Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Superfreak u Portugalu- Windsurf avantura
(Rejting 2.50 od 5)
Windsurfing
Autor: Ivan Ilijevski   
Srijeda, 01 Veljača 2012 13:48

Superfreak u Portugalu... Prije nego pomislite kako ja to sebi tepam i svima koji me ne poznaju želim dati do znanja kako sam lud i otkačen, želim reći da se radi o modelu windsurf  jedra koje sam koristio tijekom mojih putešestvija.

Još prije nekoliko godina kupio sam knjigu windsurf vodič po spotovima cijele europe. Debela knjižurina s detaljnim opisima i uputama kako gdje i zašto i gomilom fotografija od kojih svakom iole ozbiljnijem surferu rastu zazubice. Listajući tako stranicu za stranicom i upijajući fotografiju za fotografijom u meni se rodila želja za putovanjem koje bi obuhvatilo zapadnu obalu Europe i windsurf spotove Francuske, Portugala pa sve do krajnjeg juga Španjolske.

Na samom početku moje windsurf karijere imao sam kombi sređen za transport windsurf opreme i spavanje. Tako nešto je najbolje što se jednom surferu može desiti. Oprema je uvijek spremna, gdje god da parkirali imate jednokrevetni apartman, a svaki windsurf spot se ujedno pretvara u vaše dvorište. Taj osjećaj slobode, praktičnosti i funkcionalnosti nisam mogao zaboraviti. Ovo putovanje biti će duže i dalje nego inače pa zahtjeva i ozbiljniji prijevoz. Kada se dvoje surfera čuju preko telefona prvo pitanje je uvjek jel kaj puše? Tek nakon što se ustanovilo koliko puše i kakvi su uvjeti, ima li vala i koja oprema se vozi, razgovor ide dalje. Jednom kad vam se windsurf istinski zavuče pod kožu to je jedino što vas zaista brine. Svi drugi problemi rješavaju se lakoćom, a raspored se podešava kako bi se što više vremena provelo na vodi.

 

Kako je kod nas u Hrvatskoj najčešći odgovor na to pitanje ne ili nekaj malo moja žena i ja odlučili smo se na avanturu koja počinje u Zadru ide preko Italije i Francuske do Biarriza na Atlanskoj obali, pa preko Mundake i Menakoza koji su jedni od najboljih europskih wave spotova, gdje se održavaju i natjecanja svjetskog surf toura i dalje prema jugu.  Francusku obalu smo nažalost morali izbaciti jer smo i ovako napravili 10 000 km pa bi to za naš oldtimer kamper bilo malo previše.

Ekipa je dakle bila troclana. Moja zena , Elina snimatelj i fotograf (isto surfa), cucak Lina, koja ce nadam se dobro čuvati kombi pa nam neće popaliti nista od opreme i ja, Ivan Ilijevski.

Nakon što smo 20.09 krenuli iz Zadra uz nekoliko zaustavljanja i spavanja po vinogradima trebalo nam je 4 dana do Atlanske obale. Prva stanica bio je Hossengor gdje je i stanica world toura u surf-u. Vjetra nije bilo, ali tamo ga i nismo očekivali. Atmosfera je bila odlična! Malo mjesto s brdom surf shopova, barova i restorana. Cijelo mjesto živi za surf, a na plaži se i može vidjeti zašto.

 

Nakon Francuske ušli smo u Španjolsku, njen sjeverni dio koji je također poznat po surf spotovima i malo vjetra. Tu sam od prijatelja koji radi u surf školi posudio surf dasku i ulovio nekoliko dana swell-a.

Još uvijek nas nije svrbilo za windsurf jer smo znali da prije Galicije vjetar nije za očekivati, a prateći prognozu vidjeli smo da nigdje ne puše.  Kako slijedećih dana niti za spotove u Galiciji nisu davali vjetar odlučili smo se uputiti južnije u topliji Portugal.

Portgual  je inače standardno ljetna destinacija poput Grčke. U ljetnim mjesecima Nortada, poput Maltemia u Grčkoj, puše svakog dana. Mi smo odlučili ići u jesen jer iako je manje vjetrovitih dana vise je mogućnosti za swell(valove).

