Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Dezorijentirani Škraping
(Rejting 0 od 5)
Trekking
Autor: Vedran Berković   
Ponedjeljak, 09 Ožujak 2009 17:51
Dio Trekera ljutito je napustio otok Ugljan... Kažu da kontrole nisu bile na svome mjestu, ponuđena karta loša za čitanje, loša organizacija smještaja, a neki su na kraju ostali i gladni... Ako je tako, stvarno šteta...
Krećemo standardno u petak poslije posla i hvatamo trajekt za Preko u 20:45. Nešto trekera je na trajektu ali ne koliko sam očekivao. Busa nema, on stiže onim u 22:00.

Po iskrcavanju u Preko nekako pronalazimo spomenutu agenciju i slijedi prvo živciranje: čekanje na prijavu i preuzimanje startnih materijala, te smještaja. Ispred nas je tek nekoliko ljudi, ali jedni od njih su grupa od 20-tak koja želi biti smještena na jednom mjestu. Teta u agenciji im pokušava nešto složiti uglavnom to traje dobrih pola sata ne bi li se red pomaknuo za par ljudi. Druge dvije grupe koje su još ispred nas su manje pa nakon sat vremena nekako dolazimo na red.

Muke po smještaju
Iza nas još dosta ljudi, a ne usuđujemo se ni pomislit što će biti kada dođe bus sa preko 60 ljudi! Vukodlak, Mihaela i ja uzimamo apartman za 5, još dvojica su u busu pa tako informiramo tetu u agenciji. Dok smo čekali ispred, glavni organizator Josip Tomić komentira stazu i organizaciju, hvaleći se kako su cure iskusne jer je ovo već 4. godina i kako sve teče glatko. Moš mislit! Pimplaju po tom kompjutoru u potrazi za smještajem, prebacuju, kombiniraju, pola sata objašnjavaju ljudima kako doći do neke kuće. Ma daj molim te! To se trebalo sve unaprijed pripremiti, svakom kartu sa ucrtanom lokacijom smještaja i vozi dalje, kakvo objašnjavanje, jeste li trekeri i znate li čitat kartu? Ove od 20 komada odXebat i rasporedit po 3-5 kakvi već jesu apartmani a ne se dat maltretirat pola sata dok drugi čekaju!

Odlazimo pomalo na spavanje, Vukodlak dogovara s ovima iz busa da mu se jave kad srede papire da ode po njih. Nije ih dočekao, kako smo se i pribojavali, negdje oko 1 još uvijek nisu bili na redu, na kraju su završili na spavanju negdje drugdje, tko zna...

Svice lijepo sunčano jutro, rutinski se pripremamo da budemo na vrijeme na startu, a kad tamo, naravno gužva na prijavama. Neki ih nisu navečer dočekali, neki su tek ujutro došli trajektom... To opet traje i traje, te se start odgađa skoro sat vremena... Motamo se po rivi, onda Tomić nešto priča grupici ljudi, pop blagoslovi trekere, ne znam čemu to, pa nismo svi vjernici, ne volim takvo nametanje nekih stvari, pomalo se ljudi kao komešaju, a kad tamo ipak start. Potiho je počeo i lagano se krenulo...

Sad je vrijeme da se spomene da smo za 120 Kn startnine među ostalim ničim dobili i prekrasnu crno-bijelu kartu otoka sa stazom, 25-hiljadarka smanjena na četvrtinu isprintana crno bijelo, dakle nešto potpuno beskorisno ne čemu se ne može niti razlikovati otok od mora.

I tako krenuli mi, horda trčkara lagano uzbrdo, i neki biciklisti imaju paralelno utrku, za njih je staza označena strelicama... Čitamo kartu, srećom ponijela se i karta u boji za svaki slučaj, na njoj se dobro vidi svaki putić i mnogo više detalja. Skrećemo na neki uski put, pomalo zarastao, ali sve štima, ti putevi su na karti vrlo precizno ucrtani. Lijepo se orijentiramo, dolazimo do kontrole međutim nje naravno nema tamo, na uskom putu gdje je trebala biti i šta sad? Tko zne gdje su je postavili. Tipično!

Raspršujemo se na sve strane, sa svih strana glasovi, traže ljudi, nema je nigdje... Dolazimo do većeg puta, roštamo u duljini od skoro kilometra, kontrole nigdje. Ništa. Nema je. Idemo dalje! Krećemo prema drugoj, kadli na nekom zavoju redari za biciklističku utrku kažu da je kontrola lijevo po glavnom putu. Alaj, ovi nisu normalni! Odlazimo do kontrole, štancamo i nastavljamo... Naravno, mnogi su se skrompirali i kao budale jurivši glavnim putem kontrolu su odmah našli. Definitivno NE-fer od organizatora, da tako pogrešno postavlja kontrole...

