Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Climbing in the rain!
(Rejting 5.00 od 5)
Alpinizam
Autor: Sunčica Hrašćanec   
Utorak, 28 Lipanj 2011 17:18

„Ej, Sunka, OBAVEZNO se prijavi na BMC ove godine, to ti je nekaj pregenijalno.“ - preporučio mi je Siniša Alavanja - Sinke koji je skupa sa Markom Martinovićem na Ljetnom međunarodnom susretu penjača (slobodni prijevod Summer BMC International Meet), sudjelovao 2010. godine.

Pa, ak Sinke tak veli, nema se tu više kaj razmišljati već se isti tren prijavit, brzopotezno sam zaključila i uz pomoć, trud i financijski doprinos Komisije za alpinizam pri Hrvatskom Planinarskom Savezu, na čelu s pročelnicom Vedranom Simičević  i tajnikom Damirom Pavelićem, eto mene na Manchesterskom aerodromu.

Čekajući BMC-ov autobus koji će nas s aerodroma odvesti do Llanberis Pass-a gdje će susret i službeno započeti, malo pomalo upoznajem ostale penjače goste koji se okupljaju. Slovenci Karel i Obid srdačno me pozdravljaju i čestitaju na pobjedi na Big Wall-u. Fora! Nisam ni mislila da oni znaju za Big Wall natjecanje, a pogotovo da znaju da sam pobijedila. Tu su još i Jay Hack iz Amerike, Anders Pedersen iz Njemačke, Perttu Ollia iz Finske… ma uskoro ih je toliko da ih više ne mogu popamtiti…

Nakon 2,5 sata vožnje autobusom po kiši (very english) stižemo do Llanberis-a, navodno područja s odličnim stijenama i smjerovima, i planinarskog doma Ynys Ettws gdje nas dočekuje srdačna Becky McGovern, koja je glavna organizatorica svih BMC (British Mountaineering Council) mitinga posljednjih 6 godina. Napominjem da ih ima 3 godišnje, ljetni, zimski i DWS. Posao iz snova moglo bi se reći.

 

Raspodjeljuje nas po sobama u domu i šatorima ispred. Odlučujem se za šator nekako mi je draži od skupnog ležišća. Već prvu noć shvaćam da to možda i nije bila najbolja ideja jer kiša lijeva i vjetar puše do nepodnošljivosti.

 

Za večerom (pohvale kuharima) upoznajemo se sa svojim domaćinima penjačima za sljedeća dva dana. Mene je dopala Becky Lounds iz Chesterfielda, vrckasta 35-godišnja učiteljica, koja je zanimljiva kombinacija učiteljske uljudnosti i strpljivosti te engleske duhovitosti i ciničnosti. Pitala me šta želim penjati i ja sam rekla štagod, što je nju vrlo iznenadilo jer je s obzirom na moju penjačku biografiju, koju je očito proučila prije, očekivala da ću doći sa spiskom smjerova koje MORAM ispenjati u tom tjednu. Kakva zabluda! Becky je iz Chesterfielda došla kombijem koji je preuređen i za spavanje. Muža je ostavila doma jer neko mora i raditi. Jako mi se dopala otprve.

 

Ujutro nakon doručka (kornfleksi, kruh i putar) i preuzimanja lunch paketa (mljac sendviči 2x, voćka, kolač i čokolada) odlučujemo se odvesti do penjačkog područja po imenu Tremadog, jer je u Llanberisu sve mokro od kišurine.

Čini se da su i ostali penjači došli na istu ideju jer je penjalište uskoro izgledalo poput mravinjaka. U Tremadogu smo ispenjale Meshach HVS / 57m, Vector E2 / 75 m i The Plum HVS / 42 m. Između svakog uspona pao je jak pljusak, a ponekad i usred uspona. No čini se da to nikog od domaćina nije smetalo, jer su svi i dalje penjali kao da se ništa nije dogodilo. Očito je penjanje po kiši ovdje sasvim normalna stvar.

