Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Apsolutno najbolja
(Rejting 5.00 od 5)
Sportsko penjanje
Autor: Adventure Sport Team   
Srijeda, 02 Siječanj 2013 23:14

Godinu počinjemo razgovorom s djevojkom koja je obilježila natjecateljsko sportsko penjanje u 2012. godini, a sigurni smo da je pred njom još uspješnija 2013.

Natjecateljica splitskog Marulianusa, članica hrvatske reprezentacije, Barbara Gilić državna je prvakinja u kategoriji stariji juniori, kojoj uzrasno i pripada, ali i u seniorskoj konkurenciji i to u svim sportsko- penjačkim natjecateljskim disciplinama, boulderu, težinskom i brzinskom. 

Penjanje nije prvi sport u kojem si se iskušala, kako si se odlučila da je nakraju baš to tvoj izbor?
Počela sam se baviti sportom od malih nogu jer sam bila poprilično hiperaktivna pa sam trebala nešto da izbacim višak energije. Bila sam na gimnastici, karateu, odbojci, atletici i najviše u plivanju.

Sve mi je bilo super u početku ali bi mi s vremenom dosadilo i trebalo me je često natjerat da otiđem odradit trening. Onda sam otkrila penjanje i shvatila šta znači stvarno volit trenirat i uživat u svakom treningu i natjecanju. 

 

Gdje si se prvi put susrela s penjanjem?
Prvi put sam vidjela penjanje u Paklenici prije 10-ak godina i izgledalo mi je  zabavno. Onda sam nakon par godina vidjela na sajmu u Splitu penjačko natjecanje i odmah me privuklo. Otkrila sam da postoje i penjačke dvorane i htjela sam odmah počet trenirat ali sam po nekima bila premala. Tek nakon par godina sam naišla na oglas Marulianusa, otišla se upisat i to je bilo to. Odmah mi se jako svidjelo! 

Državna si prvakinja u dvije uzrasne kategorije, u sve tri sportsko -penjačke discipline.  Kako uspijevaš pripremit se i bit stalno u formi?
Nema tu neke velike filozofije, samo redovito treniram, kad završi natjecanje iz jedne discipline odmah se počnem pripremati za drugu i to je to. 

Koja je zapravo tvoja disciplina?
Draži mi je bouldering, tu se osjećam kao na svom terenu. Kad uđem u smijer ništa ostalo ne primjećujem, ne čujem i osjećam se stvarno jako. Meni je lead kompliciraniji jer nema mjesta ni za malu grešku. Kad pogriješiš, padneš, gotovo je.  Nema drugog pokušaja. Za lead treba imati čistu glavu, što je nerijetko jako teško postići. 

 

Žene često s tim imaju problema, međutim tebi ni dinamika nije strana?
Pa sve je zapravo stvar vježbe. Kad su me prvi put učili skakat bila sam katastrofa, nisam znala kako se zanjihat, kako se odgurnut, kad se pustit - ništa. Kad sam s vremenom to naučila, dinamike su mi postale zabavne. Gušt mi je letjet! 

Na svom prvom nastupu na inozemnom natjecanju, u Petzenu, odmah si došla  na pobjedničko postolje?
To natjecanje u Austriji sigurno nikad neću zaboravit. U početku sam se osjećala  skroz zbunjeno i kao da ne pripadam svemu tome. Gledala sam jake Slovenke i Austrijanke i pitala se šta ja radim ovdje, pa nemam šanse protiv njih. Kada sam vidjela svoje ime na popisu finalistica, iznenadila sam se i počela razmišljati da možda ipak nisam toliko slabija od njih. U finalu sam se nekako uspjela sabrat i penjat opušteno i to me dovelo do srebra. To mi je do dan danas definitivno najdraža medalja! 

