Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Tri „Olimpijade“, tri sporta, šest disciplina, jedna žena...
(Rejting 0 od 5)
Legende
Autor: Krešimir Jurlin   
Utorak, 18 Ožujak 2008 16:01
Još niti jedna sportašica nije nastupila na Olimpijskim igrama u tri različita sporta. Uz malo sreće, ona bi mogla uspjeti. Ime joj je Sheila; Sheila Taormina. Da je Indijanka, zvali bi je "Ona Koja Nikad Ne Odustaje".  Rođena je 18. ožujka 1969. u SAD. Nakon što se u "normalnim" sportskim godinama nije uspjela kvalificirati za Olimpijske igre 1988. i 1992. godine, nije odustala.
Po završetku studija nastavila je trenirati još jače i u Atlanti 1996. osvojila je zlatnu medalju kao članica štafete 4*200 metara slobodno.

Mislivši da je kraj sportske karijere, dvije godine je putovala po svojoj zemlji kao trener plivanja i motivacijski govornik a u 1998. (s 29 godina) prvi put nastupila rekreativno na triatlonu te pobijedila u ženskoj konkurenciji. Odlučila je trenirati kako bi povratila formu i skinula kile. Ubrzo je zavoljela taj sport ali je imala problema jer je bila loša trkačica. Ipak, kad je osjetila kako ima šanse doći ponovno na Olimpijske igre, krenula je u „nemoguću misiju“ i, unatoč nekoliko težih ozljeda, ušla je u triatlonsku elitu. Kao odlična plivačica uvijek je bila u vodstvu na biciklu te postala zanimljiva medijima i sponzorima i stekla i solidne financijske prihode.

Široj javnosti njeno ime ostalo je zapamćeno na prvom triatlonskom natjecanju u okviru Olimpijskih igara u Sidneyu 2000. godine, kad je napravila više od 50 metara prednosti na plivanju i pokušala samostalan bijeg na biciklu te na kraju osvojila 6. mjesto. Ipak, njena nevjerovatna upornost donijela joj je titulu svjetske prvakinje u triatlonu na Madeiri 2004. godine. Vremena po disciplinama u toj utrci sve govore: plivanje 17:53, bicikl 58:10 i trčanje 34:17!!

Da je tako trčala iste godine na svojim trećim Olimpijskim igrama, u Ateni, osvojila bi zlato. Ali, plativši grčevima cijenu beskompromisne taktike na biciklu, trčala je 41 minutu i nije imala sreće za drugu olimpijsku medalju u drugom sportu te je zauzela 23. mjesto. No nije sjela i plakala nego vedro izjavila: „Tražili smo tešku stazu i dobili je. Progutala me i ispljunula. Ali tako je moralo biti.“



Izgledalo je kako su te treće Olimpijske igre definitivno posljednje za nju jer je stasala nova generacija odličnih američkih triatlonki. Neko vrijeme isprobavala je skijaško trčanje ali nije bila zadovoljna napretkom. Potom je krenula u novu avanturu koja se zove moderni petoboj. S obzirom da je taj aristokratsko-vojni sport na margini zanimanja javnosti a i baš nije bila u dobi perspektivne početnice (36 godina), sponzori joj okreću leđa. Tome je vjerojatno doprinjela i činjenica da Sheila nikad ranije nije sjela na konja, pucala, niti probala mačevanje. No nema te sile koja će je zaustaviti. Prodaje dvije kuće koje je zaradila triatlonom i kreće u nemoguću misiju. Njene motivacijske misli u hrvatskom bi prijevodu loše zvučale pa eto ih u originalu:

„That’s what making the Olympics is about—who can withstand the tough times and make that breakthrough. It’s perseverance. It’s belief in the future. That’s one thing that’s always been my strength is that perseverance believing that ‘Hey, I’ll get it. I will get it. He (njezin trener) taught me that you work with what you’ve got. You don’t have to be in the perfect environment to make your dreams come true. He taught me that success is taking what you’ve been given and you work as hard as you can with that. And then no matter what the results, you’ll be fine. We’ll shoot for the moon. You might not hit the moon, but if we don’t shoot for it, we’ll never hit it. So let’s go for it.“

Već u 2005. godini, samo mjesec dana nakon drugog mjesta na Svjetskom kupu u triatlonu, osvaja prvo mjesto u petoboju na Pan-Američkom prvenstvu. Komentira kako je petoboj još teži od triatlona jer traži izdržljivost, brzinu ali i eksplozivnost i koncentraciju. Zavoljela je preponsko jahanje i svakodnevnim treningom pucanja ostvaruje solidne rezultate, ali ima velikih problema s mačevanjem koje je sport vrlo specifičnih zahtjeva.

Stoga je na samom rubu plasmana za Peking. Prošle godine na Pan-Američkim igrama bila je tek 11. te 9. na Svjetskom prvenstvu. Ove godine osvaja 7. mjesta na oba natjecanja Svjetskog kupa. Na idućem svjetskom prvenstvu, u svibnju u Budimpešti, trebala bi osvojiti medalju ili biti među 7 sportašica koje još nemaju osiguran plasman u Peking putem svjetske rang liste do lipnja 2008. Upitana što ako ne uspije, Sheila odgovara:

"Nema veze. Što najgore se može desiti? Da ne uspijem. Mogu li živjeti s tim? Da, i dalje ću popiti kavu ujutro kad se probudim."
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.