Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Boston maraton:: Dan sporog trčanja!
(Rejting 0 od 5)
Cestovno trcanje
Autor: Dragan Janković   
Utorak, 17 Travanj 2007 09:34
111. Bostonski maraton po mnogo čemu je odudarao od uobičajenog. Kao prvo, vremenske prilike, toliko bitna stavka u ovom sportu, bile su na rubu katastrofe, najgore u posljednjih 50 godina. Hladno vrijeme, konstantna kiša i snažni čeoni vjetar su uvelike odredili ritam trke, a samim time razvoj i rasplet situacije na terenu.
Drugo, po prvi put u 111-godišnjoj povijesti prekinuta je jedna velika bostonska tradicija starta točno u podne, pa su trkači pušteni s lanca već u 10 sati, a ženska elita i dodatnih 25 minuta ranije, kako muški natjecatelji ne bi remetili razvoj u ženskoj vrhunskoj konkurenciji.



Naime, tijekom zadnjih nekoliko godina velike vrućine su zadesile bostonski maraton, pa je tradicionalan podnevni start donosio velike nevolje trkačima na stazi, i naravno, negativno uticao na rezultate. I tako su organizatori, pod pritiskom javnosti, ipak popustili i stavili start u «normalno vrijeme», kada startaju i svi ostali svjetski maratoni. No, u zao čas. Hirovito vrijeme na obali Atlantika se apsurdno poigralo s organizatorima, donijevši im prilike kakve nijedan organizator (a bogami ni trkač) ne bi poželio. Da apsurd bude potpun, nevrijeme se stišalo nakon 2 sata trke, taman kada bi trka startala da je tradicija podnevnog starta zadržana.



No, vratimo se samoj trci. Nakon što su cure startale, odmah nakon uvodnih peripetija se iskristalizirala omanja grupica od 8 maratonki u kojoj su svoje pobjedničke namjere obznanile sve favoritkinje: Amerikanka Deena Kastor, prošlogodišnja pobjednica Rita Jeptoo iz Kenije, Latvijka Jelena Prokopcuka, Meksikanka Madai Perez i Etiopljanka Robe Tole Guta, Ruskinja Lidiya Grigoryeva i Talijanka Giovanna Volpato. Komentator Europsporta se pokazao kao dobar poznavatelj prilika te je odmah ustvrdio da će Ruskinja Grigoryeva, ako tempo ne bude jak i ako je se ostale cure ne uspiju riješiti prije završnice imati s njom grdih problema zbog njene jake završnice. Inače, Grigoryeva je lani pobjedila na maratonima u Parizu i Los Angelesu, ali, što je puno zanimljivije, osvojila je brončanu medalju s prvenstva Europe na 10,000 metara, što je bio pouzdan pokazatelj njezinih brzinskih osobina.

Monotono čarkanje nakratko je prekinula Prokopcuka nakon 45 minuta i bacila prvu zavrzlamu, tek toliko da protegne svoje dugačke noge i provjeri raspoloženje konkurentica. Jednoličnost trčanja su povremeno prekidale poveće lokve na cesti koje su cure uredno izbjegavale i preskakale ili pak prskale društvo oko sebe (U tom sam se trenutku sjetio Zagrebačkog maratona 1999., kada nas je debeli pljusak prao od prve do zadnje sekunde. Ako ima nešto gore od pucanja na maratonu, onda je to pucanje na maratonu za vrijeme pljuska!).



U grupi trči i vrlo mlada, tek 20-godišnja Etiopljanka Guta. Dete je pokazalo veliku hrabrost i očigledan nedostatak iskustva, gubeći se na okrepnim stanicama, gdje nije znala na kojem stolu je čeka njezina okrepa. Za razliku od nje u grupi je vrlo iskusna Deena Kastor, koja u svojoj 34. godini po prvi put nastupa u Bostonu, vjerojatno što je ovom prilikom poslužio i kao nacionalno prvenstvo Amerike u maratonu. No, nije se proslavila. Već nakon pola trke otpada iz trke, iako su imale prolaz iznimno spor, preko 1:17!?

U tim trenucima Prokopcuka je izgledala fenomenalno. Potpuno opušten i maksimalno funkcionalan stil, bez ikakvih suvišnih pokreta impresionirao me je i počeo sam uživati gledajući je i uspoređujući s velikim Paulom Tergatom. Sva sreća da se u tom trenutku nisam mogao kladiti na njezinu pobjedu, izgubio bih velike pare. Nakon 30 kilometra društvo se stanjilo na 4 djevojke: Prokopcuka, Grigoryeva, Perez i Jeptoo. Par minuta kasnije, slijedi najteža faza Bostonskog maratona – Heart Break Hill. Meksikanka Madai Perez, za glavu niža od ostalih (i dvije od Prokopcuke), proba iskoristiti svoj visinski nedostatak i malenim nožnim polugama grabeći uzbrdo pobjeći pratnji. Bez većeg uspjeha, osim što je iz trke izbacila prošlogodišnju pobjednicu Jeptoo.



U zadnjih 5 kilometara počinje rasplet, predvidljiv iz perspektive dobrih poznavaoca prilika, kakav je, uostalom i komentator Eurosporta Tim Hutchings. Vodeće cure su razvlačile i usporile trku do te mjere da su jednu dobru finišerku, kao što je Grigoryeva, ostavile potpuno svježu u vodećem paketu. Kad su već ušle u centar Bostona, Ruskinja je samo malo trznula i u tili čas napravila nepopravljivu štetu. Pobjedničko vrijeme 2:29:18 dosta govori o taktiziranjima, ali i učinku pramčanog vjetra. Moj osobni favorit Prokopcuka je, isto kao i lani, osvojila drugo mjesto, za malo se provukavši ispod dva i pol sata. No, zahvaljujući tim dvjema drugim mjestima i prošlogodišnjoj pobjedi u New Yorku, zasjela je na prvo mjesto svjetskog maratonskog kupa sa 55 bodova.


