Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Kako sam slučajno istrčao polumaraton
(Rejting 4.40 od 5)
Cestovno trcanje
Autor: Adventure Sport Team   
Ponedjeljak, 21 Ožujak 2016 22:12

Lukas Crvelin ima četrnaest godina i istrčao je Splitski polumaraton.
Možda nije čudno da netko s četrnaest godina istrči polumaraton, ali nije baš često da to napravi slučajno. 

Zanimala nas je njegova priča, stoga smo ga zamolili da nam je napiše. Prenosimo vam je u originalnom obliku jer bi svaka intervencija u tekst uništila pozitivnu energiju koju nam nosi. 

***** 

Trebala je to biti obična nedjelja, trebao sam istrčati svojih 5 km, pričekat mamu kod bake i dide, a zatim je čekati na cilju. Dogovarali smo se na putu do Splita kako ćemo i gdje ćemo nakon što istrčim svojih 5 km, posto je mama trčala 21 km (svaka joj čast).

Došli smo na Rivu gdje je i bio start, otišli smo u podrume Dioklecijanove palače ostaviti stvari da krenemo na start. Atmosfera je bila odlična kod ljudi. Došli smo ja i mama na start, zagrijali smo se i ona je ušla u box di ljudi trče 21 km, ali ja nisam znao da je to box za 21 km. Ja sam mislio da je to za sve ljude i koji trče 5 km i 21 km tako da sam ušao za njom ali ona se progurala naprijed, a ja sam ostao odzada.
Kad je počela utrka ja sam krenuo kao da trčim 5 km i pratio ostatak pošto mi je to bio prvi put na ikakvom trkačem natjecanju, kad smo dosli na Pujanke oko mosta vidio sam mamu pitala me šta ja radim, da to nije bila moja ruta za trčanje ali sam ja samo nastavio trčati.
Kad sam došao do Lore morao sam stati zato što se nisam pripremao za 5 km, kamoli polumaraton. Došao sam na Poljud i bilo je predivno tada me jedna žena zamolila da je slikam, naravno slikao sam ju dok sam se divio pogledu.
Bilo mi je jako drago kako su volonteri bodrili nas trkače, sićam se kako me par mladica bodrili govorili "Vidi maloga...svaka čast" pa su mi vidili ime i pomislili da sam stranac pa su mi govorili "Lets go Lukas, you can do it".  Bilo mi je jako drago.
Na Marjanu mi je bilo jako teško pa sam par puta morao stati, a pokraj mene je bila kornjača, trčali smo neko vrijeme skupa ali ja nisam moga, morao sam stajati pa je kornjača prošla mene. Naravno došlo je i do toga da sam i ja bodrio trkače, davao petice i bese trkačima što sam vidio da im je bilo drago.

 

Kad sam bio kod arheološkog muzeja mama me nazvala i pitala gdje sam ja sam joj reka da još trčim, a mogao sam osjetiti slabost u njezinom glasu pa sam joj rekao da se osjećam odlično i rekao sam joj da ću bit na cilju za par minuta.

Ali ne mogu vam opisati osjećaj kad sam ugledao cilj, a taj dio sam najbolje istrčao, htio sam samo stati i odmorit se.
Dobio sam medalju i bio sam jako zadovoljan kako sam istrčao, ljudi su mi davali ruku da mi čestitaju, a ja pun ponosa sam im davao ruku. 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.