Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Put kroz šumu dijelova za bajk
(Rejting 2.80 od 5)
Za početnike
Autor: - -   
Četvrtak, 18 Ožujak 2010 00:00

Svaki puta kada kupujete novu igračku za sebe, logično je da želite dobiti najbolju stvar za najbolju cijenu ili što bi u narodu rekli best-buy. Upravo iz tog razloga približiti ćemo vam vrste i modele biciklističke opreme kako ne biste sami lutali po bespućima čudnih imena i oblika i pitanja a šta je tu dovoljno dobro za mene.

 

Svaki puta kada kupujete novu igračku za sebe, logično je da želite dobiti najbolju stvar za najbolju cijenu ili što bi u narodu rekli best-buy. Upravo iz tog razloga približiti ćemo vam vrste i modele biciklističke opreme kako ne biste sami lutali po bespućima čudnih imena i oblika i pitanja a šta je tu dovoljno dobro za mene.


Rama

Rama ili okvir je osnovni dio svakog bicikla, pa je stoga vrlo važno izabrati ramu od adekvatnog materijala za vašu vrstu vožnje. Četiri glavne vrste materijala od kojih se danas izrađuju rame su: čelik, aluminij, titan i karbonska vlakna.

Rame od čelika su najuobičajnije i ujedno najjeftinije. Naravno, postoje i skupe čelične rame koje svojom težinom ne odudaraju puno od aluminijskih. Vrlo su čvrste, dugo traju, ali mogu hrđati ukoliko se ne održavaju.

Aluminijske su rame u načelu lakše od čeličnih, no zato i skuplje. Doduše, aluminijske rame u nižem cjenovnom rangu mogu biti čak i jednako teške kao i čelične. Često ljudi misle da su takve rame manje izdržljive te se lakše trgaju, no kako one danas dolaze sa doživotnim jamstvom (barem one kvalitetnije) neka vas to ni najmanje ne zabrinjava. Još jedna dobra strana je što ne hrđaju (mogu doduše oksidirati na zraku, no to je nešto drugačije od hrđe). Loša strana je njihov prag stresa. Šta je to? Prag stres bi bila granica do koje se može materijal podvrgnuti naporu (dakle savijanju, udarcima, etc...) bez da pukne, odnosno ošteti se. Aluminij nema takvog praga već svaki stres uzrokuje malo slabljenje materijala koje će naposlijetku dovesti do pucanja. Naravno ukoliko se vozite umjereno, a sama rama je kvalitetna ovaj proces će trajati jaaaaako dugo, odnosno rama neće niakda puknuti.

Titan je jedan od najskupljih elemenata za izrađivanje rama, no i jedan od najboljih. Kvalitetno izrađena rama od titana izdržljivija je od čelične sa težinom aluminijske (ponekad nešto manje, ponekad nešto više). Dolazi na vrlo skupim biciklima (donja granica je oko 9000kn), tako da je većinom nedostižna za prosječnog rekreativca.

I na kraju, rame od karbonskih vlakana. Također vrlo skupe, no izuzetno lagane. Što se čvrstoće tiče, vlakna se mogu oštetiti/pucati na mikroskopskoj razini pri jačim opterećenjima. Nakon određenog vremena, zahvaćeni dio bicikla će puknuti.

Kočnice

Cantilever ili obične kočnice su se najviše ugrađivale prije pojave V-kočnica, ove na MTB-ove, a i danas su popularne među mnogim bikerima. Razlog tomu je njihova jednostavnost, mala cijena, ne zahtijevaju posebne ručice, a i to što dobro podešene cantilever kočnice mogu kočiti jednako dobro kao i V-kočnice. Jedini nedostatak im je njihova inferiornost prema današnjim standardima i relativno teško podešavanje pakni, no drugo se ne može niti očekivati.

