Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Kašljem, jer mi je naporan sport...
(Rejting 0 od 5)
Zdravlje
Autor: Bojana Nikolić, dr. med.   
Petak, 02 Listopad 2009 01:00
Bronhospazam izazvan naporom (EIB) često se javlja u nekim sportovima. Astma i atopija povećavaju rizik od EIB, te poleni, polutanti i druge štetne tvari u zraku.
Bronhospazam izazvan naporom (EIB) je izraz koji se koristi za opis prolazne obstrukcije dišnih puteva koja se obično javlja 5 do 15 minuta nakon početka energične/intenziven tjelesne aktivnosti ili po njenom završetku. Tipični simptomi su kašalj, stezanje u prstima, "weezing", dispneja tijekom ili nakon aktivnosti. Smatra se da se EIB javlja kod 80-90% osoba koje boluju od astme, i 35-40% onih koji imaju alergijski rinitis. Incidencija EIB u populaciji koja ne boluje od astme ili drugih alergijskih respiratornih bolesti je 3-10%. Kombinacijom ovih grupa dobiva se ukupna incidencija EIB od 12-15%.

Međutim, mnogi osjete simptome bronhospazma jedino tijekom tjelesne aktivnosti. Prava prevalencija EIB kod sportaša nije poznata i razlikuje se od sporta do sporta: 12% u košarkaša, 26% u trkača, 35% klizača, do 55% u skijaškom trčanju. Svakako se čini da je taj poremećaj na nivou dišnih putova češći u populaciji sportaša nego što je klinički prepoznata astma.

Da bi se javio ovaj poremećaj potrebno je doseći kritičnu razinu intenziteta vježbanja, koja je obično veća od 80% maksimalne predviđene frekvencije srca u periodu od 4 do 10 minuta. Faktori iz okoliša su također važni okidači EIB. Hladan, suhi zrak je posebno astmogen, kao i poleni i pelud iz zraka, te zagađivači kao što su dim cigarete ili smog. Neki se sportovi navode kao izrazito astmogeni. U tu grupu spadaju košarka, biciklizam, dugoprugaško trčanje, nogomet, skijaško trčanje, hokej, brzo klizanje.

Fenomen bronhokonstrikcije u naporu izaziva danas velik interes istraživača i liječnika, natjecatelja i trenera. Poznat nam je mehanizam koji dovodi do abnoralnog odgovora kod astme i bronhalne hiperpodražljivosti, ali patofiziologija EIB još nije potpuno razjašnjena. Danas se govori o dvije glavne teorije kojima se pokušava objasniti mehanizam EIB koje ne moraju nužno isključivati jedna drugu. Prema "osmotskoj teoriji" smatra se da pojačana ventilacija tjekom tjelesne aktivnosti izaziva pojačani gubitak vode sa dišnih putova na taj način povečavajući osmolarnost stanica dišnih puteva što rezultira otpuštanjem medijatora upale. S druge strane, "termalna teorija" navodi da tjelesna aktivnost dovodi do hlađenja dišnih puteva, i onda naglo zagrijavanje nakon završetka tjelesne aktivnosti dovodi do reaktivne hiperemije, edema i obstrukcije. Obje se teorije prvenstveno odnose na obstukcijski odgovor nakon aktivnosti.

Međunarodni olimpijski odbor (IOC) postavlja neke zahtjeve kod prijave natjecatelja koji boluju od astme ili bronhokonstrikcije izazvane naporom i radi toga koriste beta2-agoniste. Ta vrsta lijekova nalazi se na listi nedozvoljenih sredstava budući da se tretiraju kao stimulansi. Zato IOC i druge sportski savezi uz liječničku potvrdu da natjecatelj zaista boluje od astme, traže i potvrdu tog stanja kroz neki od testova kojima se pokazalo da će kod predisponiranih dovesti do bronhokonstrikcije u naporu. Tek tada se natjecatelju može dozvoliti primjena beta2-agonista, isključivo u obliku aerosola ili inhalata, i sudjelovanje u natjecanju. Novija istraživanja liječenja EIB drugim agensima osim beta2-agonista pokazala su da se primjenom montelukasta (agonist leukotrienskoih receptora) postiže značajna zaštita od EIB već 2 sata nakon oralne doze od 10mg navedenog lijeka, i da taj zaštitni učinak traje i do 24 sata.

Budući da nije jednostavno ispitati plućnu funkciju natjecatelja tijekom natjecanja, razrađeno je niz testova koji simuliraju napor i okruženje u kojem se odvija natjecanje u nekoj sportskoj disciplini, ne bi li se tako na vrijeme otkrili oni kod kojih je prisutan EIB i započelo liječenje. Zna se da neki testovi provedeni u laboratorijskim uvjetima imaju određena ograničenja i mogu dati lažno negativne rezultate, dok se sa druge strane pokazalo da sama tjelesna aktivnost sportaša nije nekada dovoljna za provokaciju EIB, već testiranje treba uključiti neki specifičan provokacijski test da bi se povećao broj pozitivnih nalaza.

