Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Idemo dalje, čeka nas Drakula
(Rejting 0 od 5)
Alpinizam
Autor: Aleksandar Mataruga Bale   
Utorak, 14 Veljača 2012 17:57

Kako je brzo prošlo, al evo i ponovno je došlo vrijeme za put, za ozbiljna natjecanja i pravu konkurenciju. Prva destinacija za Damira i mene je Cheongsong (Koreja).

Pokret, letimo iz Venecije do Dohe pa nastavljamo za Koreju. Dolaskom u Seoul opet vilica ljubi pod veličinom aerodroma, stvarno nešto preveliko, naravno tu su opet gostoljubivi Koreanci sa velikom tablom di su ispisana naša imena, a na stranicama natjecanja je bilo napisano da sami moramo doći od aerodroma do centra Seoula, ali kako su to koreanci ipak su tu da nam pokažu na koje sve načine možemo najlakše doći do hostela.
Provodimo dva dana u Seolu razgledavajući centar grada, družeći se sa penjačima iz cijelog svijeta. Drugog dana našeg boravka posjećujemo dvoranu di se može probati penjati led te radimo mini trening, a dvorana šta da se tu kaže, zamislite da vas netko smanji na veličinu od dvadeset centimetara i zatvori u vaš frižider s bajlama naravno, udri bato po ledu. Napuštamo Seoul te odlazimo za malo mjesto zvano Cheongsong mjesto domaćina prvog natjecanja svijetskog kupa penjanja leda u 2012. Koreanci ko koreanci sve je napravljeno i organizirano do samog savršenstva.
Opet ostajemo bez daha samim otvorenjem natjecanja i primanjem u hotelu te ogromnim koreanskim stolom di se može naći od lubenice do ribe, školjaka, mesa, lišća i puno toga što ni ne znam što je…samo jedeš ko te pita…moglo bi se o tome stvarno puno pisati no kako smo tu zbog natjecanja ajmo o natjecanju.
Konstrukcija ogomna kao i prošle godine, ja tu samo vidim toliko novca potošeno u tu organizaciju i konstrukciju da se sva druga natjecanja mogu sakriti kako bi se reklo. Konkurencija mnogobrojna, 67 natjecatelja iz 17 zemalja, naravno najbrojniji su Koreanci i Rusi.
Nakon završenih kvalifikacija i cijelog natjecanja ja zauzimam 27. mjesto, a Damir 46. mjesto…previše sam sati proveo u teretani, previše sati visio  na tavanu pa se glava nekako izgubi, počne sama voditi svoju igru, puno sam toga uložio i sad sam tu, sada je vrijeme da pokažem zašto sam toliko trenirao, počinjem penjati i znam da moram biti brz ako zelim ući u polufinale, znam da to mogu ali glava je napravila neki zid i stvorila u meni strah da ne izletim sa hvatišta što u meni stvara nepovjerenje te se krećem sporo i preoprezno te mi ističe vrijeme, a moja ispenjana visina nije dovoljna za polufinale.
Naravno dolazi tuga jer samo o tome cijelu godinu razmisljaš i ne ostvariš neko svoje skriveno očekivanje, al ja sam borac i ne odustajem samo tako lako, idemo dalje, ali ne sa Sanaderom on neće daleko dogurati idemo dalje sportskim putem, borba i samo borba. Teško je opisati i objasniti glavu u svemu tome, teško samom sebi a kamo li tebi, kad budem znao to detaljno objasniti mislim da ću tada imati sijedu bradu i samo pričati iz iskustva stvari, teško je to znati. Naravno ako nismo dobri na natjecanju uvijek zadnji napuštamo plesni podij partija nakon natjecanja, bar da u nečem budemo prvi. Napuštam Koreju sa mislima doći ću ti ja opet, jer u meni gori vatra koja se sada samo više zapalila, sve je to iskustvo nadam se.

Dolazim doma grlim i ljubim majku, javljam se ćaletu da sam živ i zdrav i da nisam smršavio, zagrljaj cure, uf bas je falio, trčim na trening sa klincima, masaža kod Stoleta, sljedeća postaja Sass Fee Switzerland.

Bugarski kombi nas skuplja u Postojni te sa smješnim Bugarima idemo za Švicarsku. Četiri Bugara i Bugarka te Damir i ja pjevamo u kombiju stare jugoslavenske narodne pjesme, ko bi reko da smo svi prije bili tako bliski, naravno šalim se. Hotel je sa 4 zvjezdice i pun nekih popratnih sadržaja kao preloše saune, preloše sobe za opuštanje, još gori bazen te stvarno loš jacuzzi, a doručak ma živi užas..heheh…kao pravi i uljudni balkanci malo posjećujemo te sadržaje i naravno da nismo pojeli svo voće u sobi za opuštanje jer je to samo za dekoraciju. Ajmo na natjecanje, konkurencija se povećava, a i broj natjecatelja se penje na 78 te 21 državu. Opet se budi glava, opet se budi isti srah, pogotovo jer zna da su hvatišta u Švicarskoj od granita, a to su ujedno i najzajebanija (ups) hvatišta, izletiš sa njih da ni ne znaš da si u zraku…penjem i dok penjem sve se čini tako nekako dobro, mislim glava udara po svojim bubnjevima, ali tijelo se neda i sve se čini tako brzo, prolazim sve teške pokrete i dolazim na izlazni led do topa (vrha smjera), ali naravno vrijemeeee…trebao sam napraviti još samo dva  stvarno lagana giba na tom ledu za ulazak u polufinale, ovo ni moj dan…nakon završenog natjecanja ja zauzimam 22. mjesto, a Damir 39. mjesto.
Zadovoljan, hm kao trebao bih biti, ali kad znam da ja mogu više. Damir odlazi doma, a ja ostajem na druženju sa svim tim silnim penjačima nakon finala natjecanja. Možda previse pišem šta se događa oko natjecanja nego o samom natjecanju, al kad je to tako, ovo sve je puno više od natjecanja. Buđenje, spremanje te svoj put nastavljam sa Kanđanima, Bugarkom Ratkom i Francuzima u Francusku.

