Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Tragovima planinarskih legendi
(Rejting 3.00 od 5)
Planinarenje
Autor: Zvezdana Lalić   
Srijeda, 30 Travanj 2008 12:03
Hvala ti na tišini koju čujem. Hvala ti na čudotvornom lijeku kojim vraćaš sve potrošeno. Hvala ti, planino, na utočištu!
Izlet na Zavižan

Hvala ti na utočištu

Već stoljećima primaš u svoje okrilje brojne zaljubljenike u tvoje padine, otkrivaš im svoju ljepotu u sjaju sivo-zelene palete boja i ljubomorno čuvaš svoje najveće tajne.

Prekrasna si, planino! I kada te veo noći skriva od naših pogleda a obrise ti naslućujemo u svjetlu mjesečine, i kad jutarnja magla čisti tvoje pore kroz koje mi, polako, sanjivi stupamo slijedeći duboki trag u snijegu, i kad ti vrhovi blistaju okupani zlatnim sunčevim zrakama a pogled se pruža daleko na jadransku pučinu - čudesna si!

Skriveni monolozi naših duša odjekuju tvojim stijenama. Priznajući ili ne, svi smo mi tu, s tobom, iz nekog razloga; jer volimo, jer osjećamo, jer tugujemo, jer bježimo, jer zacjeljujemo rane.

Hvala ti na tišini koju čujem. Hvala ti na čudotvornom lijeku kojim vraćaš sve potrošeno. Hvala ti, planino, na utočištu!




Izlet na Triglavska jezera

Naša legenda o Zlatorogu

Dolina Triglavskih jezera i prostrana visokogorska uzvisina Komna nekada su bile predivan planinski raj. U tom su raju živjele bijele žene, čista i velikodušna srca. Ljudi u dolini znali su ih povremeno viđati kada su pružale svoju pomoć onima kojima je bila najpotrebnija. Hranile su gladne, liječile bolesne a ženama tijekom poroda bile su utjeha. Dijete rođeno pod njihovom paskom čuvale bi i štitile cijeli život. Nisu tražile nagradu za svoja djela niti riječi hvale. A ako bi netko slučajno ili namjerno zalutao u blizinu njihova prebivališta visoko u planinama, kamenje, lavine, oluje i led brzo bi ih prisilile na povratak u dolinu. U tim visokim gorama pasla su njihova stada koje je budno čuvao bijeli jarac sa zlatnim rogovima - Zlatorog. Pričalo se kako su njegovi rogovi ključ za veliko blago skriveno negdje u planini.

Mladi lovac iz doline Trente stasao je pod zaštitom bijelih žena. Bilo mu je dozvoljeno obilaziti i najviše vrhove bez ikakva straha. Djevojci iz doline, koju je neizmjerno volio, donosio je bukete prekrasnog planinskog cvijeća. Svojom je pažnjom uspio zadobiti njezinu ljubav.



Jednoga dana djevojčinu ruku isprosio je bogati trgovac iz Venecije i poklonio joj zlatni nakit, rekavši da bi joj njezin lovac trebao donijeti Zlatorogovo blago ako ju doista voli. Sjaj nakita bio je jači od ljubavi i djevojka je brzo zaboravila mladog lovca. Očajan i nesretan mladi se čovjek uputio u planinu s namjerom da pronađe Zlatoroga.

Ugledao ga je sljedećeg jutra kako snažan stoji na stijeni i pucao u njega. Međutim, posve je zaboravio na čudotvorne moći Zlatorogove iz čije je potekle krvi izraslo ljekovito triglavsko cvijeće. Zlatorog, smrtno ranjen, pojeo je jedan cvijet i povratio životnu snagu. Pojurio je razjaren prema lovcu koji je zaslijepljen zlatom rogova skočio u provaliju. Bistra Soča donijela je njegovo tijelo u dolinu. Na grudima je držao buket planinskog cvijeća.