V-kočnice su nasljednici cantileverica na MTB biciklima. Kod njih više ne postoji poprečna sajla koja spaja kočione čeljusti, već se sve obavlja preko jedne kočione sajle koja se kreće od ručice do čeljusti. Dakle, sajla koja kreće od ručice prolazi pred same čeljusti kroz dio koji se zove lulica. Radi se o komadu metalne ili aluminijske cijevi u obliku slova L koji zakreće hod sajle za 90°. Samim time sajla kao da privlači čeljusti od strane u liniji i od tuda naziv linear-pull. Takve kočnice zahtijevaju ručice s nešto dužim hodom a često i posebne pakne s prihvatom. Takve kočnice lakše je ugađati i upravo zbog toga se njima često postižu bolji rezultati. Kod podešavanja gledajte da pakne padaju pod pravim kutem na obruč, da čeljusti stoje relativno paralelno i slično. Dakle, neke prednosti bi bile: bolji dizajn, lakše ugađanje, često bolji rezultati, lakše za početnike. Mana baš i nema, a jedina je - cijena (pogotovo ukoliko se prelazi s cantilever sustava).

Disk-kočnice koriste profesionalci ili oni sa dubljim džepovima. Prosječna cijena takvog sustava se kreće oko 100 eura po kotaču (no pojedini modeli i mnogo, mnogo više!). Sustav se sastoji od metalne pločice (diska, rotora) koja se pričvrsti na nabu kotača i pakni koje se, za razliku od ostalih sustava, ne postavljaju na klasičnu poziciju (poput cantilever ili V-brake kočnica), već puno bliže osovini kotača na jednu od krakova vilice. Sukladno tome, morate imati i nabu koja je predviđena za montiranje diska i kompatibilnu vilicu koja ima predviđene pozicije za montiranje disk kočnica. Imaju jako veliku snagu te ne pate od nedostataka kao neki od drugih sustava (poput smanjene snage pri mokrim uvjetima). Nedostaci su im: visoka cijena, težina, te sposobnost da uslijed prevelike snage iskrive i čak unište kotač (pogotovo one slabije kvalitete koji nisu namjenjeni za takve kočnice). Dobra stvar je da rade odlično pri lošijim uvjetima kao što su kiša, snijeg i ini.. Treba napomenuti da postoje mehaničke i hidraulične disk kočnice, no one mehaničke se općenito ne isplati nabavljati.

Također je jedan njemački proizvođač kočnica napravio je tzv. hidraulične kočnice. Kao što i sam naziv govori, rade na principu hidraulike, tj. potiska ulja. Princip je vrlo jednostavan i učinkovit. Kroz bužire ne prolaze sajle, već ulje koje pritišće paknu na felgu. Prednosti: gumica sjeda okomito na felgu, nema veze ide li felga u osmicu ili ne, mala sila na ručici dovoljna je da zablokira kotače, vrlo precizno i brzo kočenje, odlično performanse u blatu, praktički nije potrebno održavanje (podmazivanja, čišćenja), jako jednostavna promjena pakni, itd… Mane: cijena, pakne koje se brzo troše, neefikasnost na snijegu, komplicirano podešavanje (koje je potrebno samo prvi put).


Mjenjači

Dakle kao prvo i prvo nazivi koji se koriste nisu kratice nego su to imena grupa opreme za bicikle koje, u ovome slučaju, proizvodi Shimano. Grupe opreme? To su vam gotovo svi dijelovi bicikla, osim samog okvira. Shimano ih proizvodi najviše, ali nije i jedini proizvođač. Njemu najkonkurentniji na svjetskoj sceni brdskog biciklizma je SRAM koji je nedavno kupio tvrtku SACHS i ujedinio njihove proizvodne programe radi boljeg konkuriranja Shimanu. Dakle, svaki proizvođač ima nekakvu kategorizaciju svojih proizvedenih dijelova po kvaliteti. Ja ću vam sad pokušati prevesti kategorizacije najvećih proizvođača na svakome razumljiviji jezik:


SHIMANO

ty 20-44 - Popularno zvani SIS (što znači Shimano Integrated System). Najlošije komponente koje se stavljaju na bicikle.

