Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
S Uweom Widmannom po zagorskim bregima
(Rejting 0 od 5)
Legende
Autor: Pavao Vlahek, dr. med.   
Četvrtak, 12 Listopad 2006 01:00
Uwe Widmann je čovjek čiju su prašinu gutala (a i gutat će) razna imena Ironman triatlon sporta tipa Petera Reida, Thomasa Hellriegela, Chrisa Lieta i tako dalje. Uwe Widmann, profesionalni triatlonac iz Njemačke, u zadnjih se 10 godina gotovo u svakoj trci plasira u prvih 5 ili 10 na trkama kao što su IM Roth, IM Frankfurt, IM Australia, IM Brazil, a kao četverostruki sudionik Svjetskog Ironman prvenstva na Hawaiima prošle godine je zabilježio 14. mjesto sa vremenom 8 sati i 31 minutu. Uwe Widmann je triatlonac čije rezultate i život sanjaju svi oni koji završavaju IronMan za 10, 11, 12, 15 sati pa čak i oni koji idu oko 9 sati... Ovu priču o ekskurziji s Uwe Widmanom po zagorskim bregima napisao nam je naš Ironije Pavao dr. Vlahek krajem svibnja. Mislimo da sada, neposredno nakon Mljetskog Half Ironamana, imamo i te kako razloga ponoviti tu priču... Uživajte...
Mene vjerojatno znate kao pisca kojeg retka na ovim stranicama, Branimira ne znate, ali ćete ga sigurno znati kada tvrdo biciklističko sjedalo konačno učini svoj završni napad na Vašu prostatu jer Branimir Lodeta je budući urolog, a usput i triatlonac.

ImageA Uwe?
Uwe Widmann je čovjek čiju su prašinu gutala (a i gutat će) razna imena Ironman triatlon sporta tipa Petera Reida, Thomasa Hellriegela, Chrisa Lieta i tako dalje. Uwe Widmann, profesionalni triatlonac iz Njemačke, u zadnjih se 10 godina gotovo u svakoj trci plasira u prvih 5 ili 10 na trkama kao što su IM Roth, IM Frankfurt, IM Australia, IM Brazil, a kao četverostruki sudionik Svjetskog Ironman prvenstva na Hawaiima prošle godine je zabilježio 14. mjesto sa vremenom 8 sati i 31 minutu. Uwe Widmann je triatlonac čije rezultate i život sanjaju svi oni koji završavaju IronMan za 10, 11, 12, 15 sati pa čak i oni koji idu oko 9 sati.

Oni sanjaju rezultate, no i u najdivljijim snovima ne mogu zamisliti što sve stoji iza tih rezultata. O njegovim rezultatima i ostalom možete vidjeti na njegovoj stranici www.uwewidmann.de. Njegove dosadašnje rezultate pogledajte ovdje

Znači, Uwe Widmann je vrhunski profesionalni triatlonac, Branimir i ja smo teški rekreativci, on je Nijemac, mi tu iz Međimurja i Zagorja. Pa dobro, o čemu govori ova priča i ima li ovaj nadnaslov ikakvog smisla? Kakav bazen, kakve ograde?

Dopustite da krenem ispočetka...
Negdje pred par dana provjeravam svoju e-mail (za jezikoslovne čistunce: elektronsku poštu) i vidim da sam dobio mail od nekog Nijemca u kojem on kaže da je triatlonac iz Njemačke i da dolazi u Međimurje i da je vidio stranice našeg TK "Međimurje" i bi li mu mogli reći gdje bi mogao trenirati jer bi trebao plivati i trčati na stazi. Razlog dolaska je posjet obitelji njegove žene jer je ona porijeklom iz mjesta Orehovica u Međimurju.

Odgovorih mu i napisah gdje što može trenirati pa smo se tako dogovorili da se nađemo na atletskoj stazi u Čakovcu. Moram priznati da sam išao tamo sa strahopoštovanjem, jer sudeći po nekim našim triatloncima koji se bave Iromanom mislio sam da ću biti sretan ako stisnem čovjeku ruku, uslikam se i dobijem autogram.

I tako, dolazim na stadion i vidim da nekakakav tip, pretpostavljam, Uwe Widmann, trči. U međuvremenu upoznajem njegovu ženu Renatu. Dolazi i Uwe, visoki mršavi tip i upoznajemo se. Već pri prvom dojmu i Renata i Uwe djeluju simpatično. On odlazi raditi ponavljanja na 800 m, u međuvremenu dolazi i Branimir na biciklu. Nas troje ćaskamo sa strane dok Uwe disciplinirano radi svoj trening. Nakon treninga odlazimo u Orehovicu da on uzme bicikl pa idemo do Varaždinskih Toplica na bazen, a poslije na vožnju po Zagorju.

S biciklom u bazen?
Lagano vrteći po cesti pričamo o svemu i svačemu, ironmanu, hrani, zagorskim bregima...
Mi, naravno, pitamo standardna pitanja o treningu, kilometraži i slično. Pa kaže da trenira s jednim prijateljem, biciklistom koji je u siječnju bio na ugradnji umjetnog kuka, već je u travnju bio na razini ako ne i bolji od Uwea, priča da Lothar Leder živi blizu njega, ali skoro nikada ne treniraju zajedno jer ironman triatlon je ipak individualni sport. Uwe odlazi u trening kampove na Kanare gdje trenira s kolegama, ali maje-više trenira sam u okolici Frankfurta gdje i živi. Kaže da ustaje u 7, kao i svaki koji ide na posao, i da slijedi 5 sati vožnje nakon koje se vraća kući gdje ga čekaju tenisice s kojima odlazi dalje na trening.

