Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Noćni usponi na Zavižan
(Rejting 0 od 5)
Planinarenje
Autor: Sanja Ohnjec   
Petak, 02 Studeni 2007 11:21
Navlačimo gamaše – franc. Gamache, dokoljenica od kože ili tkanine; nazuvak od pusta koji pokriva ili štiti gornji dio obuće. Smještamo ruksake na leđa i krećemo prvo cestom, a onda šumom. Snijeg u tragovima, blato po makadamu, lampice na glavama, pun mjesec visoko na nebu, ni kap kiše, magla tu i tamo, mrak oko nas, pozitivna energija struji cijelom skupinom, tišina - ono čega nema u gradu - osjećaj mira i sklada, ispunjenost prirodom i osjećaj da ovdje pripadate...
Najmlađi Nacionalni park Sjeverni Velebit udomaćio nas je ovaj vikend, u petak 26.10.2007 u 22h krenuli smo od Oltara prema Zavižanu 16,5km, bez kiše i vjetra, uz pun mjesec koji je omogućio  dobru vidljivost pri usponu; dom na Zavižanu Δ 1594 mnv gdje se također nalazi meteorološka postaja Zavižan ubrzo je bio naš! U subotu smo podjeljeni u grupe krenuli Premužićevom stazom prema Crikveni Δ 1641 mnv, na kontrolnim točkama uslijedile su vježbe iz orijentacije, čvorologije i opasnosti u planinama- prinudno bivakiranje, popeli smo se na Gromovaču Δ 1675 mnv i obišli Rossijevu kolibu Δ 1580 mnv. Nedjelja je bila predviđena za spuštanje preko Jezera do Krasnog gdje smo "opustošili" siranu "Runolist"  i sretni i zadovoljni napunili bus ( sva sreća da nismo išli preko granice ) te se uputili za rebZag.

Opet mrak, ali sad je večer, 19h je sati nije 7h ujutro kad obično krećemo, ne, mi sad krećemo na noćni uspon na Zavižan, noć je naša! U 22h stižemo u Oltare od kud krećemo za Zavižan, bus nas je ostavio i pobjegao, kapci su teški - barem meni - a vjerujem da nisam jedina!

Navlačimo gamaše – franc. Gamache, dokoljenica od kože ili tkanine; nazuvak od pusta koji pokriva ili štiti gornji dio obuće. Smještamo ruksake na leđa i krećemo prvo cestom, a onda šumom. Snijeg u tragovima, blato po makadamu, lampice na glavama, pun mjesec visoko na nebu, ni kap kiše, magla tu i tamo, mrak oko nas, pozitivna energija struji cijelom skupinom, tišina - ono čega nema u gradu - osjećaj mira i sklada, ispunjenost prirodom i osjećaj da ovdje pripadate. Stižemo u dom, nastaje gužva 36 školaraca i 15ak Velebitaša smještava se, kreće presvlačenje, pokoji zalogaj hrane, razmotavanje vreća, i polako spremanje na spavanje.


Photo@Sanja Ohnjec

Sunce kroz oblake budi nas u subotu ujutro već u 8h, ne znam zašto sam se tako rano dignula - što se kasnije ispostavilo ne tako dobrim jer me umor oborio navečer - ali već sam, kao i nekolicina drugih školaraca oko 9h bila na Velikoj kosi prekrasnom vidikovcu 5minuta od doma na Zavižanu. M.Lerota nas popisuje te se dijelimo u grupe i dobivamo zadatke, moramo obići tri kontrolne točke, Maja, Turčin, Oliver, Eke, Antonija i ja pod nazivom grupe Eke buraz krećemo prvi, juhu! Već na prvi znak snijega navlačimo gamaše i krećemo dalje, na početku Premužićke dočekuje nas Silvijo, Marin i Genije to jest prva kontrolna točka i imamo vježbu iz Orijentacije, usjeverili smo kartu pomoću kompasa- tal. Compasso- šestar, sprava za određivanje strana svijeta, opremljena magnetiziranom iglom koja jednim krajem uvijek pokazuje na sjever; busola - i ponovili azimut, krećemo dalje.

Druga kontrolna točka nalazi se uz spomen - natpis Graditelju Premužićke, koji se nalazi neposredno uz stazu, tu nas dočekuje Nikola2, jedan voditelj škole, drugi Velebitaš, i dvije Velebitašice, ispituju nas čvorove, skidamo zamke, petljamo, provlačimo, prolazimo svih osam čvorova, dolaze i druge dvije grupe, mi kidamo dalje!


Photo@Sanja Ohnjec

Naslikavamo se putem, trčkaramo, gledamo info uz put Premužićeve staze, smreka ili jela, tragovi u kamenu- škrape- žljebovi na površini stijena nastali korozivnim djelovanjem vode, okolni vrhovi - piše: Sa vrha Vučjak Δ 1644 mnv iznad doma na Zavižanu pruža se prekrasan pogled na Rožanske kukove, dio strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi: Veliki Zavižan Δ 1676 mnv, Gromovača Δ 1675 mnv, Pasarićev kuk Δ 1654 mnv iznad Rossijeve kolibe,Crikvena Δ 1641 mnv, Veliki Rajinac Δ 1667 mnv, Krajačeve kuk Δ 1659 mnv.

Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi proglašen je 1969. Godine. Jedan je od najljepših dijelova Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, a namijenjen je znanstvenim istraživanjima i posjećivanju u svrhu obrazovanja. Vuk, medvjed, ris i divlja mačka stalni su stanovnici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Budući da se nalaze na vrhu hranidbene piramide, ukazuju na to da je područje Parka još uvijek dovoljno očuvano. Najčešće se može vidjeti medvjed, koji će se brzo udaljiti čim osjeti nečije prisustvo. Na stjenovitim glavicama kukova može se opaziti i divokoza, a uz samu stazu se daju promatrati gmazovi poput velebitske gušterice ili poskoka. Ponekad se u preletu može zapaziti suri orao ili bjeloglavi sup. U Parku živi više od stotinu vrsta danjih leptira. Mnogi od njih mogu se vidjeti i uz Premužićevu stazu, a neke su vrste, poput pojedinih okaša, isključivo planinske.


Photo@Dorijan Klasnić

Dolazimo do znaka za Gromovaču Δ 1675 mnv i počinjemo se uspinjati, sklizak kamen i nagib nakon Premužićke malo probudi čovjeka! Treća kontrolna točka, Dorijan- drugi voditelj škole, Lovorka i Mario nas dočekuju prije zadnjeg uspona na vrh Gromovače, slijedi situacija odnosno vježba: izgubili smo se, GSS bi trebao doći po nas za dva sata, vani je užasno zima, pušu orkanski vjetrovi, šta treba napraviti?

Navlačimo na sebe sve šta imamo u ruksaku, kape, rukavice, jakne, rezervne majice, radimo tj. koristimo improvizirani bivak - franc. bivouac, vojnički tabor pod otvorenim nebom i šatorima, bivakovati - logorovati u bivku - obližnje grmlje u zavjetrini te se svi stišćemo jedni uz druge da nam bude toplije. Čekamo druge grupe da dođu odrade svoje zadatke kako bi se onda svi skupa uputili prema vrhu. Jedni su Češki turisti koji su se izgubili, drugi su iskusni GSS-ovci koje je zamela mečava, treći  su izgubili put i poslali poziv u pomoć….i tako sve do šeste grupe. Nakon odrade vježbe krećemo prema vrhu, otvara se pogled na Krk, Sv. Grgur, Goli otok, Rab, i sunce se uspijeva probiti kroz oblake, stvarno lijepo!:)


Photo@Sanja Ohnjec


Spuštamo se i krećemo prema Rossijevoj kolibi Δ 1580 mnv, gledamo Pasarićev kuk Δ 1654 mnv iznad Rossijeve kolibe i polako krećemo dalje prema Crikveni Δ 1641 mnv, slijedi uspon na Crikvu i guštanje na vrhu, slike padaju, počinje oštrije puhati pa se i mi polako krećemo spuštati, pada mrak, slijedi još jedan Noćni uspon na Zavižan od Crikvene. Inače da smo nastavili dalje po Premužički za dva i pol sata došli bi do doma na Alanu Δ 1340 mnv, usput su još Seravski vrh i Alančić koji se mogu ispeti sa Premužićeve staze.

Pale se lampice, pun je mjesec ali je oblačno i oblaci ne dopuštaju mjesecu da nam obasja put, krećemo se prema domu te uskoro stižemo, kreće opći delirij, ima graha- srce mi je zaigralo! Presvlačim se i silazim u toplu blagavaonicu koja je i spavaonica (po potrebi) Papageno je taman stavio još jedan grah i par kobasa, kaže za sedam minuta - super, idem popiti čaj i taman će biti gotovo. Kao muha bez glave, sjedim i upijam atmosferu, ne mogu pričati, spava mi se, toplina me oblijeva a u glavi kamen od tri tone… dolazim u kuhinju, normalno grah nije gotov, Papageno je stavio još jedan grah - još sedam minuta, ostajem u kuhinji i uspijevam zaspati u stojećem položaju- ne znam kako! Sljedeće minute su mi u magli, klopamo grah, pozdravljam ekipu i povlačim se u svoje odaje, laku noć!


Photo@Sanja Ohnjec


Budim se u 8h opet ne znam zašto, i još se i sat pomaknuo tako da je tek 7h zapravo, super! Okrećem se na drugu stranu i nastavljam spavati. Pun mjehur me tjera na WC, vraćam se na još 5minuta. Slušam priče od jučer, tolika energija, pozitivne vibre, veselje, čujem da su se penjali na Veliku kosu tijekom noći - zanimljivo! Doručak, spremanje, pregled sobe - da nismo što ostavili, smeće nosimo sa sobom, i pravac preko Jezera za Krasno! Krajolik je fenomenalan! Sjećate li se kad ste se zadnji put osjećali sretno, onako, sami od sebe? Nadobudni se grudaju, sunce sija (mi roštiljamo, he he), idemo lagano prema cilju. Kao i na svakom izletu školarci vode grupu, tako da na jednom dijelu gubimo markaciju, vraćamo se nazad i pronalazimo put, opet sve kao podmazano, spuštanje kroz šumu i evo nas u Krasnom, topli čaj, presvlaćenje i hodancija do sirane "Runolist", kupujemo sireke, smještavamo se u bus, i pravac veliki prljavi grad! (Zagraba)

Slovenija nas čeka, tek smo na pola puta, uf to će biti dobro!
Pusim vas sve i pozdravljam,
Sanja

___

Ako ste propustili::

I dio:: Planina u krvi

II dio:: Samoborsko gorje:: Jedna dobra kišna subota

III dio:: Risnjak, Snježnik, Platak:: Risnjački grah - jelo za Bogove

IV dio:: Planinarska škola:: Bivakirati na -10'C!?

___

P.S. Dva noćna uspona na Zavižan pogledajte ovdje.

Eh da i ona koju nismo mogli sročiti tijekom noći prvog uspona: Dvije stvari su beskonačne, svemir i ljudska glupost, ali što se svemira tiče nisam posve siguran/na.
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.