Altus - Grupa klasu iznad ty, ali još uvijek slab i kvarljiv proizvod. Dolazi na biciklima do 300€. Nije za puno vožnje jer se brzo kvari.

AceraX - Nešto bolje od Altusa. Dolazi na biciklima do 400€. Također nije za nekakve ozbiljne kilometre.

Alivio - Danas druga u nizu Shimanovih grupa. S Alivo opremom može se već svašta, ali materijali od kojih je napravljena nisu baš kvalitetni pa se dosta savijaju. Nije preporučljivo za teže vozače koji misle dosta vremena provesti na biciklu. Dolazi na biciklima do 600€.

STX - Grupa u osnovi zamišljena za gradske bicikle, prerasla je u grupu za ne-previše-zahtjevne rekreativce. Grupa je napravljena od puno solidnijih i nešto lakših materijala od Alivia. Dolazi na biciklima do 750€. Danas se više ne proizvodi.

STX-RC - Neka svojevrsna međugrupa. Grupu je Shimano uveo '97. Ima sufiks RC što asocira na racing. Pretpostavka je da ju je Shimano zamislio za ljude koji traže nešto lakše dijelove a još uvijek se smatraju ne-previše-zahtjevnim rekreativcima. Ustvari, to je grupa koja ničem ne služi nego ubiranju još malo više love (nešto je skuplja od prethodne i nešto je jeftinija od sljedeće). Dolazi na biciklima koji variraju od 700 do 900€. Danas se više ne proizvodi.

DEORE - Nova grupa koja označava srednju klasu, a nastala je kao zamjena za dotadašnje grupe STX i STX-RC. Kvalitetni dijelovi koji će zadovoljiti i zahtjevnije rekreativce. Dolazi na biciklima od oko 500 - 900€.

DEORE LX - Zamišljena je za zahtjevne rekreativce ili za ne-previše-zahtjevne takmičare, s time da je uvođenjem još jedne grupe izgubila povjerenje takmičara. Razlika između nje i DEORE bila bi u težini i kvaliteti materijala. LX (kako je svi zovu, bez Deore prefiksa dakle) dolazi na biciklima od 900 - 1100€.

DEORE XT - Nekad najjača Shimanova grupa, danas je druga po redu. Ime joj je zamišljeno da asocira na EXTRA. Zamišljena je za takmičare. Danas je u svijetu voze ili rekreativci s debelim novčanikom, ili takmičari sa stvarno tankim. Lakša je od LX i trajnija. Znači napravljena je od kvalitetnijih materijala. Dolazi na biciklima od 1000 - 1500€.

XTR - Vrhunac Shimanove proizvodnje u domeni brdskih grupa. Na XT su dodali slovo R koje opet asocira na racing. Ultra lagano, ultra izdržljivo. Voze najzahtjevniji takmičari (svjetski prvaci i slični). Ako je njima dovoljno dobro - i vama je! Cijena bicikala opremljenih XTR-om viša je od 1500€.

Cijene navedene gore samo su okvirne (na biciklima obično dolazi do miješanja grupa pa cijene zato dosta variraju) i ovise striktno o trgovcima i imenu okvira.


SRAM

Njihove grupe nećemo detaljno opisivati, nego ćemo ih usporediti sa Shimanovima. SRAM ne proizvodi toliko kvalitativno razlikovnih grupa, ali ima grupe koje su kompatibilne sa Shimanom i one koje to nisu.

Shimano kompatibilne grupe:

Centera - Između Alivia i STX što se kvalitete tiče, ali cijenom ista ako ne i jeftinija od Alivia (do 99.SRT4.0).

Neos - Imeđu STX i LX što se kvalitete tiče. Cijena oko ili nešto ispod STX-a (do 99.SRT6.0).

Quarz - Između LX i XT kvalitativno, ali jeftinija od LX-a.