Zlatorog, u svom božanskom gnjevu, razorio je svoj planinski raj i zauvijek nestao. S njim su nestale i bijele žene. A visoke planine doline Triglavskih jezera i danas čuvaju blago Zlatoroga.

Ovo je bezvremena priča o čovjeku i prirodi, o uništavajućim učincima čovjekovih nerazumnih i neprirodnih djela, o narušavanju ravnoteže i želji za zabranjenim. Čovjek na kraju umire a sve ostalo u prirodi nekako se oporavi i živi dalje.


Izlet na Klek

Priče iz davnine

Pahulje snijega nošene hladnim vjetrom prolijetale su parkom ispred oronulog zdanja ogulinskog muzeja dok je vesela planinarska družina nestrpljivo tapkala teškim cipelama očekujući znak za početak pohoda. I ovoga puta njihovi će se životi ispreplesti s poviješću još jednog čudesnog vrha u ovom dijelu Europe čiji je nastanak vezan uz neobičnu priču iz jako daleke prošlosti.

Nije li znakovito da se upravo tu, u podnožju planine Klek, daleke 1874. godine rodila jedna od najvećih svjetskih spisateljica bajki i priča za djecu – Ivana Brlić Mažuranić. Tko još nije čitao o Maliku Tintiliniću i začaranoj šumi Striborovoj, o zlim vilama i dobrim djevama, o zavisti i pohlepi i bezgraničnim ljubavima, o prevrtljivoj ljudskoj naravi. Mirisne šume Kleka, njegove izazovne strme stijene i krotki tok rijeke Dobre, nadahnuli su mnoge pripovijetke koje i danas čine ljepšim nečije djetinjstvo.

U vrijeme kada su ovim prostorima hodila staroslavenska plemena, vjerovalo se u više bogova, zaštitnika raznih ljudskih djelatnosti, vrlina i mana. Jedan od tih bogova bio je i bog Klek. Silno je volio lijepe žene a jedna od njih na kraju ga je i došla glave. Vrhovni bog Perun imao je zanosnu suprugu koja je Kleku bila zapela za oko, zbog čega je bio pao u Perunovu nemilost. Bježeći pred gnjevom vrhovnog boga, bojeći se njegove osvete, Klek se uputio na područje današnjeg Ogulina. Ljubomorni ga je Perun tu sustigao i strijelom ga pogodio u nogu. Smrtno ranjen, Klek je pao na zemlju i skamenio se. Od tada planina iznad Ogulina nosi njegovo ime. I ako u vedrom sumračju osmotrite pažljivo obrise Kleka, i sami ćete se uvjeriti kako on doista podsjeća na davno usnulog diva.



S prošlošću u mislima, uz prve naznake nadolazeće noći, šibana hladnim vjetrom i oštrim iglicama snijega, uporna je planinarska družina stupala kroz duboke snježne nanose. Povremeno bi zastala, pa krenula brže, pa opet zastala. A vjetar je postajao sve snažniji i noć sve crnja.
Podsjećala je ova olujna noć na priče o zlokobnim noćima kada se oko ponoći na Kleku okupljaju vještice i vilenjaci iz cijeloga svijeta te plešu svoje vrzino kolo uz vrisak i jeku koja odzvanja sve do Ogulina.

Je li i ova noć njihovih ruku djelo? Hoće li družina uspjeti?

Odjednom se u daljini začuše veseli glasovi. Kroz grane stoljetnih smreka izranjala je družini pred očima bajkovita od kamena sazdana kuća kroz čije je zamagljene prozore isijavala omamljujuća svjetlost.
Družina je uspjela!

I ako se nakon svega zapitate, je li bilo vrijedno strepiti od buđenja diva i boriti se sa zamkama zlih vještica, provirite na časak u toplu sobu u kojoj družina, okupljena oko ognjišta, radosno pjevuši dok im na licima blistaju sretni osmjesi.


