Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Naši (bez zastave) na Europskom prvenstvu u MTB orijentaciji
(Rejting 0 od 5)
MTB orijentacija
Autor: Vedran Berković   
Srijeda, 13 Lipanj 2007 01:00
U mjestu Caltelfiorentino u Toscani, između Firenze i Pise, održano je protekli tjedan, od 4. - 9. lipnja, drugo Europsko prvenstvo u MTB Orijentaciji, na kojem je nastupila i naša mala reprezentacija u sastavu Karlo Gobec, Goran Šantolić i Vedran Berković.
U skromnom stilu, natrpalo se nas trojica sa stvarima za tjedan dana u Opel Corsu, tri bicikla na krov i u nedjeljno jutro krenuli na 650 km dugu vožnju. Put je protekao ugodno i u rano posljepodne stižemo u Event Centar gdje nas ljubazno dočekuju i pokazuju put do apartmana udaljenog nekih 8 km od centra mjesta. A apartman nije uopće loš, pa pored velike kupaonice i kompletne opremljenosti kuhinje ima i bazen u kojem se možemo opustiti nakon napornih utrka...



Smještamo se i radimo kraću vožnjicu po obližnjim bregima da malo upoznamo teren, koja završava spuštanjem u vinograd i pronalaženjem putića koji nas kroz strmi kanjon vodi točno natrag do apartmana... Inače, krajolik jako podsjeća na Zagorske brege, samo što je osim vinodgrada sve puno i maslinika koji se s vinogradima neprestano izmjenjuju... Ostatak je uglavnom gustiš i livade, a šume ima jako malo. Putevi su polupjeskoviti, ponekad blatni, uglavnom dobro vozljivi ali i strmi. Slijedeći dan je slobodan pa odlazimo u razgledavanje Pise i poznatog kosog tornja...



Dan poslije je ceremonija svečanog otvaranja gdje ustanovljavamo da organizator nema Hrvatsku zastavu, pa ko bokci stojimo između Austrije i Češke koje su u punom broju sa seniorskom, juniorskom, kadetskom i veteranskom ekipom...



Utorak: Model Event
Model Event je utrka koja simulira pravu utrku i služi za upoznavanje sa tipičnim terenom na kakvima će biti utrke, ali i sa samom organizacijom starta, cilja, mjerenja vremena i očitavanja rezultata. Sve je kako smo i očekivali a Talijani su se nakon početnih nesporazuma s jednim Austrijancem koji voli zanovijetati, oko organizacije tog događaja zaista potrudili pa je sve bilo kao i na pravoj trci.

Srijeda: Sprint
Ovo je prvi puta da se Sprint disciplina održava na jednom Europskom ili Svjetskom prvenstvu u MTB orijentaciji. Vrijeme pobjednika ovdje je oko 20 minuta, a duljina staze kojih 7 km. Utrka nije orijentacijski jako zahtjevna a putevi su brzi. Staza je bila tako koncipirana da se vozilo pretežno nizbrdo. Bilo je nekoliko gadnijih spusteva po blatnim kanjonima, a ostalo brzi makadami...

Ovdje u Italiji mnogi putevi su privatni i zabranjeni što je označeno na karti pa je potrebno posebno pažljivo gledati i kombinirati varijante da se izbjegnu zabranjeni putevi. Na jednom mjestu nailazim na lanac preko puta pa me to zbunjuje i gubim malo vremena, ali sve u svemu solidno sam odvozio kao i ostatak ekipe, s obzirom na naše mogućnosti i utreniranost koja baš i nije na vrhunskom nivou u odnosu na natjecatelje iz većine ostalih zemalja...

Rezultati sprinta ovdje.  



Srijeda: Middle distance
Srednje staze ili klasika kako se to običava zvati u orijentaciji je utrka duljine oko 15-ak km, sa vremenom pobjednika oko sat vremena. Staza je orijentacijski zahtjevnija sa puno detalja ali i brza tako da se ni male greške ne opraštaju lako. Mene uporno zbunjuje velika količina zabranjenih dijelova pa odmah nakon druge kontrole panično bježeći od jednog (po terenu su raspoređeni suci koji diskvalificiraju svakog tko prođe kroz zabranjeno ili vozi izvan puteva) odabirem strašno lošu varijantu iako je bila puno bolja koja je prolazila tik do zabranjenog dijela gdje gubim preko 5 minuta i ljut na sam sebe znajući da je sve izgubljeno dalje vozim lagano čuvajući se za moju omiljenu discipinu slijedeći dan – duge staze. Tako je to u orijentaciji, greške se događaju i protiv njih fizička snaga ne koristi puno. Treba imati veliku koncentraciju, pažljivo čitati kartu, odabrati na brzinu najbržu rutu i onda je točno pratiti gledajući teren oko sebe i prateći se po karti...

