Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Na mjestima gdje muškarci peru suđe...
(Rejting 0 od 5)
Planinarenje
Autor: Anamarija Marović   
Ponedjeljak, 16 Siječanj 2006 01:00

 

Naša Anamarija i četiri kavalira uputili su se prije desetak dana na turu po Velebitu, a cilj uspona bio je vrh Sveto brdo (1753m). Uspon su obilježili Kinderlada, mamini kolači, i ženska intuicija, ovoga puta prikazana u obliku vreće za spavanje. Iako im vremenski uvjeti nisu bili naklonjeni, uspješno su se popeli na Sveto brdo, samo nekoliko dana prije velike tragedije, koja je ovaj vikend na istom mjestu odnijela živote triju iskusnih planinara.

 

Vrlo brzo smo se našli i organizirali za jednu hedonističku turu po Velebitu, ja kao jedina pripadnica nježnijeg spola i njih četvorica: Ivan, Brane, Goran i Vlado sa onim štapovima za hodanje, nešto kao četiri mušketira.

{mosgallery}Prva ideja je bila Struge, međutim nakon dosta kasnog ustajanja i ispijanja kave, a s obzirom da je oblak sjeo na Buljmu, a do mraka nam nije ostalo baš puno vremena, od doma smo krenuli prema Svetom brdu. Sumrak nas je uhvatio kraj Ivinih vodica i između mogućnosti da po snježnoj vijavici, u mraku, na temperaturi koja se poprilično spustila ispod nule, tražimo markacije, pogled na sklonište je presudio.

Vatra od mokrih drva
Nakon što je Ivan teškom mukom uspio zapaliti vatru mokrim drvima i pri tom zamalo zapalivši sebe (ove dane ćete ga lako prepoznati ako ga sretnete, to je onaj momak bez obrva i trepavica), morali smo naći način da tu vatru ugasimo ako se ne mislimo pogušit. Naime, peć je puštala na sve strane potpomognuta dimnjakom koji je ostatak dima usmjeravao u naše boravište, već otužno samo po sebi. Na tom skloništu sam bila već par puta, sada sam prvi put spavala i nikako mi nije jasno kako netko tko sebe naziva planinarom, a mislim da onaj tko dođe do Ivinih vodica nekako spada u tu skupinu, može iza sebe ostaviti onakav nered kao naši prethodnici. Ovaj put smo tu okolnost iskoristili da se ugrijemo čisteći, ali svaki nazivnik tim likovima bio bi preblag.

{mosgallery} Na temperaturi koja je tu noć pala na najmanje petnaestak u minusu, čestitala sam samoj sebi kako sam bila pametna što sam nekad davno donila odluku da investiram u vreću za spavanje. Ah, kako male stvari mogu čovjeka usrećit'.
 
Sutradan je svanuo lijep, hladan dan kojega je Ivan jedva dočekao, jer je cijelu noć mislio na Linoladu koju je ponio za doručak. Čak ju je spremio sa sobom u vreću da mu ujutro ne bude mrzla. Eto, ima još manjih stvari koje mogu čovjeka usrećit'.

Do slijedećeg skloništa, onog pod Vlaškim gradom ima oko sat vremena hoda. Nismo žurili, snijeg je bio čvrst tako da nismo puno propadali. Stigli smo relativno brzo pa smo pokušali uspon na Sveto brdo. Iako je puhao jak vjetar za kojeg sam u par navrata mislila da će me upotrijebiti kao jedro, led je bio dobar, tako da smo se odlučili ići izravno preko grebena. Do prvog grebena nije bilo nikakvih problema ali kad smo prešli na sjevernu stranu, nakon petnaestak minuta hoda, magla je postajala sve gušća, a kako na putu imamo velikih strmina i provalija odlučili smo uspon pokušati sutradan.

{mosgallery} Prednost kruha je šta se suši
Tu večer ja sam bila zadužena za paljenje vatre, kuhanje juhe, a ostali na pronalazak vode i drva. Svoje kulinarske sposobnosti sam pokazala Knorr activ juhama i zaključak je bio da nitko od nas odavno nešto bolje nije jeo, pogotovo ona Grüne nudel suppe mit käse, a sadrži još i vitamine. Gdje ćeš bolje?!! Prednost kruha je šta se suši, naš se toliko osušio da smo ga mogli jesti u malim količinama, malo je zapinjao u grlu, tako da smo ga imali dovoljno.

Blagodati tople peći ne mogu se opisat, to se može samo osjetit. Dim su nanjušile i životinje koje su nam cijelu noć grebale i šetale oko skloništa, a na otvaranje vrata nestajale u mraku. Ujutro je vjetar prekrio tragove pa nismo saznali tko su nam bili posjetitelji.

Jutrom, jedna dobra stvar, Ivan je imao još polovicu Kinderlade radi koje nije mogao ni ovu noć spavat tako da se prvi ustao, dokrajčio je i upalio vatru. Za doručak su Brane i Vlado izvadili mamine kolače. Eto kad si sin, meni mama nikad nije napravila kolače za turu, morat ću joj dat' da ovo pročita.

Krećemo na drugi pokušaj uspinjanja na Sveto brdo. Nakon par stotina metara, Brane je zaključio da će njemu nakon ovoliko leda i vjetra svako mjesto gdje dođe bit' sveto. Led je stvarno dobar, čak je i snijeg tvrd tako da ne propadamo duboko pa brzo napredujemo.

{mosgallery} Muškarci su uvijek djeca
Pred sam vrh, kroz maglu se lagano nazire Lička strana, sve je pod ledom i vjetar je jak, ali do vrha nas dijeli par desetaka metara uspona. Pogled na križ okovan ledenim grozdovima je impresivan. Na vrhu ne možemo baš dugo uživat jer se hladimo, a i skuplja se sve gušća magla, tako da žurimo natrag. Prvi dio puta smo se strčali, a drugi kako tko. Vrijedi ona, da su muškarci uvijek djeca, valjda im zato mame i prave kolače za izlete, pa su oni na leđima, kormilareći cepinom uz vrisku i ciku, a ja na svoje dvije noge. Dio spusta se i Goran pokušavao ponašati ozbiljno ali u jednom momentu kad sam pogledala gdje je ugledala sam i njega kako leti niz padinu.

O silasku, a sišli smo u Modrić, ne želim puno pričat, nastojat ću ga zaboravit kao i većinu silazaka i srećom u tom dijelu imam kratkotrajno pamćenje, jer ponekad, kad bih se sjetila kako je sići mogla bih odustat od penjanja.

A, ako se pitate gdje to muškarci, Dalmatinci peru suđe, e pa na snijegu, u planini. Sad ne znam je li to na njih djeluje nadmorska visina pa postanu kavaliri, ali moram priznati da su me mazili i pazili, prali suđe i tetošili. E, a i najbitnije, svi su slobodni!

A ja sam nastojala svoj tjedan završiti kako najbolje mogu, ispuniti sebi želju da u istom tjednu budem i na ledu i u moru. Uspjela sam! U nedjelju sam već bila i na piciginu!

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.