Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Bugarska:: Uspon na najviši vrh Balkana
(Rejting 0 od 5)
Planinarenje
Autor: Anamarija Marović   
Ponedjeljak, 22 Kolovoz 2005 01:00
U društvu planinara iz Dubrovačkog planinarskog kluba krećemo na noćnu vožnju za koju smo planirali da će trajati kojih 12 do 14 sati. Pokazalo se da naš autoruter nije znao predvidjeti koliko cesta može biti loša, koliko te na granici carinici mogu zadržati i još niz nepredviđenih okolnosti poput makadama, porušenih stabala i drvenih mostića. Napokon, nakon dvostruko više od predviđenog vremena, dokopali smo se našeg prvog cilja (ali i kreveta) u Bugarskoj, mjesta Borovec.

Ujutro smo se razdvojili u dvije grupe. Jedna je krenula prema podnožju a druga (nas osmero) na vrh Musala. Čuli smo da se s vrha za lijepog dana vidi i Crno more. Nažalost ovaj dan nije takav.

Krenuli smo po lošem vremenu a pred ciljem nas zavije kišni oblak i saspe na nas grad. Sitan i bolan. Trebalo je zaštitit sve otkrivene dijelove tijela. Nakon 20ak minuta stižemo na vrh na kojem se zadržavamo vrlo kratko jer nas grmljavina tjera natrag.

{mosgallery}Spustivši se na prvu zaravan nakratko smo pomislili da će se vrijeme popraviti, čak se i malo razvedrilo, a iz magle su izronile drvene kuće koje pri usponu nismo niti primijetili. Najveće iznenađenje je bila velika zgrada za koju nismo mogli definirat je li u izgradnji ili u rušenju. Pretpostavljam da bi to trebao biti planinarski dom. Zanimljivo je da za veliki broj kuća u Bugarskoj ne možete sa sigurnošću riješiti tu dilemu. Moj zaključak je bio da odmah grade rustikalno jer su i cigle kojima grade već otučene.

Spust je bio naporniji nego uspon i uspoređivali smo ga sa beskonačnim putovanjem do Bugarske. Sve je to otežavala i kiša koja je lila i put kojim smo se spuštali pretvarala u potok. Nakon nekog vremena shvatili smo da nema koristi od preskakanja novonastalih potočića i skakanja po kamenju jer smo već ionako bili mokri do kože.

Po povratku naše sobe su pretvorene u sušionicu, a moj mobitel je umro i nikad se više nije oporavio.

Velika Gospa za mali odmor
Treći dan, Blagdan Velike Gospe, za nas je bio dan odmora, predviđen za posjet Sofiji. Prvi cilj je katedrala Aleksandra Nevskog. Ispred Crkve veliki broj umirovljenika koji prodaju cvijeće. Čuli smo da imaju mirovinu od 50 leva (lev je manje je od 4 kune). Cvijeće izgleda tužno. Kada ga kupiš, ostaviš ga na nekom od oltara ili svetačkih slika unutar katedrale s kojeg vrlo brzo nestane, kao i zapaljene svijeće koje se također prodaju na ulazu. Osim umirovljenika ispred crkve je i veliki broj prosjaka kod kojih dolaskom policije nastaje panika i svi se daju u bijeg.

Originalan izum koji sam vidjela samo u Sofiji je vrlo jednostavan sistem klimatiziranja štekata na način da je uz rub tende provučena gumena cijev iz čijih rupica prska fina vodena prašina.

Nakon obilaska raznoraznih kulturnih znamenitosti došlo je i vrijeme ručka. Dobar izbor je bio self-servis restoran sa jako dobrom i neobičnom hranom. Moj krumpir s kačkavaljem i vlascem, te riža s povrćem su bili izvrsni, a zajedno s pivom su koštali oko 4,5 leva. Isto tako ukusno mi se činio i složenac s patliđanima na susjednom tanjuru.

{mosgallery}Prije puta sam pročitala članak o trgovinama u podu, gdje sa prodavači nalaze u visini prolaznikovih koljena i odlučili smo ih pronaći. Koga god smo od domaćih pitali za te trgovine nitko nije čuo za njih. Kasnije smo shvatili da ih oni vjerojatno nisu doživljavali kao neobične i nisu shvaćali što mi tražimo. To su zapravo trafike u podrumskim prostorima gdje sa prodavačem komunicirate čučeći ispred prozora. Malo nezgodno za žene u suknjama.

Jedna od zanimljivosti koja nas je pratila kroz Bugarsku su užasno spori konobari koje čekate 20-ak minuta dok vas primijete, a zatim još dulje dok vam donesu naručeno. I to nikako svima zajedno, a logiku kad će kome donijeti nismo shvatili do kraja boravka. Pošto sam odlučila da mi ništa neće pokvarit boravak i raspoloženje nisam se dala smesti ni kad nam je na jednom mjestu rečeno da sami dođemo po svoju hranu na šank i da je prvo platimo jer on nema vremena trčkarat vani-unutra.

