Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Đakovčani u mećavi Grossglocknera
(Rejting 0 od 5)
Alpinizam
Autor: Miljenko Vukadinović (PD Đakovo, Tim Kabel)   
Petak, 27 Srpanj 2007 00:28
Nitko taj dan nije bio dovoljno "lud", da se kroz maglu, snijeg, kišu i vjetar uputi na vrh. Nitko, osim par Đakovčana. Nakon 3 sata penjanja stali su na vrh Austrije. Zahvaljujući vremenskim uvjetima imali su privilegiju stajati na njemu sami. Viš' ti te moje Slavonce, k'o bi reko da su tako jaki ;) Pozdravljam ih!
Nakon kratkog razmišljanja kako iskoristiti produženi vikend odlučismo se za vrh Austrije, 3798m visok Grossglockner. U petak, 22. 06. 07 u 6h ujutro ekipa u sastavu Zoran Novković, Darko Tosenberger, Zvonimir Zorić, Danko i Miljenko Vukadinović, svi članovi PD Đakova, uputila se put Austrije.



Iako nam prognoza i nije bila obečavajuća petorka nije bila obeshrabrena. Radi visoke naplate cestarine za cestu koja vodi visoko do samog glečera i neminovne gužve koja nas tamo čeka mi smo se odlučili za uspon drugim smjerom.

Krenuli smo ka Salmhutte pa od tuda na Erzherzog Johann Hutte i na vrh. Vrijeme je bilo baš kao što su nam prognostičari i rekli, kiša je neprestano visila nad našim glavama.



Put do Salmhutte vodi kroz idiličan kraj koji obiluje gorskim potocima, slapovima, pašnjacima, kravama i mnogobrojnim svizcima. U Salmhutte nas dočekuje domaćica Helga sa kriglama piva i toplom klopom.

Sutradan smo si dali oduška pa se izvlačimo iz vreća u 9h. Pogledam na prozor i vidim da na televizoru nema slike, totalno sivilo. Današnji nam je plan dovući dupeta do Johannhutte. Doručak, slaganje opreme, punjenje termosica i pokret, već negdje oko 11h. Ko rano rani, cijeli dan spava!



Krenuli smo uz blagu uzbrdicu koja je postepeno postajala sve strmija. Sa visinom je i vidljivost postajala sve manja, a i vjetar je počeo sve više udarati. Negdje oko 3 000 počinje padati snijeg sa kišom. Lijepa kombinacija, snijeg, kiša, vjetar i magla. U Zagrebu je tih dana bilo iznad 30 C.

Magla je u jednom trenutku bila toliko gusta da više nismo znali kamo poći. Vadimo GPS koji ne radi, zaboravili smo staviti nove baterije a ove su u njemu još od Aconcaguae, siječanj tekuće godine. Na svu sreću da kompas radi! Kompas, karta, pravac sjever!



Nakon sat i pol vremena magarčenja u magli dolazimo do stijene po kojoj su postavljeni fiksevi. Jedini je problem što ih prvi penjač, u ovom slučaju to sam bio ja, mora tražiti pod snijegom i ledom. Što smo se mi višlje navlačili po fiksevima to je i snijeg sve jače padao. Navlačenje po kombinaciji snijeg, led, stijena trajalo je oko sat vremena.

Kada smo se izvukli na greben morali smo ponoviti kombinaciju - karta, kompas, sjeverozapad! Do Johannhutte smo se vucarali još oko sat i pol.



U kući nalazimo ekipu iz Matice, kažu da zbog lošeg vremena neće na vrh već da ranom zorom kreću dolje. Mi se nismo ustali ranom zorom i već oko 11 krenuli smo na vrh.

Zoran i Danko su odlučili da im je pametnije ostati, a nas trojica manje pametnih smo se navezali i krenuli. Prvi dio nas je vodio klasičnim putem lijevo-desno kroz dobar, kompaktan snijeg. Uz put smo naišli na nekoliko vodiča sa klijentima koji su se spuštali. Pošto nisu otišli toliko puno prije nas zaključili smo da su svi redom odustajali. Poslije smo i shvatili zašto.



Dolazimo do dugog skoka koji vodi na završni greben. Tu susrećemo solo Austrijanca koji je zaglavio, ni gore, ni dolje. Učinili smo čin milosrđa i navezali ga u navez. Strmi skok nas je vodio po zaleđenoj vertikali prekrivenoj tankim slojem svježeg snijega. Sa desne strane nam je duž cijelog skoka bila stijena u kojoj na svakih petnaestak metara postoje ubušeni ankeri za međuosiguranje. I tako smo se nas četvorica malo po malo dovukli do vršnog grebena, koji nam i nije pružio svu ljepotu i užitak hodanja po njemu, o kojoj sam slušao od ljudi koji su tu bili davno prije mene. Nakon 3 sata penjanja stali smo na vrh Austrije. Zahvaljujući vremenskim uvjetima imali smo privilegiju stajati na njemu sami.



Moram se zahvaliti i tvrtki Tim Kabel koja ima razumijevanja za ovakav vid sporta te mi omogućuje pohode na vrhove diljem svijeta.
 
Miljenko Vukadinović (PD Đakovo, Tim Kabel)

Galeriju fotografija s đakovačke ekspedicije pogledajte ovdje.


 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.