Naš prijatelj i ljuti suparnik Slovenac Grega vozi odlično i ostavlja ostale daleko iza, u našem malom svijetu zadnjih 15 u tablici s rezultatima.

Rezultati klasike ovdje.  



Taman kad završavam trku počinje kiša pa se brzo pakiramo natrag u apartman. Cijeli tjedan je vrijeme bilo uglavnom promjenjljivo, ujutro sunčano i vruće, a popodne pljusak, ponekad i vrlo jak s tučom. Ispred apartmana imamo crijevo pa peremo bicikle, jer se organizator nije uvijek udostojio osigurati pranje na cilju iako je to inače uobičajena praksa na MTB-O natjecanjima. No osim te zamjerke, sve trke bile su organizirane odlično, bez bilo kakvih tehničkih grešaka što je ono najbitnije.

Četvrtak: Long distance
Ovo je meni najdraža disciplina jer imam veliku izdržljivost u odnosu na brzinu na kratku udaljenost, a i manje greške koje volim raditi je puno lakše nadoknaditi.



Start, cilj i prolazna kontrola su na istom mjestu, malom trgu u centru grada Montespertoli, 12-ak kilometara od Castelfiorentina. Bit će tu velika gužva jer su mnoge trase isprepletene – odlazak sa starta sa ulaskom u cilj, dolazak na start sa putem prema prolaznoj kontroli. Interval startanja je 3 minute kod dugih staza pa se to rastegnulo od pola 10 pa do iza 13 sati. Motamo se po trgu, pratimo Karla na start, gledamo prve natjecatelje kako prolaze prolaznu kontrolu. Rus sa irokez frizurom se opako zagrijava na trenažeru, svi su nabrijani...



Jučer smo po kiši našli naljepnicu sa bicikla nekog Finca pa je lijepim na Scalpela – sad mi nitko nije ravan!

Dolazi i moj red za start. Krećem lagano no ubrzo me zbunjuju silni vinogradi i maslinici koji su svi jednaki pa radim manju grešku no ništa još nije izgubljeno. Vozim dalje spuštam se niz jedan greben u kanjon do kontrole koju lako nalazim, no nakon nje slijedi duga dionica, varijanta trivijalna, no umjesto preko potoka pa gore nekako dugo pičim po livadi, malo mi je sumnjivo i umjesto da stanem i pogledam jurim još malo, ma sve je jasno, treba proć neke livade do mosta. Ajaooo!



Uzeo sam krivi smjer i umjesto preko vozio sam nekoliko minuta uz potok u pogrešnom smjeru. Sad bar znam varijantu do 6. kontrole. Brzo natrag, pa popraviti koliko se može. Stišćem uzbrdo, sunce nemilice prži ali ne odustajem, sve i najstrmije uspone vozim jer je ipak brže od hodanja. Pažljivo se pratim da ne napravim još koju grešku. Srećem nekog Austrijanca pa zajedno vozimo neko vrijeme naizmjenično preuzimajući vodstvo i potragu za kontrolama, pogotovo u jednom malom selu gdje je bilo jedno 5 lažnih odvojaka lijevo pa smo u svaki drugi ulazili i izlazili dok nismo našli pravi. Čudi me što je Austrijanac tako spor da vozi sa mnom.

Ipak je malo brži pa kod 11. kontrole nestaje iz vida na krvavom usponu od 100 m u komadu kroz vinograd bez trunke hlada. Mjestimično je tako strmo da mi diže prednji kotač. Preko grebena pa jurnjava dolje i opet u blato po kojem sam već jednom prošao na putu s 2. kontrole. A i treći put ću proći. Baš su morali stavit to blato, grrr!