Sjeverni dio Portugala slabije je turistički razvijen i krajem rujna više uopće nema turista. Nas to nije previše smetalo dapače prazne snježno bijele plaže  i netaknuta priroda bez ogromnih all inclusive hotela kao u Španjolskoj bilo je ono što smo priželjkivali.  I tako dan po dan vozili smo sve južnije i s tugom gledali nepregledne pješčane plaže i  prekrasne valove kojih je bilo na svakom, ali doslovno svakom spotu svakog dana, ali vjetra niotkuda, pa smo odlučili obići Porto.

 

Windguru-ova stranica izmamila mi je smiješak kada sam vidio da daje 5, pa 7 bofora vjetra u dva dana u Peniche-u, svjetski poznatom po wave spotu Supertubos, u kojem se također održava natjecanje u surf-u. I tako smo nakon skoro 2 tjedna suše napokon dočekali i da se s daskom i jedrom uputimo na more.

Nažalost na južnoj strani poluotoka Peniche nije bilo swella. Inače s sjevernim smjerom vjetra na južnoj strani su side offshore uvjeti koji su i najbolji za waveride. Tako sam se morao zadovoljiti s onshore uvjetima na sjevernoj strani.

U vodi uglavnom kiteri i nekoliko windsurfera. Prišao sam jednome od njih i bacio oko na opremu. 6.4 jedro i 116L daska, a ja imam najviše 5.3 i 100L misim si opet niš, ali s obzirom da na ovom putovanju još nisam surfao odlučio sam složiti opremu.

Prvi dan ništa spektakularno oko 1,5m val i 5,3 Superfreak Maui Edition jedro i iako sam imao kvadrat manje jedro i 16L manju dasku jedro je vuklo super i uglavnom sam mogao glisirati. Drugi dan bilo je više vjetra pa sam nakon 1h totalnog overpowera s Superfreakom 5,3 složio 4,7 i tako surfao do kraja dana s daskom 79L. Uvjeti su međutim bili izuzetno teški. Refulast onshore vjetar, 3m val i izuzetno jaka struja nisu dozvoljavali opuštanje. Probati bilo što bilo je izuzetno teško, a svaki waveride završio je na plaži.

 

Sljedeći tjedan prognoza je davala nešto vjetra u najvećoj laguni u Portugalu Foz do Arelho. Spotu koji u samo nekoliko stotina metara pruža flat water freestyle  i wave uvjete zavisno s koje strane pješčanog spruda uđete u vodu.  Nažalost prognoza se po ne znam koji put izjalovila pa smo išli u vodu tek reda radi u prilično čudnovatim uvjetima.

Tog  vikenda održavalo se jedno od natjecanja svjetskog  surf  toura  u Penicheu pa smo odlučili pogledati face poput Taj Burrowa i Kelly Slatera na Supertubosu.

Sljedio je Lisabon. Prestrašeni pričama provalama u kampere i krađi svega što se nije ponijelo sa sobom na vodu odlučili smo se, prvi puta nakon mjesec dana za kamp u Guinchu jednom od najboljih wave spotova u Europi.  I odmah ugodno iznenađenje u kampu. Jedan dan kampa za dvije osobe i kamper  samo 10eur!             

Vjetra opet niotkuda, a valovi ogromni. Setovi su bili toliko gusti, a valovi su se lomili brzo i nepravilno da moram priznati nisam bio siguran kako bih s time svime izašao na kraj.

Slijedeći dan opet ništa pa je na rasporedu bilo razgledavanje Lisabona.

 

Guincho se inače nalazi južnije odmah ispod najzapadnije točke Europe rta Cabo da Roca koji uzrokuje cap efekt pa na Guinchu  Nortada nerijetko doseže jačinu od 8bft. Međutim taj Cabo da Roca vas može i zeznuti što se desilo sljedećeg dana. Naime ako vjetar puše pod krivim kutom rt zaklanja plažu i umjesto da pojača vjetar on ga blokira.