Plasma - Između XT i XTR opet kvalitativno, cijena XT-a ili nešto niža (do 99.SRT8.0)


Gume

Cestovne (ili slick) gume su u načelu skoro u potpunosti glatke sa ripnama, odnosno u ovom slučaju bolje rečeno "šarama" urezanim u samu površinu gume. Profil ovakvih guma se u prosjeku kreće oko 1.5". Namjenjene su kako im i samo ime kaže cestovnoj vožnji te će na bilo kakvom offroad terenu biti praktički neupotrebljive. Na MTB-ovima nisu baš učestale (što je i logično), već se prvenstveno mogu vidjeti na city-bikeovima, trekking biciklima, te naravno cestovnjacima.


Semi-slick gume su postale dosta popularne u zadnje vrijeme s obzirom na da se današnja MTB populacija vozi vrlo mješovito - kako po prirodi tako i po cestama i slično. O čemu se radi? To je svojevrsni mješanac između slick i jako profiliranih punokrvnih MTB guma. Omogućavaju lakšu vožnju po asfaltu, no još uvijek pružaju vrlo dobre performanse na skoro svim vrstama "grubljih" terena (poput makadama, staza i slično). U blatu i na teško prohodnim stazama se neće baš iskazati. Profil im je obično 1.9 ili 1.95 cola. Ukoliko preferirate mješovitu vožnju (dakle malo asfalta, malo makadama, malo šume) i ne zalazite u "blato do koljena" ili slično, svakako mudar izbor.


Visokoprofilirane MTB gume jesu u biti ono po čemu su MTB bicikli i poznati. Ta tko je vidio MTB koji nema gume kojih se ne pristojni traktor nebi sramio? Šalim se naravno. U ovu grupu bi spadale gume sa profilom od 2.1 pa nadalje. Namjenjene su teškim uvjetima na stazi, blatu, kiši, snijegu i što vam god padne na pamet. Gume najvećih profila se obično ugrađuju na bicikle namjenjenima downhillu radi boljeg hvata sa podlogom.


Dakle da rekapituliramo... Dvije glavne karakteristike gume jesu profil i oblik, odnosno veličina te raspored ripni. O konstrukciji ripni će ovisiti kakvim je uvjetima guma prilagođena, a što se profila (tj. širine gume) tiče - što je veći, guma ima bolji hvat sa podlogom, no vožnja po ravnome će sukladno tome biti teža.


Suspenzija

Danas mnogi bicikli (osim cestovnih, te onih zbija najjeftinijih brdskih do oko 1500 kn) dolaze s nekakvom vrstom suspenzije - prednjom, zadnjom, boljom, lošijom, itd... Proizvođači su shvatili da bicikl izgleda puno više cool ako se na njemu vide federi, čudnog je oblika i "sjaji se". S takvim ćete se biciklom moći praviti važni pokraj susjedovog "rigid" bicikla ne znajući da je njegov možda ipak i kvalitetniji od vašeg. Takva poplava suspenzija, odnosno jeftinijih bicikala s lošim suspenzijama je pravi raj za razno-razne proizvođače, no i pravi pakao za kupce kad se radi o izboru. Odmah na početku treba napomenuti da kvalitetni bicikli s kvalitetnim prednjim suspenzijama ne dolaze ispod oko 500 EUR. Ispod tog cjenovnog ranga se mogu naći suspenzije pod nazivima "TopGun" i slično. Već prema imenu možete shvatiti da to ne može biti ništa kvalitetnog. Dakle, ukoliko kupujete bicikl nižeg cjenovnog ranga, nemojte uzimati suspenziju tek toliko da je imate, jer će joj kvaliteta biti takva da će biti praktički isto kao da je i nemate (osim vizualnog dojma).


