Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Oprez:: Jagoda i Tanja na snowboardu :-) !!!
(Rejting 0 od 5)
Snowboarding
Autor: Jagoda Malbaša   
Srijeda, 16 Siječanj 2008 01:00
Trebale smo prije ovog jednu Jagoda rakiju popiti! - viče Tanja Jagodi nakon što su se popele na vrh Krvavca. Rakija od jagode nije dobra! - dobacuju Slovenci :-) I dok Bojan Tanji daje upute: "Sve što te ne ubije, učini te invalidom!", pogled mi skreće lijevo na plakat:: "Aktivno poleti i pogini!"... Kaaaaakav boarderski daaaaannn!!!!!
Tih dana glavna želja nam je bila – pobjeći iz magle. I dok smo u srijedu bježale iz magle na Sljeme zaključismo kako nam to nije dovoljno visoko i kako bi trebale pobjeći još malo više i još malo bliže suncu. Dogovor je odmah pao – idemo skijati na Krvavec – ma zapravo – kvragu i skijanje – idemo bordati... A da se, nas dvije nježne dame, ne bi polomile i unesrećile odlučismo pozvati i muško pojačanje u obliku Bojana da malo pazi na nas. Muško pojačanje je prihvatilo poziv i tako krenusmo.



Dream Team
Pravi smo dream team. Bojan skija i potpuno je nezainteresiran za bordanje. Tanja inače skija po pisti na turnim skijama i već dvije godine ima ful opremu za bordanje ali ne borda. Ja iza sebe imam točno tri sata na bordu, a od opreme imam samo bordersko odijelo ali nažalost odijelo ne čini bordera... Nabavljam opremu u Surf shopu gdje su Ernesto i njegovo ljubazno osoblje dali sve od sebe da mi pronađu odgovarajuću "pilu" (to je neki borderski slang) :-) i ostalu potrebnu opremu.



Nakon gotovo sat vremena napuštam ih misleći kako sam ful opremljena kad na izlasku začujem pitanje:
  • Ej, a jel imaš kacigu?
  • Ne.
  • A jel imaš štitnike?
  • Ne.
  • A jel imaš dečka?
  • Kvragu nemam ni to? (Nisam pitala jesu im i dečki na sniženju :-)


I tako dok se u rano jutro probijamo kroz hrvatsku pa zatim i slovensku maglu u nadi da ćemo taj dan vidjeti još neku boju osim sive, Tanja štreberica odnekud vadi isprintane lekcije o bordanju. Kako ima čak dvije, meni je velikodušno dala jednu. Njena je naravno bila pametnija od moje.

Iz tri stranice teksta naučila sam: da ću vjerojatno prvog dana na dasci pasti oko tisuću puta... da će neki padovi biti prilično gadni ali da će zabavljati ostale prisutne na stazi pa stoga nema veze... da ću sigurno slomiti barem prst ako ne već ruku, nogu ili vrat... da su ulaz na žičaru ona mala vratašca kao na utrkama za konje... da je, kad se ide na žicu s bordom, najvažnije smotati pljugu i skulirati se... lekcija nas sve oduševljava (do suza :-) i jedva čekamo stići i primjeniti novostečeno znanje.





Napokon izranjamo iz magle i stižemo do glavne žičare sa gondolama koja nas diže na skijalište. Pogled iz gondole je prekrasan. Polako napuštamo dolinu zarobljenu u bijeloj, gustoj, paučinastoj magli iz koje tek tu i tamo viri poneki brijeg kao otočić, a mi se u gondoli topimo na suncu koje se probija kroz stakla... Toploo i predivno. Nebo se plavi i nigdje nema ni oblačka. Savršeno. Ma možemo se i polomit kad je tako lijepo... A svugdje jambo plakati na kojima piše – aktivno poleti in pogini :-) ... totalno prigodno... pazite polijećemo :-)

I još dok nismo ni stale na board, Bojan je Tanju utješio:: "Sve što te ne ubije učini te invalidom!" Ohrabrujuće za početak!