Iako su nas upozorili da klimanje glave u Bugarskoj znači negaciju, a odmahivanje potvrdu, svaki put bi ostajali zbunjeni. Kad se to sve spojilo u jedno kod nas je to izazvalo luđački smijeh i zbunjenost neurotičnog konobara. Tu smo jeli jedno od nacionalnih jela kavarma - piletina s paprikama i jajima, spravljeno u keramičkoj zdjelici i to je bilo daleko najukusnije što smo probali (nešto oko 3 leva).

Ponovno u planinama
Ostale dane planinarenja imali smo ludu sreću u jako promjenjivom vremenu. Ujutro kada bi krenuli na uspon, na koji bi se najčešće odlučilo nas 8-9 bilo bi lijepo vrijeme, po povratku bi sastavila kiša. Vjerojatno smo prvi dan pokisnuli za sve ostale.

Jedan od najljepših uspona je bio uspon na vrh Maljovica, gdje smo sreli jednu veću grupu Engleza. S Maljovice puca prekrasan pogled na dolinu i Maljovička jezera te na okolne vrhunce. Možda mi se taj uspon svidio jer je bio najkamenitiji pa samim tim i meni najbliži. S vrha ima 5 sati spusta do Manastira Ivana Rilskog, našeg sutrašnjeg cilja pa smo dolazili u iskušenje da se spustimo dole, prespavamo i sačekamo ostale sutradan. Ipak smo odustali jer su naše stvari u hotelu predstavljale popriličan tehnički problem.

Manastir Ivana Rilskog je jedan od najčešćih turističkih odredišta. Smješten je na Rilskom masivu, nama na putu prilikom prelaska sa Rile na Pirin, gdje nas čeka drugi vrh po veličini, Vihren.

Polazišna točka za Vihren je Bansko. Mjesto koje je mješavina starog i novog, tradicionalnog i modernog. Ulice su popločane oblucima i u svakoj od njih se nalazi po par tradicionalnih mehana. Na svakom mjestu osjeti se težnja da Bansko bude jedno od vodećih skijaških središta. Takav je i plan vlade pa se u Bansko ulažu velika sredstva, kreditiraju ulagači, uređuju stare kuće, a skoro svaka ulica ima svoju Agenciju za nekretnine. Potencijal Banskog kao skijaškog središta sa oko 60 km staza i velikim brojem žičara opravdava ulaganja.

Uspon na sam vrh počinje od hiže Banderica, strm je od samog početka i prolazi kroz gustu šumu, zatim preko velike doline dolazimo do ogoljenih stijena. Pred sam vrh shvatimo da moramo na sebe obući sve što smo ponijeli, gore puše jak i hladan vjetar. Staza vodi serpentinama kroz stijene, a na vrhu je nagrada za trud, savršen pogled na Bansko, okolna jezera, planine, skijalište i dom u podnožju.

{mosgallery}Za posljednji dan boravka ostavili smo laganiji uspon, na Bezbog do čijeg podnožja smo došli vozeći se 27 minuta žičarom (10 leva). Kako je za popeti se na taj vrh trebalo, zahvaljujući žičari, savladati samo oko 400 metara nadmorske visine, na penjanje smo uspjeli nagovoriti veću grupu. Suvišno je opet ponavljat tekst o prekrasnom pogledu, ali on je sa svakog vrha je stvarno takav. U Bugarskim planinama Rili i Pirinu sve je zeleno, puno jezera i potoka. (Na Pirinu se nalazi 180 jezera.) Gdje god hodate, ako ne vidite vodu, čujete je. Iako su Rila i Pirin nacionalni parkovi, nitko vam ne naplaćuje kartu i sretnete veliki broj ljudi, što domaćih što stranaca. Juha od leće u Domu dođe 1 lev, također 1 lev je i šiš-čevap, njihovo pivo (Kamenitsa, Pirinsko) je 1,80 lev, kao i Beks koji se puni u Bugarskoj.

Suvenire u obliku keramičkih posuda, i torbice možete kupiti od 3-6 leva s tim što ste dalje od Sofije sve je jeftinije. Cijene sportske odjeće i opreme je kao u Hrvatskoj, osobito planinarske i skijaške s tim da je izbor dosta lošiji. Najbolji tečaj eura dobijete u bankama, na svim ostalim mjestima, hotelima, šankovima, dućanima, za 100 €ura dobijete i do 18 leva manje.

Za kraj nam ostaje ipak najteži dio puta, povratak kući. I to je stvarno bilo tako. Nadam se da ću to što prije zaboraviti, naročito troiposatno čekanje na granici. Nakon što je vidio naše tablice, carinik nas je izdvojio i sretni što smo izabrani dali smo čovjeku za piće 30 €ura (da ne bude zabune, on ih je pitao).

Zaboravit ćemo da se izvikao na nas u autobusu i krećemo dalje. Koliko smo dugo putovali i to ću nastojat zaboravit i ne spominjat ovdje da ne ubijem u nekome volju i želju za odlaskom jer u Bugarskoj se stvarno ima što za vidjeti.
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.