S 12. na 13. odabirem super varijantu, pa onda opet blato i 120 m paklenog uspona po grebenu do grada i prolazne kontrole. To je 80% staze kažu organizatori, slijedi još mali krug s druge strane grada koji se sastoji od jurnjave do jezera i onda pentranja natrag do cilja. No dobro mi ide, imam još snage i nisam više griješio nakon one velike greške pa stiščem još taj ostatak do jaja.

Pred ciljem me stiže i prolazi neki Rus ali onda fulava put do cilja (zbunjujuće ispreplitanje trasa kroz grad) pa ga prelazim i slijedi još sprint uzbdro po komadu asfalta. Yes! Uspio sam, odvozio sam dugu stazu najbolje što sam mogao, greška je tu al' što se može... Idem do rezultata vidjeti kako stojim. Solidno za sada. Vrijeme 2:30 dok je Mika išao 1:41. Manijak. To je jednostavno nevjerojatno koliko su ti ljudi brzi.

Do kraja utrke dospjevam na 56. mjesto što je do sada najbolji rezultat među Slovencima i Hrvatima na jednoj utrci Europskog ili Svjetskog prvenstva. Dan prije Grega je imao 61. na middle distance, a ja sam ga danas popravio.




Puni rezultati dugih staza ovdje.  


Subota: Relay
Po naški "štafeta", sastoji se od 3 natjecatelja u kategoriji koji voze jedan nakon drugoga, predajući štafetu slijedećem nakon što odvoze svoj dio. Staza za svakoga je slična ali s malim varijacijama, tako da svaki natjecatelj vozi praktički drugu stazu, ali cijela štafeta na kraju izvozi isto, jer se staza sastoji od nekoliko zajedničkih kotrola i nekoliko grozdova u koje se grana. Start je masovni i to tako da svi prvo bicikle poslože na livadu te na znak starta uzimaju kartu, trče do bicikla i kreću.

Treba biti oprezan, jer su različite tuđe kontrole postavljene blizu, pa se lako može dogoditi da u nepažnji i zanosu jurnjave pokupimo krivu. Ubrzo nakon starta Grega i ja ostajemo sami na kraju kolone koja je jurnula prema prvoj kontroli. Nemamo baš više ni snage nakon jučerašnjih dugih staza. Razilazimo se da bi se još nekoliko puta sreli na zajedničkim kontrolama tokom utrke. Idem pažljivo jer brzo ionako ne mogu. Najvažnije je biti točan jer diskvalifikacija znači ispad i ostatka tima.

Staza je slična kao i prethodnih dana, maslinici, livade i jezerce, a ima i napokon jedan zgodan putić kroz šumu, gdje ostavljam Portugalca na vlažnom usponu. Ove Maxxis Ignitor su stvarno fenomenalne gume... Pred kraj me prestiže Britanac, a ja pređem Litvanca na prelasku potoka kad ovaj nije na vrijeme prešaltao... Predajem kao 24. i Goran odlazi u šumu, ali Grege još nema... Gdje li je sad nestao, stalno smo se viđali na kotrolama... Još malo pa će i druge izmjene najboljih početi stizati. Eto ga nakon 10 minuta, napravio je veliku grešku pred kraj. Damjan odlazi u šumu u potjeru za Goranom, ali nažalost kod 4. kontrole buši gumu, rezervna pušta pa odustaje a s time nestaje i naša prilika za tjesnu borbu sa Slovencima.



Goran odvozio solidno i bez greške, ostaje jos Karlo da odradi svoj dio. Bitno je završiti, ali u iskusnoga Karla nema sumnje. Odlazim s fotoaparatom da slikam prelazak potoka, ali Karla nema li nema. Prolazi Španjolac, pa opet dugo nitko. Evo i Litvanca Arlauskasa, Karlovog ljutog rivala, prestigao ga je na zadnjoj nizbrdici. Malo iza njega stiže i Karlo, uspješno završava i tako naša štafeta zauzima 25. mjesto ukupno.

Rezultati štafete ovdje.

Čestitamo si međusobno na uspješno odvoženim trkama, pozdravljamo se sa Slovencima koji odmah putuju doma, a mi idemo do apartmana jos malo uživati i odmarati na bazenu nakon sutrašnjeg polaska.

Navečer je još i banket te svečano proglašenje, ali kako to obično biva hrane je brzo ponestalo a mi bili umorni pa ga napuštamo prije kraja...




 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.