Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Pusti priče, uzmi board!
(Rejting 5.00 od 5)
Za početnike
Autor: Vjeko Lončarević   
Utorak, 24 Studeni 2009 01:00

Već dugo me ništa nije toliko zadivilo i izbacilo iz tračnica svakodnevnice poput sve popularnijeg extrema: bordanja!!! To je jedna od onih stvari koja vam se dogodi neočekivano i u potpunost zaokupi sve vaše vrijeme (u mom slučaju i novac). Da, da, usudio bih se reći da je to bila ljubav na prvi pogled.

 

Sve je počelo kada je glavna urednica ovog Portala (Tanjić tnx.) uletila u moju sobu sa neobičnim sjajem u očima i rekla: "Vjeko, jel' bi htio probati snowboard?! Mogu nabaviti neku opremu pa bi mogli na Sljeme ić' isprobat, a i imam neke frendove koji te mogu malo podučiti". Jer, Tanja je već okorjela skijašica, no u borderskom se svijetu tek počinje snalaziti. Ali uvijek ima neke frendove koji sve znaju i sve mogu :) 

Image
Dajem šansu internet školici
E, pa ovaj put, dan prije polaska na Sljeme (bilo je to lani), baš ni jedan od tih frendova nije bio u Zagrebu ili nije imao opremu ili već nešto, pa me uputila na par dobro znanih internet stranica da proučim malo o bordanju, opremi i tome sličnom. Budući da ja i inače sve učim tako što pročitam i pogledam, dao sam šansu i internetu (!). Pročitao sam sve i svašta i čak sam si i isprintao glavnu stranicu u kojoj je opisano sve za početnike. Pa nek se nađe! Jutro pred prolazak malo me hvatala trema i još me mučila jedna stvar: kako se zaustaviti na tom čudu od borda kad su mi obje noge vezane za njega. Ma ništa strašno, vidjet ću kako ostali pa po principu: kud svi Turci, tu i mali Mujo.

Koja noga ide naprijed?
Budući da je rani pokret bio na snazi, nisam imao previše vremena za razmišljanje, što je u neku ruku bilo i dobro. Prva postaja bilo je iznajmljivanje opreme, gdje me čekao moj rent-a-board, ali i par testova. O tome sam svemu već prije čitao tako da nije bilo neko iznenađenje, ali svrha tih testova je odrediti koja noga ide naprijed, a koja nazad (dakle regular ili goofey). Prvi test bio je da stanem ravno sa skupljenim nogama i dok čekam da mi se dalje objasni postupak, prodavač me gurne s leđa (sreća za njega da nisam nasilan tip). I noga s kojom prvom istupim je i prednja noga za bordanje. Ili, jednostavnije, kad krenem klizati po ledu u tenisicama, s kojom nogom uobičajeno idem prema naprijed. 

Ostajem pri naopakom stilu

Budući da je kod mene sve naopako, baš se ispostavilo da sam istupio desnom nogom i da vozim goofey stilom, ništa novo. Iako sam nakon prva dva dana mislio da bi mi bolje odgovaralo da vozim regular, jer mi je ovako malo čudno, ispostavilo se da to svi misle i da se tek nakon pune sezone bordanja takvo što može utvrditi. Tako da sam ostao pri svojem naopakom stilu.

Image
Nakon što smo pokupili svu opremu zaputili smo se put Sljemena. S obzirom da je dotadašnji doseg mog planinarenja po Sljemenu bila Puntijaraka, nisam imao baš neka velika očekivanja glede staze. Ali moram priznati da sam se stvarno ugodno iznenadio kada sam vidio kako to gore izgleda. No, budući da se nisam došao diviti Sljemenu, nego naučiti bordati, počelo je moje proučavanje. Prvo sam pola sata sjedio na bordu i proučavao druge što rade i kako krote svoje bordove. A onda sam odlučio i sam probati. Negdje sam pročitao da nakon opsežnog zagrijavanja treba prvo staviti samo jednu nogu u vez, a drugu držati pored veza. Te u slučaju pada održavati ravnotežu...

Obje noge u vezove
Odmah u startu mi je neki boarder doviknuo da stavim obje noge u vezove i da je tako lakše. Nakon nekog vremena sam to i sam shvatio, jer vezanje samo jedne noge stvarno nigdje ne vodi, osim možda u hitnu. Kad već toliki ljudi bordaju ne može to biti tako strašno. Pa sam vezao i drugu nogu. I počeo polako...