Na prvim uzbrdicama Branimir i ja šaltamo u lakše prijenose, a Uwe uljudno prati naš tempo i priča dalje. Kaže da je poslije škole upisao fakultet i probao nekoliko smjerova, ali kako se već onda bavio triatlonom, shvatio je da želi spojiti posao i hobi, i da je to bio triatlon.

U međuvremenu stižemo u Varaždinske Toplice i dolazimo na bazen. Tada se postavlja pitanje gdje ćemo ostaviti bicikle. Uwe kaže da bi svoj rado zaključao tu ispred, ali je zaboravio lokot. Zaključati LOOK time-trial bicikl ispred ulaza u bazen???

Smišljamo što ćemo i kako ćemo, pa na kraju odlučujemo da će Branimir ući na bazen (vanjski 50 metarski), a mi ćemo dodati bicikle preko ograde da budu blizu bazena. I tako nas dvojica i jedan od najboljih svjetskih triatlonaca prebacujemo biceve preko 2-metarske ograde, a ekipa koja se sunča uz bazen čudom gleda. Ulazimo na bazen (ne preko ograde, nego regularno plativši upad i prolazeći kroz unutrašnji na vanjski bazen), a tamo pak lagana gužva i meni neugodno jer sam dovukao čovjeka na bazen da trenira, a ovdje osmoškolci na ekskurziji skaču "bombe" u bazen, a  gospođe u godinama plivaju u svim smjerovima. Uwe uredno ulazi u bazen, zagrijava se, radi vježbice, dionice, intervale, tu i tamo nabaci koju ispravku u tehnici plivanja Branimiru i meni.

Ono što impresionira kod njega je mirnoća, fleksibilnost, i što mu ništa nije teško. Izlazeći iz bazena kaže da je čas plivao sam, a čas mu je bilo kao da je u gužvi plivačkog dijela trke na IM. I smije se.

Ponavljajući opet taktiku prebacivanja bicikala preko one iste ograde izlazimo sa bazena i krećemo dalje na vožnju.

Kako sam zavolio vrućinu
Vrteći lagano po zagorskim bregima priča dalje. Kaže da mu je bilo uvijek jako vruće na Hawaiima i da je to teško podnosio. Onda je jedne godine odlučio da će promijeniti stav pa je skoro u stilu mantre ponavljao sam sebi da voli vrućinu, da mu ne smeta vrućina i kad je te godine došao tamo, nakon trke je ostalima rekao da ove godine uopće nije bilo vruće, na što su ga oni upitali da o čemu to priča, jer je bilo vruće kao i svake godine, ako ne i još više.

Kad je Uwe bio na početku karijere, pitao je Tomasa Hellriegela kako to on tako fantastično odrađuje trke, na što mu je ovaj rekao da ni sam ne zna koliko je puta plakao tijekom trke i pitao se što mu ovo treba, proklinjao sebe i stazu i odlučivao da neće više ponoviti IM.

Kako Zagorje prolazi pored nas teme su svakakve, o stavovima u životu, o hrani, o motivaciji za raditi bilo što, a najmanje pričamo o triatlonu i o tome što i kako trenirati. Siguran sam da Uwe ima puno znanja i puno za  reći o tome, no osnovna  tema nam je motivacija za raditi štogod u životu. Jer bez motivacije i treninzi i savjeti i sve ne nailazi na plodno tlo. I treba se moći tjerati, iz sezone u sezonu tjerati na ponavljanje svega i na tako vrhunskoj razini i to je, po mom mišljenju, ono što čini razliku između vrhunskih triatlonaca i nas ostalih.

A za to treba biti strpljiv, optimističan, širokih nazora i interesa, fleksibilan, spreman na humor, ugodan prema drugim ljudima i sve ono kako sam ja doživio Uwea Widmanna toga dana, a što ne mogu staviti u riječi.

Približavajući se Orehovici, odjednom naglo osjetim da "pucam" na  ultralaganih 33 km/h. Doduše, vidim da smo prošli 80 km brežuljkastog terena i plivali i brbljali cijeli dan, a ja nisam skoro ništa jeo, a pio bazensku vodu. No sram me je priznati i reći: "Čujte gospon triatlonac, ja si budem malo legao sad tu kraj ceste i odmorio", pa stišćem zube i pedale.

U Orehovici sjedamo za stol i večeramo kod Renatinih roditelja. Još jedna vrlo važna stavka (ako ne i najvažnija) u životu i karijeri vrhunskog triatlonca je, čini mi se,  nesebična potpora obitelji. Jer bez toga je sve ovo dosad navedeno u tekstu neostvarivo. Mislim da i to Uwea Widmanna čini onim što jest.

Uwe će po svemu sudeći nastupiti na Mljetu ove godine. Nekoliko tjedana prije Hawaiia.

* Ova je priča, daklem, ispisana krajem svibnja, a Uwe je protekli vikend nastupio na Mljetu! Kako je bilo pročitajte OVDJE, a fotografije s Half Ironmana Mljet pogledajte u ADVENTURE SPORT GALERIJI FOTOGRAFIJA.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.