Izlet na Vršič

San zimske noći

Mjesec je ostao skriven iza noćnih oblaka koji su poput paperja pali na grebene stjenovitih planina. Visoki ariši svoje su grane njihali melodijom alpskog vjetra, a tek bi poneka zelena iglica zazvonila staklenim tonom prozora Rjavčevog doma.

Drvenim zdanjem, kojim su još do prije nekoliko trenutaka odzvanjali smijeh i pjesma vesele družine, šetala je bešumnim korakom noćna Tišina. Na tren bi se začuo uzdah ili mrmor nekog iz družine ali sve bi brzo ponovno utonulo u carstvo snova.

Klizila je Tišina od kreveta do kreveta i znatiželjno prebirala po snovima hrabrih mladih planinara.



Sanjali su neki od njih kako su snagom duha i tijela dan ranije osvajali vrh Male Mojstrovke, izrasle u naručju dolina Tamar i Trente, boreći se s njezinim ledenim kamenitim ogrtačem po kojem su im noge same klizile. Nisu marili za bol i hladne obraze. Stupali su dalje. Ne odustajući.
 
Dijelu planinara snovi su odlutali u nadolazeće sate. Poletjeli su prema snježnim kristalima posutom Slemenu i spustu prema Tamaru kroz stjenoviti procjep gdje planinska zima u visinama zaleđuje slapove a kamen od studeni puca i osipa se, praćen zvukom bistrog ledenog izvora koji sebi utire put preko zaobljenih sivo-smeđih kamenih gromada i nestaje u ponoru. Pucketanje leda upozorava na opasnost no družina uz pomoć užeta stiže na sigurno.

Tišina se trgnu. Uskoro će jutro. Trebala bi polako poći. Prolazeći pored kreveta skrivenog iza vrata pogled joj se zaustavi na poznatom liku. Iz snova djevojke koja je duboko disala na mekom jastuku izronila je slika kamenog djevojačkog lica sa strme sjeverne stijene Prisanka. Bila je to tužna Ajdovska deklica. Najljepši pogled na njezino sjetno lice pruža se s brdašca pored Poštanske koče na Vršiču.

Kako li je samo to milo stvorenje zalutalo među strme i hladne stijene?



Legenda kaže kako je Ajdovska deklica bila biće iznimno dobrog srca. Živjela je ispod stijena Prisanka i vodila putnike namjernike kroz snježne mećave preko Vršiča u dolinu Trente. Kada bi se putnici vraćali istom stazom, ostavljali bi joj razne namirnice u dnu Prisanka pa tako nikada nije bila ni gladna ni žedna. No djevojčica ne bijaše obično stvorenje. Imala je nadnaravne moći i mogla je proricati budućnost. Obilazila je rodilje i pripovijedala im o sudbini njihove djece. Jedne je noći tako posjetila mladu majku koja je odmah nakon što je na svijet donijela zdravog dječaka od iscrpljenosti čvrsto zaspala. Vidjevši kako majka spava, Ajdovska deklica tiho je prišla krevetiću i počela dječaku proricati sudbinu. Reče mu kako će u budućnosti izrasti u snažnog lovca koji će zbog velike ljubavi ustrijeliti svetog Zlatoroga i domoći se njegova neprocjenjiva blaga. Kada su za to proročanstvo čule sestre Ajdovske deklice proklele su je jer je prorekla smrt božanskom Zlatorogu. Na povratku u podnožje Prisojnika, Ajdovsku deklicu sustigla je kletva sestara i ostala je okamenjena u stijeni vječno promatrati putnike namjernike.

Svjetlo namignu Tišini. Bilo je krajnje vrijeme da radoznala vila napusti drveno zdanje.
"Buđenje!" zagrmilo je na vratima sobe.
I Tišina nestade u oblaku čarobne prašine.

A sve što je te vjetrovite noći vidjela u snovima naših planinara, mi smo kriomice zabilježili i za vas…

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.