Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Odvozili smo utrku koja simulira najtežu etapu Tour de France-a!
(Rejting 0 od 5)
Cestovni biciklizam
Autor: Luka Karković   
Ponedjeljak, 14 Srpanj 2008 22:56
Početkom srpnja, u terminu kad starta Tour de France u francuskim se Alpama održava utrka La Marmotte, utrka koja simulira najtežu etapu Tour de Francea, a uključuje prijelaz preko najpoznatijih planinskih prijevoja Toura u dužini od 175 km. Nas trojica Riječana: Jasmin Ajanović, Ivica Badurina i ja - Luka Karković pripremali smo se za tu utrku cijelu zimu i, naravno, startali ni ne sluteći koliko je utrka zahtjevna. Vozeći susreo sam čovjeka koji je stao i zaplakao od muke. Sišao sam s bicikla, malo ga ohrabrio i zajednički smo nastavili utrku...
Start je u mjestu Burg d'Oisans u podnožju Alpe de Hueza, gdje je ove godine i cilj 17. etape Toura.

I sama atmosfera utrke bila je poticajna. U taj  se geografski trokut alpa slilo preko 8000 biciklista iz cijelog svijeta, pogotovu Nizozemaca, Belgijanaca i Francuza kojima je ta utrka - kultna!



Start je počeo u 7h ujutro, a mi, koji smo imali visoke startne brojeve, startali smo u 8 sati. Atmosfera na ispraćaju bila je senzacionalna: mnoštvo mještana i pratećih fanova parolama, limenom glazbom i poklicima ispraćala je bicikliste. Već prvi uspon na Col du Glandon (1924 m n/m) dužine 35 km bio je za neke ipak prenaporan, pa je dio ljudi ovdje već odustao. Međutim, pravi ispit je bio na spustu, koji je tako opasan da su organizatori postavili ljude s crvenim zastavama na prvih desetak zavoja. Nekoliko ljudi je i pored toga izletjelo sa staze. Mi smo to preživjeli bez većih problema.


Uspon na Col du Galibier (2642 m n/m).

Uslijedio je relativno ravan dio staze od cca 20 km, gdje smo nas trojica izgubili kontakt. Jasmin, iskusni biciklist otišao je naprijed. Nakon toga, opet uspon na Col du Telegraphe (1570 m n/m) s dužinom staze od 34 km. Penjanje na Telegraphe prolazi bujnom šumom tako da sunce i vrućina ne smetaju, ali se dogodilo ono što nisam ni u snu očekivao: uhvatili su me grčevi u nogama i to tako snažno da sam mislio da ću morati odustati. Sišao sam s bicikla, izmasirao noge i krenuo dalje. Na vrhu sam našao Ivicu u još gorem stanju nego sam bio i sam. Isti problem: jaki grčevi u nogama... Uzeli smo vodu na odmorištu i krenuli naprijed...

A tek onda je počeo pakao: uspon na Col du Galibier (2642 m n/m). Tijekom svih tih uspona i spustova, čovjek je usredotočen na samoga sebe i, nažalost, i ne primjećuje rajske prizore netaknute prirode oko sebe. No,  u jednom trenu uspona na Col du Galibier ipak sam podigao glavu i ugledao nebu pod oblake neke točke - bicikliste. U trenu sam shvatio da ću i ja tamo morati stići. Kad sam uskoro sustigao Ivicu, zajednički smo u toj divljni, u iznenada otkrivenom lokalu u brvnari popili Coca Colu koja nas je vratila u život.



Do tunela na Galibieru ostalo nam je 13 km, a tih 13 km je bilo strašno. Vozeći susreo sam čovjeka koji je stao i zaplakao od muke. Sišao sam s bicikla, malo ga ohrabrio i zajednički smo nastavili utrku. Kad sam stigao do tunela, shvatio sam da je od tunela do prijevoja još 1 km i pol ceste s nagibom od 10 % . U nekoliko sam navrata morao sići s bicikla, jer su grčevi u nogama opet bili nesnosni, a i vjetar je puhao u prsa. No, nekako sam se dokopao vrha.

Spust prema Col du Lautaret je opet bio opako opasan pa sam odlučio da neću voziti brže od 50 km/h.  U jednom času je netko pored mene prohujao - bio je to Ivica koji je jurio kao lud. Ovaj je spust trajao 50 km, a njime smo prošli nekoliko tunela i branu prekrasnog jezera.



U Burgu, odakle je trka i započela, bilo je sad odmorište, odnosno kontrolna točka, a  nakon toga je započeo posljednji uspon na mitski Alpe d'Huez, na 1880 m n/m s 21 serpentinom ukupne dužine od 13 km - ali kakvih 13 km! Učka je prema ovome - mila majka!

Tu se događalo svega i svačega, ljudi su ležali po cesti, gurali bicikle, hodali bosi, polijevali se vodom s bistrih izvora uz stazu... I tu sam nekoliko puta morao uzeti pauzu. A onda sam 3 km prije cilja ugledao čovjeka na biciklu bez lijeve ruke i lijeve noge koji vozi uz brijeg. Odlučio sam da više neću sići s bicikla, ni pod koju cijenu. Teškom mukom stigao sam do mjesta, kad ono - još kilometar puta. Kud više taj kilometar! Na kraju, prošao sam ciljem.



Od 8000 ljudi koji su krenuli sa starta utrke, 5800 je uspješno završilo utrku, 2200 je odustalo, vrijeme pobjednika bilo je profesionalno - nešto više od šest sati; Jasmin je stigao za deset sati, a Ivica i ja za dvanaest sati. Bili smo tamo jedini iz Hrvatske. Da, bilo je i puno žena, vozile su odlično. 

La Marmote je iznimno teška biciklistička utrka.

Nakon svih tih napora odlučio sam da više nikad neću probati ništa slično... ali više ne mislim tako. Vratit ću se, jednom opet!     

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.