Što je u biti suspenzija i kako radi? Suspenzija ili amortizer je sustav montiran na prednji ili zadnji kotač (ili oba) koji omogućava absorbciju, odnosno ublažavanje udaraca koje bicikl podnosi. Čemu služi? Pa podjednako sigurnijoj i udobnijoj vožnji. Ukoliko, primjerice, biciklom s krutom vilicom udarite pri većoj brzini u krutu stvar na tlu (recimo oveći kamen), velika je vjerojatnost da ćete pasti preko guvernala. Kod bicikla sa suspenzijom taj se udarac absorbira kroz sustav suspenzije, kotač se pomalo pridigne, a što je još važnije, zbog smanjene sile koja djeluje od strane tog kamena na njega (taj dio preuzima suspenzija), nastavlja se okretati, te vi prelazite preko kamena. Sad kada znamo o čemu se radi, treba naučiti i bitne odlike svake vilice sa supenzijom. U daljnjem ćemo tekstu govoriti o prednjim suspenzijama i njihovim osobinama, a kratko ćemo se osvrnuti i na suspenzije za zadnji kraj/kotač bicikla. Osobine svake prednje suspenzije su: promjer vrata vilice te njena vrsta (s navojima ili bez), hod i princip rada. Kao što smo već spomenuli, postoje dva standarda na tržištu brdskih bicikala (postoji ih u biti više, no ova dva su najraširenija): 1" i 1 1/8". Usko povezano uz to su vrste cijevi, odnosno da li je cijev s navojima ili bez njih. Za cijev s navojima potreban je standardni ležaj za vilicu, dok je za onu bez navoja potreban tzv. aheadset ležaj.


Sljedeće po redu je hod. Što to znači? Hod vilice je koliko se ona može "uvući" uslijed težine, odnosno bilo koje sile na nju. U principu što je veći, to je vilica bolja, no ipak se nemojte zaletjeti, jer vam za ugodniju vožnju po asfaltu sigurno ne treba vilica hoda 160mm. Za takvu namjenu dostajat će i kakvih 40 mm. Za rekreativnu vožnju po šumama i brdima vilica ne bi trebala imati hod manji od 60ak mm, a 75-80 mm bi bio neki optimum. To bi otprilike bili neki okviri pri kupovini. Još jedan detalj je dužina negativnog hoda vilice. Tu se obično vrijednosti kreću oko 5 do 10 mm, a služi kako biste imali što mekaniji rad s vilicom, odnosno kako biste izbjegli da vam vilica "udara" prilikom podizanja prednjeg kotača u vožnji ili općenito prilikom vožnje po grubim terenima. Zadnje, no vjerojatno i najbitnije, jest princip rada vilice. Danas postoje nekoliko principa na kojima rade kako prednje, tako i stražnje suspenzije, a neki od njih su: elastomeri (dakle elastične opruge ili kakve druge stvari), ulje, zrak... Jeftinije suspenzije obično rade na principima elastomera, dok one skuplje na principima ulja i zraka. Dakle, pri kupovini uzmite u obzir po kakvim ćete se terenima voziti (radi primjerenog hoda vilice), pazite da vam vilica nije prekruta (onda nećete ni primijetiti da ju uopće imate), niti premekana (otežat će vam vožnju).


Poznatiji i provjereni proizvođači suspenzija su (neporedani po kvaliteti!): Rock Shox, RST, Marzocchi, Manitou...

U sklopu on-line škole obradit ćemo još i sljedeće teme:
  1. Brdski biciklizam na jednostavan i zabavan način
  2. Odaberite pravi bicikl za sebe
  3. Put kroz šumu dijelova za bajk
  4. Odjeća, obuća, zaštita, impotencija
  5. Osnove vožnje (kočenje, brzine, trikovi)
  6. Održavanje vašeg ljubimca na dva kotača
  7. Commuting (iliti vožnja kroz grad)
  8. Kako NE ostati bez bicikla!!
  9. Više o ovoj temi možete pronaći kod naših partnera u izgradnji škole i velikih promotora brdskog biciklizma na www.haerbe.net.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.