Prvi korak bio je lagano se ustati i početi klizati pa stazi, pa opet klizati po stazi. Nakon toga trebalo se okrenuti leđima prema padini i ponoviti postupak. Iako to vrlo lagano zvuči, okretanje na drugu stranu ponekad je bilo i bolno. Budući da pravi način ne znam, moj način bio je baciti se u snijeg i prebaciti noge s bordom nekako preko sebe. Nakon što sam savladao najjednostavnije pravocrtno klizanje, bio je red upustiti se u nešto luđe. Odnosno, krenuti niz padinu u nekom smjeru. Taj dio i nije bio neki prevelik problem, jer se jednostavnim prebacivnjem težine na jednu nogu board počinje kretati lagano u tom smjeru, a usporava ili zaustavlja prebacivanjem težine na drugu.

Pa ja boardam!!!
Ovo kretanje lijevo - desno stvarno mi se svidjelo. Napokon sam imao osjećaj da bordam!!! Nešto u meni se budilo i vikalo: "Pa ja bordam, ovo je ludo, da bar imaju neke skokove ili half-pipe na Sljemenu!!! Ovo uopće nije problem!!!" Tako sam se sve više ufurao u bordanje i opušteno krenuo sve brže i brže nizbrdo, sve dok nisam došao do kraja bijelog spusta.

Još ne znam sa sidrom
Sav sretan kako sam uspio savladati bordanje u samo sat vremena uputio sam se prema žici koja je u ovom sučaju bila u obliku sidra. To sam već proučio na netu: samo to sidro stavim među noge i to tako da mi podupire prednju nogu, a stražnja noga treba biti van vezova i upravljati. E, pa lako to zvuči u teoriji, ali u praksi to izgleda tako da pet puta zaredom pokušate i svaki puta padnete nakon nekih 5 - 6 metara. Ali zato je šesti put već puno bolje, jer uspijete doći do negdje polovice staze i naravno padnete. Pa dalje board na rame i lagano uzbrdo jodlajući omiljenu melodijicu. E pa tak je meni bilo, a nadam se da će vama to ići bolje, jer sam još uvijek s tim sidrom na Ti, a popeti se mogu samo ukoliko samnom ide netko od skijaša (da upravlja kuda idemo).

Image
Izgubljeni na Sljemenu
No kako u svakom zlu ima i nečeg dobrog, dobra stvar je bila da sam nakon toga odlučio savladati zeleni spust, jer sam načuo da me tamo čeka veličanstvena žičara u koju se sjeda... Mmmmmmm. Tako sam se dogovorio s Tanjom naći na razdvajanju bijelog i zelenog spusta, pa ćemo skupa niz zeleni da me ona uputi šta i kako. Jedini problem je bio što nisam ni primjetio odvajanje za zeleni spust, pa sam produžio do plavog i tamo čekao, pa malo krenuo, pa opet sačekao i pitao se zašto Tanje nema - dok je ona tri puta pretražila zeleni, pa čak i crveni spust. A ja sam lagano istraživao čari plavog spusta. 'Ko bi rekao da se i na Sljemenu možeš izgubiti?!

Nakon toga smo prošli zeleni, pa čak i crveni spust i moglo bi se reći da sam postao pravi border. A da ni ne govorim kako sam uz pomoć interneta, s malo proučavanja i puuuno padanja naučio i najteži dio - zavoje.

Iako su mi mnogi govorili da se ne može naučiti bordati bez instruktora ili iskusnog prijatelja, ja vam tvrdim da uz malo volje i pripremanja bez problema možete uživati u snowboardu za dva dana - po principu uradi sam uz određenu internet literaturu. U svakom slučaju, internet je savršen medij za učenje raznih vještina, pa zašto i snowboard nebi bio jedna od njih. Uostalom, ja sam uštedio na instruktoru za kojeg ionako nisam imao, ali taj osjećaj surfanja na snježnim valovima drži me još i danas. A svoju ludost potvrđujem činjenicom da sam tri dana nakon prvog dodira sa bordom kupio kompletnu opremu za bordanje s tri tisuće kuna (na turbo sniženju) koje baš i nisam imao.. Šta da kažem, zarazan je to sport.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.