Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Opasna utrka jahača
(Rejting 0 od 5)
Jahanje
Autor: Irma Vrbnjak   
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 00:12
Uh, nakon sunčanog Medulina, evo nas u kišnom Omanovcu kraj Lipika. Treća utakmica u daljinskom jahanju održana je u subotu 05.05.2007. sa startom kod planinarskog doma Omanovac, a cilj je bio u ergeli Lipik. Onoj istoj ergeli koja je razrušena tijekom rata, dio konja iz ergele je ubijen, a dio njih odveden u Srbiju. Ergela je obnovljena samo djelomično, dok preživjeli konji još nisu vraćeni. Utakmica je dobila naziv Bljesak 1995. – 2007. po vojnoj akciji kojom je oslobođeno ovo područje.
Staza je bila dugačka 38 kilometara visinske razlike 500 m. Najavljena kiša me učinila nervoznom, bojala sam se zbog velike visinske razlike, blata na stazi, proklizavanja konja, mogućih povreda konja i ljudi. U glavi sam imala najgore scenarije, slomljene konjske noge i padovi konja na ljude. Hej, nije se ništa od toga dogodilo jer svjesni opasnosti jahači su bili oprezni.

Znači, start je bio kod planinarskog doma Omanovac. Na prilazu domu, po cesti se stvorila kolona: vozila su uglavnom prokuhala jer su teško izvlačili prikolice s konjima po uzbrdici.

Stojim u koloni na cesti iza jedne Lade Nive iz koje se puši, a muški teoretiziraju što se dogodilo jer kazaljka nije pokazala da je motor pregrijan. Na kraju se spušta još jedan džip za koji se naveže Niva i tako zajedno izvuku do starta prikolicu i dva konja. I drugi imaju problema, uz nešto snalažljivosti i timskog rada svi dolaze na vrh.

Start je kod planinarskog doma. Kaže upravitelj da nema baš puno planinara i da se nada kako će se s ovom utakmicom malo više čuti o ovom domu, Papuku i biti će više posjetitelja. Istina je da ima dosta oznaka minskih polja, ali ni na Velebitu nije bilo drugačije pa smo išli i penjali se na Sveto brdo i na Vaganski vrh. Pozdravljam ekipu iz Gorske službe spašavanja stanice Požega. Ovo je prvi puta da nas prati GSS. S obzirom na uvjete drago mi je što ih vidim.

Natjecateljskih parova je 23, neki su odustali zbog najavljenog lošeg vremena i strme staze. Start je u 13:00, jahači kreću u grupama po četiri para. Pratim ih zabrinuto, kiša još nije počela ali se čuje grmljavina. Sada jašu do kontrolnih veterinarskih vrata koja su na 23 kilometru i nakon pregleda nastavljaju do ergele Lipik.

Odlazim do cilja, na ergelu. Radim svoj posao, postavljam računala za obradu podataka. Imam dosta vremena, malo se dosađujem pa se muvam između zgrada. Neke su razrušene, u obnovljenom dijelu su prazni boksevi jer konja u ergeli još nema. Muči me želja za kavom, pronalazim nešto slično restoranu, ali to je samo dvorana u kojoj je sve spremljeno za svadbu. Trenutno su samo kuharice prisutne, nude mi kavu i kolače. Meni je to dovoljno, a one pričaju kako su vidjele da danas dolaze konjske prikolice i misle da se napokon vraćaju oteti Lipicaneri u ergelu. Govorim kako je utakmica u daljinskom jahanju, da će danas biti konja, ali da neće ostati. Razočarane su, ali opet vesele se što će barem danas ergelom odzvanjati njištanje konja.

Kiša sve jače pada. Čujem da su svi došli na kontrolna veterinarska vrata. Jedan konj je diskvalificiran jer je loše pripremljen i ne može dalje, ostali nastavljaju do cilja. Sad čekam prve jahače. I evo ih. Ulaze Olesja i Alen. Zajedno su startali u istoj grupi, zajedno su ušli u cilj. Sad još treba prijaviti završnu veterinarsku kontrolu. Olesjina logistika (ekipa koja joj pomaže) nije još došla do cilja.

Kiša pljušti, prilazim Olesji, potpuno je mokra, dajem joj suhu jaknu i mjerim svojim pulsmetrom otkucaje srca na njezinoj kobilici Ruži. Sat pokazuje 66, 65, 64 otkucaja (ne smije biti više od 64), broj otkucaja stalno pada. Govorim joj neka prijavi službenu veterinarsku kontrolu, a ona mi kaže da ne može bez Drage, vođe tima. A njega nema, negdje je zapeo u blatu šume. Stojimo tako na onoj kiši, gledamo što radi Alen, njegovi su otkucaji isto niski.

Odjednom trči Drago prema nama, prislanja na kobilu svoj pulsmetar i odlučuje se za prijavu kontrole. Ali Alenu upravo službeni veterinar mjeri puls konju i on prolazi zadnju kontrolu, za njega je utakmica završena. Nakon njega Olesja prijavljuje svoju kobilu… prolazi kontrolu… izgubili smo prvo mjesto za minutu… za jedan bod. I to je sport! Čestitke Alenu, sreća prati hrabre i one koji ne upadaju u blato.

Dolaze i drugi jahači i jahačice. Svi su mokri i promrzli. Konje spremamo u prazne bokseve ergele, a mi se presvlačimo u suho i na večeru. Navečer je još proglašenje pobjednika: prvo mjesto osvojio je Alen Barić na konju Mabrouk (klub Udruga Bilogora Papuk 1991), druga je Olesja Wirnsberger na kobili Ruža (klub Špar), treći je Vladimir Vlajinić na kobili Right choice (klub Konji Gizdavi).

Još kratka proslava i druženje, kratka jer je briga oko konja velika i vlasnici žele vratiti svoje ljubimce kući. Odvozimo konje sa ergele, a ostaju kuharice i svatovi. Valjda će se jednom konji vratiti u Lipik i naravno tamo ostati.

Jako lijepe slikice pogledajte OVDJE.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.