Navečer stižemo totalno mokri nazad u dom i sušimo stvari u za to preuređenoj prostoriji.

S obzirom da cijelu noć opet pada kiša, drugi dan odlučujemo se odvesti do mora na Gogarth Bay, vrlo slikovito penjačko područje u kojem je i sam pristup do stijene pun adrenalina. Ovdje penjemo dva Gogarth klasika, Emulator, 45 m, E1 5b i The Strand, 49 m, E2, obje dužine su konstantne dugačke pukotine u savršenom ambijentu. Prava uživancija.
S nama u ekipi su i Talijan Andrea Giorda, koji potvrđuje sve stereotipe o Talijanima te svako malo na lošem engleskom viče- "slikaj me, slikaj me" ili pak opisuje smjerove koje je ispenjao sa sjajem u očima i strašću tipičnom za južnjake. Tu je i  domaćin Steve Finday iz Bristola, koji po mojoj slobodnoj procijeni ima oko 55 godina te radi kao vodič po Nepalu ili uređuje vrtove po Britaniji i naravno penje odlično. Obojica su vrlo zanimljivi likovi s kojima brzo osjetiš onu povezanost svojstvenu ljudima koji se kreću po brdima.

 

Navečer, umorni i sretni uživamo u filmu Crackoholic, Jonasa Paulssona iz Švedske, koji je također sudionik mitinga. Jonas je u posljednje tri godine pratio uspone raznih poznatih penjača u Bohuslän-u najvećem penjačkom području u Švedskoj i napravio odličan film, koji  preporučam svim penjačkim filmofilima.

Kako je ideja ovog mitinga da se domaći penjači penju s stranim gostima i da se svaka dva dana mijenjaju partneri. Tako se i ja nažalost moram oprostiti s Backy, a za sljedeća dva dana partnerica će mi biti Sophy Wight, preslatka 31-godišnjakinja, koja govori i izgleda poput djeteta, a penje ko zvjerka. Sofi je diplomirana matematičarka i radi na institutu u Chesfieldu, no posljednjih 6 mjeseci uzela je neplaćeni godišnji te putuje po svijetu i penje. Treba li  reći - i ona mi se odmah jako dopala. Zanimljivo je da se Backy i Sophy ne poznaju otprije iako dolaze iz istog grada i obje se penju već godinama, no ovdje je penjanje toliko razvijeno i penjača ima puno pa je to sasvim normalno.

Ujutro nakon dosta razmišljanja gdje ići jer je opet cijelu noć padala kiša, odlučujemo ostati u Llanberisu, pa me Sophy vodi na Bus Stop Quarry, gdje penjemo klasike, pukotinu Fools Gold, E1 5c 20m i položenu ploču Gnat Attack, E1 5b 20m. Napominjem da su svi ovi smjerovi potpuno neopremljeni, dakle sva osiguranja stavljamo same. Osim toga, znajte da su ocijene u Engleskoj specifične i neka vas ne zavaraju ovi 5b-ovi i 5c-ovi pa da pomislite da je to nešto lagano i bezveze. Recimo E1 5c relevantan je nekom našem konstantnom 6a smjeru, samo što je ovaj potpuno neopremljen.

 

Nakon ovog selimo se na lokaciju Vivian Quarry, gdje penjemo prekrasne pukotine Last Tango in Paris, E2 5c 45m i Comes the Dervish, E3 5c 40m, u kojem doživljavam i svoj prvi engleski pad.

Na svakom penjalištu je naravno jako puno penjača s mitinga, svi su vrlo dobre volje, vesele se uspjehu drugih i pomažu savjetima i podrškom. Mnogi od njih šeću u majicama s natpisom „climb now, work later“, koji je slogan DMM-a, poznatog proizvođača penjačkog hardwarea, čija se tvornica nalazi upravo u Llanberisu, pa mnogi lokalni penjači rade u tvornici, kao savjetnici ili obični šljakeri.

