Prve moderne Olimpijske igre otvorene su 6. travnja 1896. godine. Tada, u domovini olimpizma na Periklovom stadionu, osnivač Pierre de Coubertin dosanjao je svoj san i moderna se olimpijska povijest mogla početi pisati. 

Točno 118 godina kasnije, 6. travnja 2014., održano je u Zagrebu, u izvrsnoj organizaciji tima Fothia, na dan koji se od ove godine „premijerno“ obilježava kao Međunarodni dan sporta za razvoj i mir, četvrto kolo iRCC-a.

Mi ćemo nastaviti sanjati san o penjačkom sportu na Olimpijskim igrama, a do tad uživati u uspjesima naših mladih penjača na domaćim i međunarodnim natjecanjima.

S obzirom da su susjedi u zadnji tren prebacili  natjecanje u Vzhodnoj ligi sa subote na nedjelju, u Zagreb je došlo nešto manje slovenskih penjača, ali su nam se zato pridružili penjači iz BIH koji na ostala natjecanja iRCC-a ne dolaze, kao i neki novi hrabri klinci iz Splita i Zagreba pa je i ovako bilo šareno i zabavno uz dosta novih imena.

U kategoriji U10 F, pošteno su se borile sada male, uskoro velike asice i Lana Bakić (Durango) bila je naša najbolje plasirana predstavnica s osvojenim 7. mjestom, zatim Milla Anđelić (Durango) kao osma (bravo cure, prvo međunarodno natjecanje i odmah u finale!), Ema Petričević (Marulianus) deveta, Lena Opačić (Velebit) na 11. mjestu i Dora Kapović (Durango) na 13. mjestu.

U kategoriji U10 M imali smo samo jednog natjecatelja, Jana Mišića (Durango) koji je osvojio odlično 6. mjesto u konkurenciji 14 dječaka. Bravo Jan!

Kategorija U12 F nam je donjela prvo zagrebačko zlato toga dana. Razlike su bile male (grif dva) među prvih 6 djevojčica, Lara Kmoch (Pulfer) na najbolji je mogući način iskoristila prednost domaćeg terena i u svojoj ulaznoj godini u ovoj kategoriji , što ovo čini još vrijednijim rezultatom, osvojila zlato. Na 5. mjestu u toj gužvi našla se Lucija Brkić (Rirockclimbing), Nika Slavica (Durango) na 16. mjestu, a Nola Čuljak (Velebit) na posljednjem, 19. mjestu.

Napomenut ćemo da su u ukupnom poretku Lara Kmoch na 6. mjestu, a Lucija Brkić na 8. mjestu, ali i da je razlika između prvih 7 unutar 40 bodova što znači da će finale u Wolfsbergu biti jako napeto u toj kategoriji jer ima prostora za raznorazna „pretumbavanja“. Kako god bilo, cure su već ostvarile odličan rezultat za ovu godinu.

U kategoriji U12 M, Valentin Mravlinčić (Direkt) ulazi u finale i zauzima 7. mjesto, Niko Rimac (Marulianus) 9. mjesto, njegov klupski kolega Marin Guić (Marulianus) 11. mjesto, a Vilim Jančijev (Durango) ostaje posljednji, četrnaesti. 

Kategorija U14 F je ove godine najbrojnija našim predstavnicama i najtrofejnija, a kako izgleda na podijima ćemo se u iRCC-u zadržati i slijedeće godine jer Pia Čuljak (Velebit) i Vana Piccini (Marulianus) redaju iz natjecanja u natjecanje odlične rezultate u svojoj ulaznoj godini u ovoj kategoriji.

Ipak, morat će pričekati slijedeću godinu da Jani Zoraj (Pulfer) „preseli“ u U16, jer je Jani ponovo penjala izvanredno i osvojila još jedno zlato. U finalu Kupa borit će se za prvo mjesto ukupno s Laurom Lammer (Graz,AUT), jer su njih dvije bodovno ostalima dosta odmakle.

Pia Čuljak ovaj put je bila peta, a Vana Piccini šesta. Cijelu sezonu penju bok uz bok, pa su tako i u ukupnom poretku , za 4. mjesto, na 10 bodova jedna od druge.  Ajmo cure!

Martina Futivić (Pulfer) završila je na pretposljednjem, 14. mjestu.

U kategoriji U14 M, Fran Zekan (Velebit) ušao je u finale kao osmi i ostao na tom mjestu, Damjan Škare (Marulianus) lavovski se borio i osvojio 10. mjesto, a Lukas Miholić (Velebit) ostao je petnaesti.

U kategoriji U16 F imali smo samo jednu natjecateljicu, Kaju Javorić (Pulfer), koja je osvojila osmo mjesto u konkurenciji 10 djevojčica, a jednog predstavnika smo imali i u kategoriji U16 M, Karla Čubrića (Pulfer) koji je prvi puta natjecao na međunarodnom natjecanju i ostao ovaj put na posljednjem, sedmom mjestu.

Jedina domaća predstavnica u svojoj kategoriji je bila i Tanja Mravlinčić (Direkt) u H16 F, koja je također ostala na posljednjem, sedmom mjestu.

Ostala nam je još kategorija H16 M gdje su penjali naši juniorski reprezentativci Borna Čujić (Pulfer) i Vito Mužević (Rirockclimbing). Borni je to bio prvi izlazak u javnost nakon što je pukla vijest da je popeo famozni 8c smjer Strelovod u Mišjoj peći, pa je skromno crvenjeći se cijeli dan primao čestitke. No to ga nije nimalo smelo i uvjerljivo je odnio pobjedu ,te osvojio treće zlato  za Pulfer taj dan.

Vito Mužević je odličnim penjanjem osvojio 3. mjesto, a Florian Pigac (Pulfer) bio je posljednji, deseti.

Uz tri penjačka zlata i jednu broncu, odličje su zaslužili i organizatori, postavljači, suci, zapisničari ,osiguravatelji i svi ostali koji su pomogli da se natjecanje održi, jer je sve teklo besprijekorno. Ovaj put se poredak jasno posložio nakon finala i bez štoperice, uz smjerove koji nisu nikoga podcijenili (za neke su bili možda malo preteški, ali treba imati u vidu da je ovo međunarodno natjecanje i da standard mora biti u skladu s tim), a organizatori su pokazali i dobru volju i spemnost jer su imali u pričuvi i smjerove za superfinale.

Ovaj put sam izbjegla „meteorološke“ uvode, ali moram sad na kraju reći da nas je i vrijeme poslužilo i nedjelja na zagrebačkom Jankomiru je bila uživancija za sve. 

Fotografije su preuzete s www.fothia.hr