Oko podneva smo došli na plažu. Valovi ok i nekoliko lokalaca je već bilo tu što je izgledalo obečavajuće.  Vjetar je sve više pojačavao i na otvorenom  su se počele stvarati kreste. Međutim 200m od plaže, u zoni valova nula vjetra. Svi nervozni gledaju s ove strane pa s one, ali ništa. Na otvorenom je sada bilo već jedno 25 čvorova vjetra, ali uz obalu još uvijek ništa. Jedan od lokalaca je probao s 6,4 jedrom ali nema šanse samo stoji u mjestu. I tako cijeli dan i kad sam već pomislio da ništa od surfanja na Guinchu jedan sat prije mraka vjetar je malo okrenuo i zapuhao do plaže tako da je nas trojca windsurfera i jedno trojica kitera ipak nagrađena za strpljenje.

Sutradan opet ništa, a kako se na jugu Portugala stalno izmjenjivao južni i sjeverni smjer vjetra sjeli smo u kamper i gas do daske(90km/h) za Sagres.

Sagres je bio prvo pravo surfersko mjesto nakon Hossengora,  a da je dobrih spotova u izobilju govori činjenica da ima više surf shopova nego super marketa. Tu smo se zadržali dva dana na plaži Amado, jednoj od najljepših plaža Portugala, barem prema vodiču, u krugu surf kolonije,  kampiranja na divlje.

Prognoza je bila obećavajuća pa smo se uputili prema Alvoru u pokrajini Algarve na još jedan spot koji  pruža flat uvjete za slalom i freestyle unutar lagune, a preko spruda na otvorenom moru wave.  Prvog dana baš nije bilo swella i na otvorenom vjetar je bio previše onshore pa smo surfali u laguni.

Sljedećeg dana bili su side off uvjeti na otvorenom i oko 2m beach break tako da se je valove moralo voziti do plaže. U ovakvim uvjetima Superfreak se pokazao odličnim i izdržavao je sve vešmašine čak i u plićaku.

Nakon nekoliko dana surfanja u Alvoru fronta je prošla i vjetar je stao pa smo krenuli dalje prema Tarifi.

 

Većina surfera zna za Tarifu prijestolnicu Europe što se vjetra tiče. Prije nekoliko godina čuo sam za manje poznati spot Bolognia, a kako se nalazi nekoliko kilometara prije Tarife odlučili smo vidjeti o čemu se radi jer za taj dan prognoza baš i nije davala neki vjetar.

Bolognia je plaža koja se nalazi u nacionalnom parku pa vam se oko kampera motaju konji koji slobodno trče naokolo, a priroda je zapanjujuča. Mjesto je malo i nerazvijeno, a svuda zelenilo. Kada smo stigli na vodi je bio lagani povjetarac i nekoliko surfera i SUP surfera. Dok smo mi uživali u suncu i bojama, vjetar je lagano pojačavao. Tirkizno more sve jači vjetar i sve veći valovi počeli su u meni buditi nervozu.

 Jel dosta vjetra? Mislim da je! Vidim neki kiteri se spremaju, iza mene uz windsurf centar ekipa slaže jedra, to je to! Trčim do kampera vadim 5.3 Maui Edition Superfreak , leti trapez, odijelo sve slažem brzinom svjetlosti . Sunce, 2,5m val, 20 čvorova side off shore, tirkizno plava voda, napokon! To je ono što sam čekao, najbolji windsurf dan cijelog putovanja .

 

Na kraju dana smo preplavljeni zadovoljstvom u vrtu ispred kampera (svuda je prekrasna zelena trava) rasprostrli opremu i okruženi konjima večerali u uživali u zalasku.

Kasnije oko 1 u noći budi nas lupanje po prozoru. Murija! To što su se svi ostali kamperi pobrali nije bilo slučajno, najme parkiranje tijekom dana unutar nacionalnog parka nije problem, ali noćenje ne dolazi u obzir.

Međutim nakon 10min ćakule ljubazni policajci zamolili su nas da nestanemo, čak su nam dali i upute gdje možemo prespavati. Kako nismo bili daleko od Tarife uputili smo se do poznate plaže Las Dunas.