Grigoryeva.

Muška trka dosadnija i sporija nego ikad. Već u prvom kilometru neobičan bijeg dva kenijska maratonca. Počeo sam razmišljati da li su to pejsmejkeri koji su dobili zadatak da vuku trku bez obzira da li ih netko prati ili su to pak dva kenijska bedaka koji su odmah upali u zamku bostonskog žrvnja (za nepoznavaoce prilika: prvih 10 kilometara u Bostonu obiluje podmuklim nizbrdicama koje te jednostavno vabe u predvorje pakla gdje ti izvjesni rogati likovi s trozupcima probadaju kvadricepse uz ritam Motorheada). No, iskusni Tim Hutchings je nakon 20-ak minuta shvatio u čemu je fora.

Naime, dečki uopće nisu bedaki, dapače. Pod krinkom maratonske naive, zaletavanja, taktičke nedorečenosti i neutemeljene ambicioznosti uvalili su nam «prikriveno sponzorstvo», ili po američki – Ambush Marketing! Dobrih 90-ak minuta su njih dvojica (da ih spomenem reda radi, možda će ući u buduće udžbenike o marketingu - Ongeri, Niyamboki) privlačila glavnu kameru, pribavljajući svom sponzoru ogroman broj minuta udarnog sportskog termina dana, čija se inače vrijednost mjeri u šesteroznamenkastim brojkama američkih dolara. Ne bih se začudio da su na kraju Ongeri i Nyamboki potegli lovu dosta bolju od nekih koji su omastili brk iz nagradnog fonda, a da nisu na kraju, shodno očekivanjima, niti završili trku. A baš mi je bilo sumnjivo zašto su identično obučeni i imaju jednake, kričavo žute tenisice na nogama.


Cheruiyot.

Tako smo, umjesto sata maratonske lekcije imali sat ekonomije, što i nije bilo tako loše. Jer, uglavnom na velikim maratonima gledamo dosadnjaču u prvih sat vremena, kao da gledate postavljanje i komešanje živog zida pred udarac Roberta Carlosa u trajanju cijelog poluvremena.... Dèyá vu viđen stotinu puta je tako preskočen.

Nakon 45 minuta je i režiser prijenosa, očito atletski nepotkovan, shvatio u čemu je trik (ili mu je dojavljeno) pa je dodatnog kamermana uputio ispred «prave» vodeće grupe, koja se doslovno vukla, više od 2 minute iza beskrupuloznih zaletavača opijenih nemoralnom ponudom. Grupnjak je brojio 30-ak grla, uglavnom žitelja velike afričke visoravni Rift Valley. Svojom visinom i značajom iz nje je odskakao Robert Cheruiyot, branitelj naslova od lani. Složna grupacija se, zahvaljujući sporom tempu vrlo sporo osipala. Sve je ustvari ličilo na jednu dosadnu ravničarsku etapu Tour de Fancea u kojoj pobjednička ekipe kontrolira razvoj trke čuvajući žutu majicu svom kapetanu. Iz peletona bi povremeno izjurio kakav beskućnik, ali bi se, vrlo brzo suočen s posljedicama jakog vjetra u prsa, podvijena repa vraćao u sigurnost i zavjetrinu gomile.


Pobjednica sportašica s invaliditetom.

Dosadno mi je, s velikom sigurnošću sam predvidio pobjedu Cheruiyota pa razgledavam okolinu ceste koja spaja Hopkinton s Bostonom. Uočavam da u državi Massachussetts proljeće još nije ozelenilo stabla, što znači da nisu imali zimu kao mi, he-he... Prepoznajem neke dijelove i naviru mi uspomene od prije točno 10 godina, kada mi je srce puklo na Heart Break Hillu i kada su me bolničari žestoko nagovarali da skinem broj sa sebe i da će me otpeljati nakon stručnog tretmana do cilja. No way, rekoh tada, avionska karta me koštala 3 mjesečne plaće!

I tako, dok sam se vratio u zbilju, Cheruiyot je već ostao sam na Coplay Squarreu, šepureći se u zadnjim metrima trke, slaveći svoju treću pobjedu u Bostonu. Pobjedničko vrijeme 2:14:13, koje nije razlog velikom veselju ni organizatorima u Radencima, dovoljno govori o vremenskim prilikama i taktičkim previranjima. Za nagradu će Cheruiyot dobiti mastan ček s najmanjim šesteroznamenkastim brojem, što će mu biti dovoljno da kupi pet farmi i 200-tinjak goveda na Rift Valleyu. Dobit će najbolju curu u kraju, ukoliko ga u bijelom svijetu prije ne očerupa kakva opajdara.


Pobjednik sportaš s invaliditetom.

I tako je spuštena zavjesa na još jedan Boston, svetište trkačkog miljea Amerikanaca, ali i ostalih pravih ljubitelja maratona. No, uskovitlana prašina se još neće spustiti, a već za 6 dana će na startnu liniju Londona stati novih 30-ak tisuća fanatika u želji da sebi i ostatku svijeta pokažu što su pripremali ove zime.

___

Rezultati OVDJE.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.