Pozitivni odgovori na tri pitanja u upitniku za predikciju EIA koji je razvila “The Sports Medicine Commettee of the American Academy of Allergy, Astma & Immunology” nezavisno pridonose predikciji pozitivnih nalaza EIA tijekom tjelesne aktivnosti:
1.) Da li si ikada izostao iz škole/posla radi stezanja u prsima, kašlja, sviranja u prsima ili dužeg nedostatka zraka?
2.) Da li ikada osjećaš stezanje (pritisak) u prsima?
3.) Dok treniraš, da li često osjećaš sviranje u prsima?

Ali ispunjavanje upitnika nije dovoljno za postaviti dijagnozu EIB kod sportaša. Pokazalo se to u nizu ispitivanja u kojima se uspoređivala samoprepoznata ili dijagnosticirana prevalencija AHR i EIB  sa prevalencijom dobivenom mjerenjima po prihvaćenim protokolima, koja je uvijek bila viša. To dovodi do zaključka da je abnormalan odgovor dišnih putova čest kod sportaša, iako nije uvijek povezan sa respiratornim simptomima. Tako dolazi do nedijagnosticiranja astme, djelom zbog neprijavljivanja simptoma ili smanjene percepcije nocireceptora tijekom dugog peroda treniranja, ili to jednostavno može značiti da je visoka razina treniranja povezana sa asimptomatskom AHR.

Teško je procjeniti kakav poguban učinak ima EIB na sportaša koji se natječe. Iako je nekoliko studija pokazalo višu incidenciju EIB kod onih koji sudjeluju u dugotrajnijim tjelesnim aktivnostima, EIB ne utječe na rezultate većine sportaša. Sa druge strane, sportaši sa astmom tijekom aktivnosti imaju viši dišni evkivalent i troše više energije pri disanju, što rezultira nižim pritokom kisika. To naslućuje da, iako oni ne moraju imati očitu obstrukciju dišnih putova tijekom aktivnosti, EIB može rezultirati subtilnim ali  značajno slabijim nastupom. U nekim sportovima zabilježena je visoka prevalencija astme i bronhalne hiperreaktivnosti u odnosu na ukupnu populaciju. Kod skijaških trkača se navodi da ona iznosi od 30% do 50%. Incidencija EIB značajno je veća kod umjetničkih klizača od one u ukupnoj populaciji: 35% (43 od 124) od ispitanih klizača bilježi sniženje FEV1 u odnosu na bazalni za 10% ili više. Uočeno je da je prevalencija EIB kod reprezentativaca u hokeju iznosila 19%34, dok je prevalencija EIB kod kros-trkača 14%.

Za raliku od elitnih sportaša, sportaši-amateri u sportovima izdržljivosti izgleda da nisu izloženi većem riziku astme ili EIB od ukupne populacije.  Kod njih je zabilježena prevalencija astme 4,2%, te EIB 5,3%.  Ispitivanje provedeno među studentima u Irskoj pokazalo je da je prethodno postavljena dijagnoza astme kod 4.9% sportaša u sportovima na otvorenom, 2.3% u sportovima u zatvorenom, 2.6% natjecanjima izdržljivosti, 3% u borilačkim sportovima, 6.9% u plivanju i 4.3% u kontrolno skupini. U plivanju se bilježi značajan porast FEV1 nakon aktivnosti, u sportovima u zatvorenom i sportovima izdržljivosti nema razlike, dok se kod sportova na otvorenom, borilačkim sportovima i kontrolnoj skupini javlja pad FEV1 nakon aktivnosti.

Širok raspon prevalencije EIB u populaciji može biti zbog učinka faktora iz lokalnog okoliša i/ili korištene metodologije u dijagnostici. Isto tako, varijabilnost u prevalenciji u populaciji sportaša je djelom zbog sporta koji se ispituje i specifičnih zahtjeva iz okoliša na dišne putove natjecatelja. Ne primjer, prevalencija od 30 do 50% u skijaškom trčanju se pripisuje pojačanoj ventilaciji tijekom treninga i natjecanja u hladnom/suhom okolišu, a približna prevalencija 16% kod trkača dugoprugaša je snažno povezana sa atopijom, alergijom dišnih putova i astmom. U svome je istraživanju grupa istraživača utvrdila da u uzorku trkača koji treniraju tijekom cijele godine i izloženi su alergenima u zraku tijekom proljeća i ljeta, te hladnom i suhom zraku tijekom zime, veliki postotak njih je atopičara (50%), a u grupi onih koji razviju bronhokonstrikciju je 73% atopičara. Taj podatak objašnjavaju dugom izloženošču alerfenima iz zraka tijekom treninga u proljeće i ljeto.  Povezanost između atopije i EIB bi zato mogla objasniti zašto su astma i EIB česti kod sportaša koji puno treniraju.