 

Kakva je razlika u nastupima kod nas i vani? Kako se osjećaš i nosiš s tremom?
Dosta velika je razlika.  Ovdje se svi znamo, atmosfera je opuštena i uglavnom  natjecanje prođe kroz zezanciju. Na većim natjecanjima je ozbiljnije, svatko je u svom filmu i naravno trema je puno veća. Ove godine sam poradila na rješavanju od treme i dosta mi je dobro uspijevalo ,barem na našim natjecanjima. Na inozemnim natjecanjima je trema bila poprilično prisutna pa ću iduće godine pokušat riješit taj problem jer ipak na natjecanjima je jedna od najvažnijih stvari biti dobar u glavi.

Na zadnjem natjecanju Europskog kupa, u Kranju, ušla si u finale, kakav je osjećaj biti u finalu tako velikog natjecanja?
Mislim da mi je taj ulazak u finale puno obogatio iskustvo jer su kvalifikacije skroz drugačije od finala. Baš se osjeti velika razlika, sve je puno ozbiljnije tako da je i trema bila veća. Jedino mi je žao što sam u finalu dosta zeznila, mogla sam bit puno bolja ali sada bar znam na čemu posebno trebam poradit za iduću godinu. 

Od svog džeparca uštedila  si novac i otišla penjati u Magic wood u Švicarskoj? Jesi zadovoljna s tamo postignutim rezultatima?
Mogu reći da mi je to najbolja investicija do sada. Stvarno je vrijedilo truda! Toliko smo slušali o tom Magic Woodu, o tom švicarskom granitu, pa smo jednostavno trebali otić i vidit jeli stvarno tako dobro. I nismo se razočarali. Bili smo 10 dana u šumi punoj predobrih bouldera,. Svi smo uspjeli popeti svoje najteže bouldere i napenjati se.Pošto tamo ima tako puno bouldera imam osjećaj da nismo probali niti djelić tako da bih se tamo htjela uskoro vratit. 

Lani si  nastupila i na Svjetskom prvenstvu. Za vrijeme boravka u Parizu imala si priliku posjetit i penjalište u Fontainebleau? 
U Fontu sam nažalost bila samo jedan dan ali to je bilo dovoljno da osjetim kako je ta stijena specifična, s čudnim pokretima i čudnim hvatištima ali iznad svega jako zanimljiva. Kad bi trebala izabrati između Magic Wooda i Fonta to bi sigurno bio Magic, ali naravno da bih se htjela vratit i u Font. 

 

Sama si kontaktirala potencijalnog sponzora, on je prepoznao tvoj trud i potencijal i odlučio te podržati? Kako si zadovoljna s vašim poslovnim odnosom? A i novim penjačicama?
Kada sam poslala zahtjev za sponzorstvo zapravo nisam očekivala da će me primiti, tako da nisam mogla vjerovati kad su me prihvatili. Jako mi je drago što sam postala dio Scarpa tima i to me  motivira da radim još jače, da još više napredujem kako bih mogla dokazati da  me s razlogom podržavaju i da ću ih promovirati što bolje. Penjačice koje sam dobila su vrhunske, najbolje koje sam dosada imala tako da je baš šteta što se ne mogu kupit u Hrvatskoj. Scarpa je zakon! 

Uskoro počinje nova natjecateljska sezona, koji su ti planovi?
Ova  godina će bit dosta teška za mene jer se moram pripremat za državnu maturu, izabrati fakultet i paralelno redovito ići na treninge. Nadam se da ću se uspjet dobro organizirat kako bi sve napravila kako treba i  kako bi ostala u najboljoj formi. Bilo bi super kad bi ponovila ovako uspješnu natjecateljsku godinu. 

 

I brat Frane je penjač i to dobar? Blizanci ste. Doživljavate li se međusobno kao pozitivnu konkurenciju?
Meni je jako drago što se i Frane bavi penjanjem jer je lijepo imat nekog u obitelji tko dijeli istu strast. Frane je sigurno jedan od jačih penjača u Hrvatskoj i mislim da kad on malo "poludi" da će bit i najbolji. Nedavno je osvojio broncu među seniorima u boulderingu i meni je tad bilo draže nego kad ja pobijedim.

 

*autor naslovne fotografijea - Luka Kivela 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.