Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Edukacijski konjički kamp za daljinsko jahanje
(Rejting 5.00 od 5)
Jahanje
Autor: Irma Vrbnjak   
Petak, 27 Srpanj 2007 13:56
Iako je daljinsko jahanje u svijetu poznati konjički sport u Hrvatskoj je u «povojima».
Druga je godina natjecanja u daljinskom jahanju. Zanimanje za ovu granu konjičkog sporta je veliko, a opasnosti i odgovornosti prema životinji još i veće zato smo zaključili da je edukacija nužna. I tako smo mi, koji smo u tom sportu od samih začetaka odlučili na druge prenijeti svoje iskustvo. Neka ljudi nauče na lakši način, a ne da uče na pogreškama. Moram priznati da je i meni, koja sam zagrizla od prvog dana u ovaj sport kao pit bull i ne puštam, edukacija u kampu pomogla i naučila sam nove stvari.

Znači, prije jedno tri mjeseca nastala je ideja o edukacijskom konjičkom kampu u daljinskom jahanju. Prvo što smo trebali učiniti bilo je pronaći dobru lokaciju gdje će se kamp održati. Odluka je pala na sportski rekreativni centar Kukavica. Kukavica se nalazi na glavnoj cesti između Bjelovara i Daruvara, okružena je starom hrastovom šumom, pruža debelu hladovinu, tišinu i mir. Centar se sastoji od nekoliko zgrada u kojima su zajedničke spavaone i kupaonice, kuhinje sa velikom blagavaonom i još nekoliko pomoćnih zgrada. Ono što je nedostajalo bile su staje. Dobili smo podršku lokalne zajednice i tako je uz pomoć županije bjelovarsko bilogorske i općina izgrađena staja sa 30 boksova za konje i sjenikom. Ovaj ogromni objekt sagrađen je u vrlo kratkom roku, toliko kratkom da su neki radovi trajali i kada smo se uselili u staje i kamp započeo radom. To je ono što se tiče lokacije. Podršku ideji dao je i Hrvatski konjički savez pomogavši organizacijski i financijski. Tako je nastao «Edukacijski konjički kamp za daljinsko jahanje Kukavica 2007.»

Kamp je trajao od 15. do 22. srpnja 2007. godine. Pripreme za kamp su trajale otrprilike 3 mjeseca (bezbrojni sastanci, ideje, e-mailovi itd), a izgradnja staje kakvih mjesec dana. U kamp nismo mogli primiti sve koji su željeli doći. Imali smo mjesta za 30 konja i 45 kreveta za ljude. Zanimanje je bilo veće od kapaciteta, tako da smo morali neke od jahača odbiti. Struktura sudionika kampa je bila raznovrsna, imali smo i odraslih osoba i mlađih od 18 godina, pa čak i djece. Što se tiče spola, bili smo i tu u jedakom broju: pola muškaraca, pola žena.

Kamp je bio namijenjen onima koji već znaju jahati i pohađali su ga jahači sa svojim konjima koje su transportirali u Kukavicu. Dozvolili smo da dogovorno neki jahači dijele konja (brat i sestra, članovi istog kluba i slično). Nastava u kampu bila je podijeljena u teoretski i praktični dio. Na kraju smo napravili simulaciju utakmice u daljinskom jahanju koja je bila ispit za sve koji su željeli steći natjecateljsku licencu za daljinsko jahanje.

Što smo učili u teoretskom dijelu? Okupili smo stručnjake iz Hrvatske sa područja konjičkog sporta, konjogojstva i ugledne veterinare koji su nam održali predavanja iz slijedećih tema: pasmine i hranidba konja za daljinsko jahanje, oprema i trening za daljinsko jahanje, metoda praćenja napredovanja natjecateljske sposobnosti konja, pretreniranost, procjena zdravstvenog stanja konja tijekom dužih jahanja, najčeće povrede, važnost elektrolita, pregrijavanje i metode hlađenja konja, njega kopita i potkivanje za daljinsko jahanje, orijentacija i uporaba kompasa (ipak se mi krećemo po šumi i prirodi), uporaba GPS-a i pulsmetra, kako organizirati i provesti utakmicu i kako se natjecatelj mora pripremiti za utakmicu u daljinskom jahanju. Sva predavanja izdali smo u brošuri koju smo nazvali Zbornik radova. Zbornik ima 100 stranica i slike u boji i trenutno je jedina literatura na hrvatskom o daljinskom jahanju.

Što smo učili u praktičnom dijelu? Uglavnom smo jahali po okolici, mjerili puls konjima, u praksi radili testove kondicije koje smo učili u teoriji, zatim učili osnove preponskog i dresurnog jahanja kako bismo se bolje kretali u prirodi sa konjem. Naime treba znati i skočiti preko srušenog debla, preskočiti potok i provesti konja između stabala. Jedan od težih dana praktičnog jahanja bio je kada smo grupno odjahali 40 kilometara, što je bilo prilično zahtjevno za konje i jahače. Nekim mladim jahačima bilo je to prvi puta da jašu ovako veliku kilometražu i iako su ujutro tvrdili da 40 kilometara nije tako puno, navečer, nakon odjahanih kilometara nisu više pričali isto.

Obično bi nam radni dan započeo u 6 ujutro kada bi se jahači počeli ustajati i zatim bi krenula briga o konjima: hranjenje, pojenje, lagana šetnja u okolicu da se konjići malo razgibaju. Zajednički doručak u 8 sati i zatim od 9 do 11 sati, prije vrućina, vježbe na konjima i sa konjima. Zatim teorija, pa ručak u 13 sati, pa teorija, pa opet predvečernje jahanje, briga o konjskoj večeri i u 20 bila je zajednička večera. Ako mislite da smo iza toga samo pali u krevet, ljuto se varate jer druženje uz pivu, vino, lošu muziku i katastrofalno pjevanje nastavilo bi se sve do jutarnjih sati. Kako sam izdržala taj tempo? Ne znam ni sama, ali kad sam se vratila kući spavala sam 20 sati bez prestanka!

Na kraju smo organizirali pismeni ispit i ispitnu utakmicu u daljinskom jahanju. Ova je utakmica bila kao prava, jedino što je bila na znatno kraćoj stazi. Rezultat nije bio važan, bilo je važno proći veterinarsku kontrolu sa zdravim konjem.

Kao i uvijek nakon takvih događanja rastali smo se sa tugom. Zadnji dan, jahači su spremali konje u ranim jutarnjim satima bojeći se podnevnih vrućina, tako su prikolice i kamioni već ujutro napustili kamp. Bilo je nekako otužno kada su konji i jahači otišli, a mi, organizatori ostali još samo pospremiti, zatim smo i mi uzeli svoju opremu i napustili Kukavicu. Srećom 01. rujna je prva slijedeća utakmica u daljinskom jahanju u Jastrebarskom kojoj se sada svi veselimo zbog ponovnog susreta. Znate čemu se naročito veselimo? U listopadu je državno prvenstvo u daljinskom jahanju u Istri u duljini od 100 kilometara i u trajanju od 5 dana. Znači 5 dana susreta i druženja sa prijateljima i konjima.

Ta divna stvorenja na prekrasnim fotografijama pogledajte ovdje.



 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.