Štetne tvari iz zraka smatra se da imaju utjecaj na razvoj i pogoršanje EIB među sportašima. Brzoklizači, umjetnički klizači i hokejaši treniraju i natječu se u zatvoranim klizalištima gdje je često visoka koncentracija štetnih tvari u zraku, što može utjecati na na broj sportaša na ledu sa EIB. Smatra se da je disfunkcija malih dišnih putova koja se javlja kod klizača vjerojatno povezana sa zagađivačima nastalih unutarnjim sagorijevanjem u mašinama sa stvaranje leda. Čak neki smatraju da su sastav i fizikalne karakteristike udahnutog zraka važniji faktori, dok imuni i neurohumoralni utjecaji imaju modulatornu ulogu. Slično, izloženost kloru kojima su izloženi plivači može povećati rizik  EIB. U studiji 42 visoko trenirana plivača, prepoznato je 29% pozitivnih na astmu, i utvrdeno da je rizik od astme kod plivača sa atopijom 96 puta veći od ne-atopijskih kontrola kada su atopija i plivanje povezani u multivarijatnoj analizi.

Smatra se da normalan odgovor na tjelesnu aktivnost teži ka blagoj bronhodialtaciji, sa malim porastom FEV1 i FVC: FEV1 se svakako ne bi smio smanjiti za više od 10% u odnosu na onaj izmjeren prije tjelesne aktivnosti. Neki istraživači su pokazali da će pojedinci sa astmom i EIB biti refraktorni na test tjelesne aktivnosti proveden unutar 2 sata nakon zagrijavanja prije aktivnosti. To znači da jačina bronhokonstrikcije nakon aktivnosti može biti umanjena ako se pojedinac prije te aktivnosti zagrijao. Da li se taj fenomen javlja i kod neasmatičnih EIB-pozitivnih sportaša još uvijek je nepoznato, ali to može predstavljati nefarmakološki vid kontrole. Istovremeno, kod EIB-pozitivnih sportaša sudionika zimskih olimpijskih igara u SADu nije se  moglo jasno prepoznati refraktorni period, te se na temelju toga osporava pojava “refraktornog perioda” nakon zaredanih intervala tjelesne aktivnosti.

Tjelesna aktivnost može poslužiti kao test za provokaciju EIB; ako je aktivnost odgovarajućeg intenziteta i u odgovarajućem okolišu najosjetljivija i najspecifičnija za EIB. Međutim, to ne pojednostavljuje dijagnostiku. Niz je faktora koji se moraju uzeti u obzir: intenzitet aktivnosti, trajanje, oblik i uvjeti okoliša. Iako se bilo koji “test tjelesne aktivnosti” koja je odgovarajućeg intenziteta i trajanja, u uvjetima suhog zraka, može iskoristiti za postizanje bronhokonstrikcije za skrining na EIB, najbolje je provesti onaj test koji oponaša tjelesnu aktivnost u kojoj se pojedini sportaš natječe.

Studije pokazuju da pojedinac može pokazivati simptome EIB tjekom sportskog natjecanja, ali biti bez simptoma tijekom laboratorijskog ispitivanja. Sa druge strane, oni koji na laboratorijske provokacijske testove koji ne uključuju tjelesni napor (npr. metakolinski test ili EVH test) mogu biti bez simptoma tijekom natjecanja. I da bismo se uvjerili da je sportaš odgovarajuće liječen, morao bi se provesti sportsko-specifični test. Ipak, pouzdanost tih testova (mogu varirati u intenzitetu i trajanju) u usporedbi sa standardiziranima (6-8minuta visoko-intenzivne aktivnosti u konstantnim uvjetima okoliša) laboratorijskim testovima za verifikaciju efikasnosti liječenja još se mora evaluirati.

EIB je često, ali još uvijek nedovoljno prepoznato stanje i kod asmatičara i kod inače zdravih pojedinaca. Kod sportaša je važno na vrijeme otkriti i tretirati poremećaje plućne funkcije da bi natjecatelj mogao doseći doseći svoj maksimum kao i to do bude sposoban trenirati na odgovarajućoj razini da bi taj cilj mogao postići. Zbog toga sve koji se redovito natječu bi trebalo podvrgnuti objektivnim i provjerenim testovima, kao što je na primjer EVH, koji će dokazati taj poremećaj, te pravovremeno započeti sa odgovarajućom terapijom.
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.