Bjež' od sjedežnice
Bojan skija ko lud i odmah je ispario negdje, a kako smo Tanja i ja velike curke koje vole opake brda hrabro smo se odlučile odmah uputiti glavnom žicom do vrha. Dok se dugoo dižemo gore sa visine promatramo strmine po kojima bi se trebale spustiti i nismo više tako neustrašive ali pravimo se da je sve kul. Tada iznenada nastupa problem broj 1. – treba izići sa žice (joj da su nam barem skije na nogama). Ovako hvatamo zalet i noseći bordove u ruci pokušavamo pobjeći sjedalici koja nas želi progutati... Presmiješna su bila ta zaletavanja sa žice....



Napokon smo se dočepale vrha. Zbunjeno stojimo gore misleći se kuda krenuti spuštati se kad do nas dojuriše 3-4 slovenska bordera. Razgovor je išao otprilike ovako:

  • Prvi slovenski border: Hej cure idemo bordati.
  • Ja: hm... ovaj... jel znate koja je najlakša staza do dolje?
  • Drugi slovenski border: Pa cure nije valjda da ne znate bordati?
  • Ja: Pa ovaj, nismo baš najspretnije na ovom ali snaći ćemo se... samo nam recite kuda nam se najlakše spustiti...
  • Treći slovenski border: bolje bi bilo da ste ostale dolje ali kad ste došle gore idite skroz desno pa desno i tako...
  • Tanja (panično): trebale smo prije ovog jednu Jagoda rakiju popiti!
  • Četvrti slovenski border: neee, rakija od jagode nije dobraaa!!!
  • Tanja&Ja: umrle od smijeha....



Dečki su nam poželjeli sreću i odjurili dolje izvodeći čuda na bordovima... Onda se sa žice pojavio Bojan pa nam je malo objasnio gdje ćemo i strpljivo nas pratio. Duboko smo udahnule, uskočile u vezove i krenule. Začudo, skoro nam je dobro išlo. Nismo padale 5 tisuća puta. Kontrolirale smo dasku, lagano klizile niz padinu, smijale se jedna drugoj i uživale na suncu. Znale smo se čak i zaustaviti bez pada. Taman kad pomislimo kako nam super ide kraj nas projuri neki border ostavljajući nas u prašini :-) ... nema veze... još koji dan i mi ćemo tako...

Na kraju staze Tanja se odlučila malo odmoriti, a ja i Bojan odlazimo na drugi vrh skijališta. Od tu je totalna strmina ali već se opušteno osjećam na dasci i kužim da uopće nije problem ići niz strmine na bordu. Čak se tu i tamo zajurim prema dolje. Staze su predivne, široke i dobro uređene pa stvarno uživam. Bojan uživa na novim skijama i izvodi ludosti. Skija na jednoj skiji, pa unatraške i svakako, a ja ga pratim na bordu. Malo se fotkamo na suncu žarkom da se možemo hvaliti kad se vratimo u maglu...





The situacija
Opet srećemo Tanju i idemo svi zajedno na šesterosjed sa još tri Slovenca. Tu smo imali The situaciju o kojoj je bolje ne pisati samo treba zahvaliti Bojanu na hrabrosti i munjevitoj i spretnoj reakciji. Svi smo ostali živi iako je u jednom trenutku bilo gustoo. Gustooo je bilo i onima na pisti ispod nas, jer nam je bord neko vrijeme visio u zraku na tankoj žici... No, oni ispod, naravno, o tome nisu imali pojma :-) Eh te daskeee... Sreća da je Bojan glumio u opakim akcijskim filmovima. Ili barem parodijama na iste :-)...



Eto tako, sunce je pržilo, uživali smo, padali i dizali se, gutali snijeg, nabijali stražnjicu, divili se plavom nebu i bijelim vrhovima, smijali se toliko da sutradan nisam znala odgonetnut jel me trbušni mišići bole od bordanja ili od smijanja... Povratak u maglu nije bio ugodan ali sunce, čisti i svježi zrak i hrpe smijeha napunili su nam baterije za naredne dane. Bojan sada uživa sa svojom Majom skijajući na Kronplatzu, a nas dvije borderice jedva čekamo opet i već smo dogovorile slijedeću turu :-). Čini mi se da mi nikad ne bi bilo dosta...


 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.