Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Hvarski polumaraton
(Rejting 3.00 od 5)
Cestovno trcanje
Autor: Mario Jerković   
Utorak, 27 Kolovoz 2013 13:37

U zadnje vrijeme izvještaje započinjem s izrekama, pa ću tako i ovaj: onaj tko istrči Hvarski polumaraton, dogodine ga sigurno preskače. 

Nekoliko je razloga za to, u prvom redu težina staze koja počinje u Starom Gradu, a njena prva polovica je uspon od razine mora do 400 m nadmorske visine, dok je drugi dio nimalo ugodna nizbrdica do cilja na hvarskoj pjaci. Sve se to događa u zadnjoj dekadi kolovoza, kad se dnevne temperature kreću iznad 30°C. 

U mom slučaju vrijedi ona da vrč ide na vodu dok se ne razbije, jer je moj prošlogodišnji debi na ovoj stazi završio negdje na 18. km zbog iscrpljenosti i dehidracije, te sam se ove godine odlučio na popravni ispit. 

Iz sigurnosnih razloga, zbog sporijih trkača, koji utrku završavaju po mraku, organizator je odlučio pomaknuti termin starta pola sata ranije, u 17.30. Stoga se većina članova našeg kluba složila da se na mjesto događaja ode "jutarnjim" trajektom u 11 sati. Iz Splita je, u društvu autora teksta, krenula ekipa u sastavu: Darko Krmek, Neno Vudrić, Pavo Poljanić, Tena Filipović te Mario Perić u pratnji supruge i Dabe. S nama u društvu bili su i članovi susjednih  i ostalih atletskih klubova. Po dolasku u Stari Grad izvršili smo opskrbu, nadoknadili energiju i vrijeme do utrke proveli opuštajući se uz more u sjeni borova. U 16 sati podižemo startne brojeve i počinjemo s pripremama za utrku. Pridružuju nam se naši zlatni veterani Ana Piplica i Jakov Teklić, slijedi malo slikavanja, zagrijavanje i konačno start.

Na startu svi, osim onih šta jurišaju na pobjedu, kreću oprezno, znajući što ih sve čeka na putu. Prva 2 km staza je blago valovita, držim tempo između 5.15 i 5.30. Vruće je, ali ni izbliza pakleno kao lani, kad je izmjerena rekordna temperatura za taj datum. Nakon križanja sa glavnom cestom, počinje lagani uspon, kao uvod u ono što nas čeka do prve okrepne stanice. Tempo lagano pada, već je više od 6 min/km, a nagib je sve veći, tako da se pojedini trkači već prebacuju na brzi hod. Prestižem Jakova, koji po običaju uvijek krene malo jače i brzo se umori (ipak je on čovjek u godinama) i ovaj kraći, ali jako strmi uspon, ipak izvlačim laganim trkom, makar i u tempu iznad 7 min/km. Nakon osvježenja vodom slijedi jedan malo ravniji dio do 7.km koji koristim za oporavak, a onda malo blaži, ali duži uspon. Povremeno osjećam laganu bol u lijevom koljenu, ali nastavljam dalje polako, ali sigurno. Redaju se oznake kilometraže, približavam se vrhu, čak na 9.km uspijevam dostići i Tenu i pratim je do okrepe br. 2 u Velom Grablju, nakon koje ona ubacuje u višu brzinu. Svjestan da je najgori dio iza mene i da se osjećam dobro, sada trčim opušteno. Ispred mene je 2 km valovite staze s par uspona, ali sve ide kao podmazano. Iza 12. km počinje nizbrdica, ali tu treba biti oprezan, jer prejaki tempo može biti kontraproduktivan. Držeći tempo na oko 5.30 dolazim u Brusje, gdje na 15. km dobivam zadnju okrepu, zadržavam bocu s vodom još 2 km, za svaki slučaj. Praznim bocu do kraja, a potom otpuštam sve kočnice i ubrzavam; više se nema što dogoditi. Prestižem i jednu grupu trkača. Ali, kako vrag nikad ne spava, najveći šok dolazi 2 km prije cilja: deponij smeća. 

Takav smrad je nemoguće opisati, a oko mene zuje deseci muha. U dilemi sam, da padnem u nesvijest, ili da povratim, ali oporavljam se i uskoro ulazim  u zadnji km i prolazim znak s natpisom "Hvar". Konačno! Još samo treba ovo privesti kraju. S balkona prvih kuća dolazi podrška stanara, radosno ih pozdravljam mašući. Ulazim u centar grada, a zadnja prepreka koju neplanirano moram proći su kola hitne pomoći, koja mi zatvaraju prolaz prema pjaci i cilju. Uz malo preskakanja oznaka i psovki ipak ulazim na pjacu, gdje me uz pljesak dočekuje mnoštvo okupljenih građana. Neopisiv osjećaj! 

Nakon okrepe voćem i napitcima otišli smo na obližnju plažu na večernje kupanje, koje je bilo pravo osvježenje i relaksacija, a potom na bogatu večeru i proglašenje pobjednika.

Ostatak večeri protekao je u veselom raspoloženju i zafrkanciji, kako u autobusu za Stari Grad, tako i na trajektu za Split u koji smo došli oko 1 sat iza ponoći.

Što reći na kraju!? Ljudi, trčite i sudjelujte na utrkama, jer svako je iskustvo dragocjeno! Sve što krivo uradite u jednoj utrci, možete ispraviti već u sljedećoj. Za sve treba samo dobra volja.

 

*fotografija za ilustraciju preuzeta je s web stranica MK Marjan 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.