U tjedan dana koliko smo proveli u Tarifi vidjeli smo sva njezina lica. Nakon prvog dana ljetnih uvjeta i plaže prepune windsurfera i kitera svih uzrasta,  umjerenih 20 čvorova i sunčanog vremena uslijedilo je nekoliko dana kiše i ogromnih valova koji su poplavili cijelu 200m široku plažu. Jedan dan kiša je toliko padala da je stvorila takvo blato koje je zarobilo kamper i jedva smo se izkobeljali u stilu utrke Pariz-Dakar uz pomoć 10-ak ljudi koji su nesebično priskočili u pomoć unatoč blatu koje je frcalo ispod kotača zadnjeg pogona.  Međutim Tarifa ima što ponuditi i za takvih dana. Naj južnija točka kopnenog dijela Europe mjesto je gdje se spajaju arabska i europska kultura. Uske uličice kao u  obalnim i otočnim mjestima na Jadranu prepune su dućančića, restorana i barova koji nude hranu i proizvode i  Afrike, a ponajprije Maroka koji su udaljeni samo 30min vožnje trajektom.

 

Zadnjih nekoliko dana Tarifa nas je počastila Ponienteom vjetrom s Atlantika, suprotnog smjera od ljetnog Levantea koji puše s sredozemlja. Počelo je prvog dana s ogromnim kaotičnim valovima, 60 čvorova vjetra i uvjetima u kojima se sbog grmljavine pa čak i tuče nije moglo surfati. Sljedećih nekoliko dana bili su umjereniji pa se vozio Superfreak  4,7 i nakon opet 5,3 sve dok se nakon tri dana vrijeme nije ustabililo i poniente ugasio. Nakon dan do dva pauze uobičajeno slijedi Levante, ali  nažalost mi smo morali krenuti natrag.

Na putu kući obišli smo Granadu mjestu u podnožju Sierra Nevade najviše planine kopnenog dijela Španjolske. Unatoč sunčanih 20 stupnjeva u gradu planina je bila prekrivena snijegom.

Slijedeća stanica bio je također poznati spot Leucate. Ogromna laguna flat uvjeti i besplatan kamping. Zakon! Ovdje sam po prvi puta spoznao čemu služe seaweed perajice. Bez te specijalne na natrag zavinute perajice koja onemogućava travi da zapne na perajicu nije bilo moguće surfati. Čak i na 13cm freestyle perajicu u samo nekoliko metara ulovi se toliko morske trave da imate osjećaj da vam se za dasku drži troje ljudi koje vučete. Srećom lokalci su nas uputili na spot na kojem nije bilo toliko travuljage, a nakon dva dana freestyla zapuhao je južni vjetar pa smo se mogli prebaciti na otvoreno more i wave. Po prvi puta na putovanju opet smo se namakali u sredozemlju, a fenomenalno je bilo da smo surfali na temperaturi od oko 15 stupnjeva, a za leđima smo vidjeli brda Andorre prekrivena snjegom i pomalo smo zavidjeli lokalcima koji u zimi u samo nekoliko sati vožnje mogu skijati ili bordati i surfati.

Kako se vrijeme polako počelo kvariti i sve više nas podsjećati na zimu kojoj se vračamo, a bližio se i datum kada smo morali biti u Zagrebu, krenuli smo kući.

 

Tijekom našeg putovanja prešli smo 10 000km, na kraju po povratku u Zagreb mjerač prijeđenih kilometara prestao se okretati nešto malo prije 10 000km, upoznali novu kulturu i razbili mnoge predrasude. Izbjegli smo ljetne gužve, nismo imali problema s krađom, mogli smo neometano parkirati i spavati na bilo kojoj plaži što mislim da ne bi bio slučaj tijekom ljetnih mjeseci te smo ustanovili da portugalci ipak pričaju engleski. Lokalci su imali vremena za razgovor jer nisu bili pod stresom kako što više zaraditi sve je bilo nekako opuštenije.  Iako nismo imali previše sreće s vjetrom drago mi je da smo išli izvan ljetne sezone jer smo tako imali priliku bolje upoznati ljude i kulturu i proširiti naše vidike što i jest primarni cilj svake avanture.

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.