Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Topot kopita po obroncima Papuka
(Rejting 0 od 5)
Jahanje
Autor: Irma Vrbnjak, Maja Plepelić   
Četvrtak, 07 Lipanj 2007 23:52
Jahači komentiraju stazu: bilo je grdo, ona nizbrdica, konj mi pada u blato do koljena, ja sam sišao, vodio kobilu na ruku, hodom, polako... U daljinskom jahanju dozvoljeno je hodati ili trčati uz konja ukoliko jahač želi svog konja poštediti napora ili zaključi da je staza preopasna.
Irma
Petrov vrh,  četvrta utakmica u daljinskom jahanju održana je 03. 06. 2007. a prijavilo se 34 jahačih parova. Petrov vrh nalazi se kraj Daruvara, u šumama Papuka. Kod istoimenog planinarskog doma bio je start i cilj kružne staze. Staza je bila u dužini od 48 kilometara sa jednim veterinarskim vratima na 25 kilometru. Staza ja bila duža, teža, strmija, sa više visinskih razlika nego sve ostale ovogodišnje utakmice. Osim toga bilo je i sparno i vruće, onako pred kišu koja nikako da padne. Uvjeti vrlo teški za jahače i konja. Organizacijski ima puno posla za vrijeme utakmice, pa sam zamolila prijateljicu Maju da pomogne meni i članovima mog kluba koji se natječu. Moram priznati da sam puno vremena provela uz računalo unoseći podatke i izračunavajući rezultate dok je Maja odradila onaj terenski dio. Zato vam je Maja i napisala svoj doživljaj utakmice.



Maja
Eto na Petrov vrh sam išla kao skromna pripomoć organizatoru i dvojici jahača Vladimiru i Darku. Vrijeme je bilo sparno i teško ali bez kiše. Inače, Petrov vrh je predivan. Start je malo kasnio ali sve je bilo regularno. Sam start nisam vidjela jer su "moji" startali među prvima pa sam se autom uputila na veterinarska vrata. Vozili smo se preko pola sata po brdima i mislila: a joj, auto se teško penje, kako će svi ti konji i jahači, šuma je gusta, ima kamenja, balvana, joj, konjići jadni....

Došli mi, gospoda suci i veterinari, logistika na veterinarsk vrata... Usred zemlje nedođije, šuma oko nas, obadi, stršljeni. Punim kante s vodom iz velikih bačvi, nosim spužve - sve mora biti spremno kada jahači dođu. Atmosfera napeta. Računam, ako je start bio u 12.30 Darkova Maza je dobro spremljena, ma doći će on oko 14, Vladimirova Right Choice spremna, startao je kasnije, ma bude i on do 14.30 sigurno. Topot kopita, prvi dolaze: Ruža i Olesja.



Čekam, evo dolazi veća ekipa, Darko, Istrijani - na čelu s Barba Tonetom i još neki. Redaju se... Konji su OK, Maza je OK, malo hladimo, puls odličan, obavezna pauza... Kad evo i Vladimira, kobilica super, puls odličan, spremni za dalje. Joj, dobro je. Naravno, tu je i nezaobilazni Milan i njegov kompa Rocky s crvenom mašnicom u repu (oznaka da se konj hoće ritnuti, pa da se drugi odmaknu). Rocky je fit, na izlasku iz vrata pokazao nam je kakav je pastuh, propeo se par puta, čisto radi demonstracije sile... Odoše...

Brzo u auto i nazad na cilj. Ponovo voda, voda, spužve. Kad su počeli dolaziti: MABROUK i Alen Barić, Ruža i Olesja, Milan i Rocky... Bravo majstori.... Eto Darka i Maze, trči opet po vodu... Hladi, ubij obada, zalijevaj konja, mjeri puls i Maza prolazi bez problema, ZDRAVA, malo umorna što je i normalno. Eto Vladeka i Right Choice-skini sedlo, hladi, kobilica bi si malo cugnula, super... Puls odličan, prolazi veterinarsku kontrolu sam tak... Ljudi svaka čast...



Uh konačno je završilo, dajte mi jestiiii... Dosta konja koje sam vidjela bili su skroz OK. Da, bili su umorni, umorniji nego nakon 45 min ili rekreativnog terena od 1 h, ali ovo je natjecanje. Jahači komentiraju stazu: bilo je grdo, ona nizbrdica, konj mi pada u blato do koljena, ja sam sišao, vodio kobilu na ruku, hodom, polako... Eto, negdje na parkingu Alen Barić sprema Mabrouka u prikolicu, mora, pastuh je, pravio bi nered... Tamo je i njegov drugi konjić Shagya arap. Zgodan, zgodan... Ma joj, mogla bih još pisati... Ovo je moj subjektivni doživljaj ove utakmice i neka si nitko ne smatra uvrijeđenim. Svi su bili SUPER....

Irma
Maju sam povremeno susretala tijekom dana, ja sam jurcala sa papirima, a ona sa kantama punim vode za konje. Na kraju smo se srele za stolom, kod jela, naravno već tradicionalnog graha. Izmoždene, iscijeđene i dehidrirane, pune dojmova i svaka sa nekom svojom pričom.

Odradile smo svoj posao: Majina je bila briga oko konja, a moja oko organizacije i rezultata.

Pa evo prvih pet mjesta:
1. Alen Barić na arapskom pastuhu Mabrouk
2. Milan Palčić na pastuhu Rocky, trakener
3. Martina Vajdoher na kobili Strijela, lipicaner
4. Darko Kirinčić na kobili Maza, trakener
5. Olesja Wirnsberger na kobili Ruža, hrvatski toplokrvnjak



Vremenski uvjeti, sparina, vrlo teška i zahtjevna staza doveli su do najvećeg broja diskvalifikacija i odustajanja do sada, čak 7 jahača. No bolje je odustati nego konja iscrpiti ili povrijediti. Čujem od jahača da su dio staze prehodali uz svoje konje jer staza je bila teška.

U daljinskom jahanju dozvoljeno je hodati ili trčati uz konja ukoliko jahač želi svog konja poštediti napora ili zaključi da je staza preopasna.

Utakmicu je uspješno završilo 27 parova, što jašući što hodajući. Na kraju dana, vraćamo se u Zagreb. U autu je tišina, Maja spava, a ja pratim svjetla ispred sebe, svjetla prikolice tima iz Jastrebarskog: pastuh Rocky, Milan i Joža. Vozimo se polako, svi smo umorni. No dolazi ljeto i prilika za odmor i trening jer slijedi ljetna pauza i onda prva slijedeća utakmica u rujnu, baš u Jastrebarskom.
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.