Isfrustrirani i pomalo ljuti penjemo se prema drugoj koja je na brdu Fratar. Lijepo je ucrtana na karti kao i ime brda. Stižemo do sedla, Jevševar je lijevo na vrhu brda i nešto psuje. Shvaćamo da se čini da kontrola nije tamo, a sa susjednog brda stižu ljudi i viču da je tamo. Aaargh! Nemoguće, postavili su kontrolu na krivo brdo! Ovo je gore i od Šimunovih utrka :-) ova prva u gustišu je bila slična njegovim forama, ali ovo! GSS-ovci su na tom brdu pored kontrole, štancamo i želimo se spustiti prema moru ali ne daju, kažu da se mora istim putem dolje lijevo pa oko brda. To odgovara i planu, jer jedino tamo ima put. Obilazimo Fratar u velikom luku i dosta gubimo na visini da bi se onda opet penjali na sedlo iza, zapali u šikaru, ispali iznad 20-metarske stijene i jedva nekako našli put do mora.

Ispadamo na škrape taman tamo gdje bi trebala biti 3. kontrola, ali nje naravno nema tamo. Gdje je? Lijevo ili desno? Kud sad? Nailaze snimatelji iz čamca i kažu da je desno, dakle u smjeru prema četvrtoj. Idemo tako po škrapama i nakon jedno 500m eto kontrole. Neki planinari ispadaju sa brda točno na nju! Pa tko je tu lud?! Išli su onim putem kojim GSS-ovci nas nisu pustili...

Sad nam je već svega dosta, psujemo kreXene koji su 3 točke krivo postavili, utrka je odavno izgubljena, tako da odlučujemo malo eksperimentirati, pa nakon četvrte skrećemo u brdo ne bi li izbjegli ostatak škrapa. Znamo da će nas to koštati ako zaglavimo u gustišu, ali malo avanture ne škodi. Tako je i bilo. Iako je na karti ucrtan put iz uvale Zeljina vela kroz kanjon iza brda, put je prilično zarastao pa kombiniramo kroz šikaru i lagane smjerove po stijenama. Sporo napredujemo, ali ovo je prava avantura, probijati se kroz netaknutu divljinu, definitivno zanimljivije od škrapinga koji je fora, ali ovo je krvavije :-)

Hvatamo put prema Turkiji i dalje pičimo po ravnome, nabijamo tempo ne bi li djelomično nadoknadili gubitak kroz gustiše...

Od tamo pa na dalje sve protiče u revijalnom tonu, dosta asfalta, nešto makadamskih puteva, još malo škrapa ovaj put nešto blažih, pored psihijatrijske bolnice, kroz pitoreskna vikend-naselja, do crkvice Sv.Svetaca, pa opet peglanje asfalta do Ugljana. Tamo iznenađenje, osvježenje i mala gozba, voće, suhe smokve, kroštule... To je jedina stvar koja je malo uljepšala dan i poboljšala cjelokupni gorak okus loše organizacije koji nas je pratio cijelo vrijeme...

Opet malo škrapa, nešto pitomijih, uz borovu šumu djelomično prohodnu pa malo kombiniramo, nailazimo na krasan put i dalje do Lukorana uživamo i sad još samo lagana šetnja uz obalu do cilja...

U cilju standardno neorganizirani, nemaju pojma koje je vrijeme pa nam upisuju 4 minute više, bahato ignorirajući naše negodovanje. Jedva su uspjeli popisati tko je sve došao, ne bi se čudio da kao na prvom Pašmanu rezultati ne budu nikad objavljeni :-(

Kako pada mrak tako postaje i svježije, pa promrzli odlazimo pod tuš u apartman, a kad tamo nema tople vode! Prekrasno...

Nakon kraćeg oporavka vraćamo se u šator ali tamo naravno nema više ništa za jesti. Ostalo je samo malo graha pa bezvoljno jedem par žlica i ubrzo napuštam šator prije proglašenja ako ga je uopće bilo... Postolara Tripera također nisam docekao... Čujem od ostalih da uskoro ionako u šatoru više nije bilo ni jednog trekera, već je domaća ekipa cugala i veselila se...

Eto, sve u svemu, morao sam to napomenuti:

Dragi organizatori, svjesni smo da je ovo jako puno ljudi i dosta više nego prošlih godina, ali broj ljudi nije opravdanje za ovako katastrofalnu organizaciju.

Imate 42 sponzora, imate startninu od 80 ili 120 kn po glavi za koju u startnom paketu ne dijelite ama bas ništa, osim crno-bijele kopije karte...

Neke stvari kao tako krivo postavljene kontrole se zaista moglo izbjeći, pa niste od jučer, dajte postavljati to nekome tko zna čitati kartu, dajte crtati kartu nekome tko zna kako karta mora izgledati, zar zaista za 120 kuna niste mogli niti kartu u boji isprintati?!

Mogli ste staviti više gospođa u agenciju da organiziraju smještaj, a ne jednu, dok su 3 dijelile startni papir...

Mogli ste naručiti dovoljno hrane, to barem do sada nije bio problem i uvijek ste se hvalili odličnom hranom na dosadašnjim Škrapinizima...

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.