Viva la france, viva la liberta, viva la Ernesto che.., ne ne to je neki druga priča.
Prvih par dana posjećujemo Lusine vjerovatno najbolje mjesto za drytooling u svijetu, toliko smjerova, toliko dobrih i teških smjerova, svi su dugački, to je ono što se traži…penjačaaaa..tri dana za redom penjanja, padaju smjerovi ko kruške, a svi padaju on sight, a treći dan sajtam svoj najteži smjer on sight do sada D12, osmijeh od uha do uha, svi čestitaju, I love this cave…svi smo smješteni u kući roditelja Stephanie Maureau u mjestu Chambery, predivni ljudi, obilje smijeha i dobrih osjećaja, preludi su ti Kanadjani s kombinacijom lude Bugarake koja radi inače kao kaskader, te zna Chucka Norrisa, al doslovno ono "ej Čak šta ima" (rekao sam joj da mu kaže sljedeći put da mi u Hrvatskoj imamo jednog pjevača kojeg bi morao dva puta udariti da ga sruši, zivio žak)…
Dolazi vikend te Bugarka, Stephanie i ja odlazima na La Gorzderette (Champagny en Vanoise), susret lednih penjača, koji je ujedno i jedno ludo natjecanje na koje je prijavljeno preko 200 timova po dva člana, a na istoj konstrukciji sljedeći vikend će se održati natjecanje svijetskog lednog kupa. Discipline u natjecanju su ledno penjanje, cross country skijanje, cross country snowboard, hodanje po nekim zaleđenim trupcima, orijentacijsko trčanje te guranje nekih ultra teških saonica. Nakon samog natjecanja nas par svim tim ljudima prezentira penjanje leda po toj ledenoj konstrukciji od 25 metara visine. Odlazimo još par dana na trening u Lusine te nam se tamo pridružuje poveći broj jakih Rusa, Koreanac Park Heeyong (prošlogodišnji pobjednik svjetskog kupa), Ukrajinac Yevgeni Kryvosheytsev, stara škola (čovjek ima postolja u svim diciplinama koje postoje u penjanju, a mislim da je jedini kojem je to uspjelo)…biti na natjecanju sa svim tim penjačima je jedno, ali družiti se sa njima na penjalištu je san svakog penjača, družiti se sa najboljima i te ih gledati kako penju i samo upijati i upijati. Tako je lijepo bilo gledati Koreanca Parka kako iz drugog pokušaja penje D13, trenutno je drugi čovjek koji je popeo taj smjer. Ali isto tako bio je pravi gušt gledati Francuze kako penju kako oni kažu dry tooling stylom, DTS france. Penju bez korištenja četvorki, što je stvarno zapanjujuće gledat, a imao sam priliku gledati kako penju D14, prebolesno, a i sam sam pokušao D13 koji je nemoguće popeti s korištenjem četvorki, nego sam se morao prebaciti u mod DTS. Drugi dan sam se jedva digao iz kreveta od bolova, oprat zube bio je vrhunac dana, kad radiš neke pokrete koje nikad ne radiš, ne razmišljaj o sutra jer bol sigurno dolazi. Prolaze dani i dolazi natjecanje, napuštmo Chambery te odlazimo za Champagny en Vanoise. 60 natjecatelja iz 15 država, sva najjača imena su tu, ali dolazi mi moje najgore penjanje do sada. Na tempreturi nižoj od -20, što je još otežavajuća okolnost za penjača jer kad se ruka smrzne, ne osjetiš bajlu u ruci i moš ga j…nemoš penjat i da očeš, ali na svu sreću nije mi se to desilo, ali sporost me sada stvarno lupila u glavu, stvarno sam sada dobio dobru lekciju i potvrdu, daj Bale ubaci u drugu šta ne vidiš da voziš u prvoj na 5000 okretaja i da motor radi ko lud, a može i još jače znam da može…zuzimam 40. mjesto, a Damir 41. mjesto, ovaj put nema bodova jer bodove dobiva samo prvih 30 natjecatelja.
Al kao što sam već rekao idemo dalje, sljedeća postaja Rumunjska gdje Drakula trenutno liže krvave sladolede jer je sve zaleđeno i temperature su niske…eto toliko od mene…čujemo tj. čitamo se u drugom dijelu u kojem će se naći Rumunjska, Austrija te Rusija za kraj..poz svima, a da to mi je sada neki fetiš završiti sve sa tim..al šta kad idem sada na tavan poslije ovolikog pisanja i sjedenja moram se malo isprazniti, šta ću…pozzz

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.