darek jer sam umrla od guranja.. Zakačila sam svoju biciklu za njegovu i nekako gurala u brdo.. Dobro da sam imala onaj hamburger pa mi je dao malo snage


Mrzim ovo...

I Artur je ovdje imao problema sa disanjem i kašljem. Na uzbrdicama je jedva dolazio do zraka. Jedva smo čekali nizbrdicu...

Dalje smo biciklirali prema absajlu... spuštanje po užetu nekih 30m... i opet bicikliranje... Dugačka nizbrdica preko zelenih livada i dolazimo do asfalta... nakon nekoliko km dokopali smo se druge tranzicije i naših boxeva i toplog rižota sa nekakvim gulašom na poljski način...

7. DIONICA...TREKKING – ROLANJE – TREKKING... 53KM
Evo moje omiljene discipline. Podsjećam moje momke šta su mi bili obećali preko maila. Od početka sam se nadala da ćemo se ovdje naći za dana, ali nije mi se ostvarilo. Nabila sam kacigu na glavu, upalila vondericu, obula role na noge, nekako nesigurno ustala, ali sam uspjela.

Artur ja uhvatio štapove i pokazao mi nekoliko načina na koji se možemo zaustavit... Počeli smo laganom uzbrdicom i ubrzo smo se našli na nizbrdici. Ja sam bila ispred Artura, držala njegove štapove u rukama i baš sam se sigurno osjećala. Počeli smo se spuštati sve brže i brže i odjednom Artur počne vikati "Darija, go to the grass, go to the grass". Mislila sam da me zeza, a onda sam skužila da se on bacio u travu, a onda sam i ja roknula na guzicu... Super, nismo ni krenuli, a nas dva već na podu.. Nešto mu se desilo sa kočnicom i nije mogao kočiti... A onda smo našli drugi način zaustavljanja... Darek ispred mene, a Artur iza i to je puno bolje djelovalo... Super smo išli... Čak mi se i svidjelo rolanje kad sam vidjela kako oni rolaju... Padala sam još 2 puta, svaki put bi se teže ustala ali nekako je išlo..



Bilo je tu nekoliko puta presvačenja iz tenisica u role i obratno, ali u svakom slučaju bolje i brže tako nego da smo trčali po asfaltu.

Ovo nam je bila druga noć u utci... I počele su nas hvatati krize... Imala sam sreće pa je moja jako kratko trajala... Noći su bile užasno hladne pa nas je i to tjeralo naprijed.

Darek i Piotr su počeli zaostajati... Svako malo se okrenem i vidim ih kako spavaju naslonjeni na štapove... Darek je ubrzo došao k sebi, a Piotra nismo mogli nikako razbuditi. U jednom trenutku je potpuno budan, a sljedeći već spava... Nije bilo druge nego uzeti 30min za spavanje jer ovako smo bili užasno spori... Počelo je polako svitati i to nam je pomoglo u razbuđivanju.

Vratili smo se na istu kontrolu, drugu tranziciju, opet pojeli onaj isti rižoto, otvorili boxeve, napunili bidone i krenuli dalje..

8. DIONICA... BIKE... 4KM
Kratka dionica bicikle... Uglavnom asfalt... Vozimo jedan iza drugoga...

9. DIONICA... RAFTING... 8KM
Sve nas je čekalo na jednom kupu... Četiri napuhane auto zračnice, daske za to sve spojiti, špaga, daske za vesla... Odmah smo se bacili na izgradnju našeg rafta... Izgledao je prilično čvrsto i takvim se i pokazao... Šteta što je bilo uglavnom mirno sa tek nekoliko malih brzaka... Uspjeli smo u jednom komadu doći do kraja.


Raft spreman.

10. DIONICA... MTB... 75KM

Svjesni da nemamo šanse uhvatiti prvi tim kojem smo se uspjevali najviše približiti na nekih 1.h i 20min, nastavili smo pedalirati jedan iza drugoga. Znali smo da je do cilja svega nekih 3 sata. Ova dionica nam se činila jako dugom jer je Artur sada već imao velikih problema sa disanjem i jedva je govorio. Već prvi dan utrke je počeo kašljati, pa se to njegovo stanje sve više pogoršavalo kada bi bili na uzbrdicama, bio je sav iscrpljen jer nije mogao dolaziti do zraka, ali nijednog trenutka nije rekao da stanemo da se on odmori... Stvarno se borio skroz do kraja...

Nekoliko minuta prije ulaska u cilj Piotr mi se zahvalio što sam došla i trkala se sa njima, Artur mi je rekao da sam im puno pomogla... I mislim da to neću nikada zaboraviti..


Tim Speleo Salomon.

Ulazimo u kamp, tišina, nigdje nikoga nema... Pred nama veliki crveni luk na kojemu piše META... Već sam pomislila da ćemo sada tražit organizatora da mu kažemo da smo stigli... Kad odjednom se upale reflektori, svi počnu urlati i pljeskati... Super su nas iznenadili... I naša utrka je završila.

Na startu cilj uvijek izgleda daleko, a onda kada dođeš do cilja najrađe bi da utrka još malo traje, da nije još gotovo.


Profil staze.

Bravo Darija! Bravissimo Elvir!! Huuura za sve!!!

____

55 sati i 21 minutu trebalo je prvom, sasvim poljskom timu Salomon Navigator da pregazi stazu North Face Adventure trophya. A Speleo Salomon, tim sa hrvatskim začinom stigao je u cilj nakon 58h i 46 min.

Elvir i slovenačka bratja su peti a bogami i posljednji tim u službenom poretku kako su svi ostali krepali ili izbačeni zbog kašnjenja...


Sve je to uživo pratio i naš Kravoje, pogledati možete tu::

Darija i Elvir na istočnoj turneji

Darija druga, Elvir peti


Darija u kajaku.


Darija i Piotr.


Pustolovec Rajd.
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.