Došla je i snimateljska ekipa, na čelu s poznatim fotografom Lukaszom Warzecha. Uglavnom su usredotočeni na penjačke zvijezde iz Japana Ryoji Onishi i Shinta Ozawa, penjače svjetskog ranga aktualne u svjetskom kupu. Prave japanske radilice, koji uz stvarno loš engleski, šarmiraju sve oko sebe i poput nekih malih stijenskih životinjica penju sve što se popeti da.

 

Sophy mi još želi pokazati i vrlo popularni Rainbow Slab Area, pa odlazimo tamo i penjemo Pull My Daisy E2 5c 40m. Moram priznati da mi je drago da Sophy inzistira da taj smjer ona postavlja, jer ga je zadnji put penjala ko druga. Iako se čovjek fizički ne umori od penjanja kao na sportskim penjalištima gdje obično u danu popneš 10-ak smjerova, na neopremljenim se puno više umaram psihički.

Navečer je na programu rasprava o penjačkoj etici i već u ovih nekoliko dana postalo mi je jasno koliko je važno da se ovakav način penjanja njeguje i da se ljude potiče da ne spitaju ono što se da popeti tradicionalnim stilom.

Sljedeći dan opet kiša (naravno), pa ponovo odlazimo na more na Gogart, ovaj put na stijenu zvanu Yellow Wall u kojoj penjemo prekrasan smjer po imenu The Moon, E3 5c 80 m, tri dužine od kojih je srednja dužina dugačka traverza. Neobično mi je to da ovdje prvo dođete na vrh stijene, pa onda absailate pod smjer, pa penjete, pa se na vrh popnete od mjesta s kojeg ste krenuli. Smjer je prekrasan, a ambijent pjesnički - sunce, vjetar, more, ptice - vrištim od sreće.

Nakon pauze s slasnim sendvičima koje nam svako jutro pripremaju naši vrli kuhari, šećemo do stijene zvane Holyhead Mountain, gdje Sophy uspješno savladava smjer Penny, E4 6a 37m, lijepu diagonalnu previsnu pukotinu. Ja sam ponosna i na to što ga uspijevam popeti ko druga i uspješno povaditi silna osiguranja koja je Sophy profesionalno postavila.

Navečer opet zanimljivo predavanje Čeha Radeka Lienertha o pješčenjacima u Češkoj, u kojima se umjesto metalnih čokova koji uništavaju stijenu smiju koristiti samo zamke zavezane u čvorove različitih veličina. I dok većina nas negoduje pri pogledu na takva osiguranja, Radeku je to sasvim normalna stvar. I to je jedan od razloga koji ovaj miting čine posebnim, susreti s penjačima iz raznih krajeva svijeta čiji su pogledi na penjanje  pomaknuti od penjačkih okvira unutar kojih se krećemo u svojoj penjačkoj zajednici.

Nakon četiri dana intenzivnog penjanja i druženja, postajemo poput prijatelja koji se poznaju već godinama i kao da smo svi članovi istog penjačkog kluba.

Sophy i ja unatoč pravila da se svaka dva dana mijenjaju partneri, odlučujemo produžiti naše zajedničke pustolovine za još dva dana. Kako je vrijeme sve nestabilnije odlučujemo se za područje uz more pod imenom Llandudno, gdje penjemo neke od najpopularnijih uređenih sportskih smjerova (jupiiii spitovi) težine od 6b do 7a+. A, Sophy me čak uspijeva nagovoriti i na bolderiranje u vrlo popularnoj boulder špilji, iako mi je puno veće zadovoljstvo bilo gledati i slikati prave boulder majstore kako savladavaju teške probleme.

 

Tjedan dana je prebrzo prošlo i uz tulum s DJ-om opraštam se od prekrasnog Walesa, divnih domaćina i zanimljivih stranih gostiju pa me uhvatila i melankolija, hm, ma valjda je to i zbog kiše.

 

No, kao nakon svakog penjačkog putovanja, srce je ispunjeno, a unaprijed zavidim penjačima koji će na ovom mitingu sudjelovati sljedećih godina.

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.