Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Golub - Čovjek s osmjehom
(Rejting 0 od 5)
Trekking
Autor: Tekst: Marko Herman, Foto: Duje Lekšić- Crv   
Ponedjeljak, 07 Srpanj 2014 17:04

U ugodno ljetno predvečerje, na terasi kafića uz more, iščekivali smo Goluba koji do nas nije dolepršao, nego doplovio gajetom starom 111 godina. I to gajetom koju su on, Ante Pešić Golub i njegov mlađi brat vlastitim rukama obnovili i vratili joj nekadašnji sjaj. 

Razlog našeg susreta nije ta 10 metarska morska ljepotica o kojoj je Golub pričao sa neskrivenim žarom, nego ono po čemu je  poznat, ne samo u Omišu i okolici, nego i u cijeloj trekerskoj zajednici Lijepe Naše. Gotovo nitko se ne kreće planinama brzo kao on, što je i pokazao izvrsnim rezultatima ove godine. Pobijedio je u svim utrkama na kojima je nastupio ovu sezonu. Osvojio je najmasovniji hrvatski treking – pašmanski Škraping, zatim Jesenice treking, Mosor Grebbening i nedavno, majku trekinga u Hrvata kako mu svi tepamo, ujedno i najtežu utrku na ovim prostorima, Velebit ultra trail.

 

Pojavio sa sa širokim osmjehom kojeg rijetko skida sa lica i iako je rekao da nije baš najbolji sa riječima, naš razgovor se odužio na preko tri sata.

AS: Zašto te zovu Golub? Obiteljski nadimak ili…
Golub: Ma ne, otac  mi je da nadimak. Uvik kad bi mu nešto pomaga bilo bi ''Golube donesi ovo, Golube dodaj ono''… i onda su me svi počeli tako zvat.

AS: Kad si se počeo natjecati na trekinzima?
Golub: Postoji jedna slika meni silno draga i koja je nastala sasvim slučajno. Prije 7-8 godina dok još nisam ni zna da se održava, sasvim slučajno sam se naša u cilju Mosorskog maratona u Omišu. I to u momentu dok je prvi natjecatelj prolazia kroz njega. To ka da je bila sudbina. A prva utrka mi je bila 2009 na Mosor Grebbeningu, light kategorija, koju sam dobia  bez treninga. Istu godinu sam dobia Velebit, light kategoriju. Slijedećih pet godina zaredom sam dobia Mosorsku ultru.

AS: Pokazalo se da ti na teškim terenima rijetko tko može parirarti. Što misliš, zašto je tako?
Golub: Je, što divljiji teren to mi bolje leži. Zadnji sam se rodio gori u selu pod planinom i mislim da tu ima nešto. Neka duboka, iskonska veza. Ka da ti ta priroda, ta planina kaže ''Evo, dat ću ti malo''. Cili život sam u planini i planinarim. I sad me ekipa zna zezat kad me nazovu ''Di si? Jesi u dnevnom  boravku?'' Meni je planina dnevni boravak.

 

AS: Očito ova omiška stina rađa odlične trekere jer osim tebe iz tog kraja ima još nekoliko trkača koji rade zapažene rezultate. Na primjer, Duje Lekšić je ime koje u zadnje vrijeme sve češće prate superlativi. Puno ljudi se pita tko je brži od vas dvojice, ali nikako da se nađete u istoj utrci. Je li to slučajno ili…?
Golub: Duje i ja smo stvarno veliki prijatelji i mi ti se svake godine nađemo na utrci Omiški Challenge u različitim timovima i tu je onda žestoki rivalitet. Tribali smo nastupit na 100 milja Istre, ali sam prije utrke dobia varičele  (vodene kozice, op.a). Sta' sam sa treninzima i jednostavno nisam bia spreman za takvu utrku i zato nisam nastupia. Duje je tu ostvaria izvanredan rezultat.

AS: Iza tvojih rezultata sigurno stoji, puno truda i treniranja.
Golub: Pa i ne treniram onoliko koliko bi tia. Da imam više vrimena za treninge, virujen da bi moga još puno napredovat. Mislim da tu ima još dosta prostora.

AS: Rekao si da si one prve utrke dobio gotovo bez treninga.
Golub: Trenira sam balun dugo godina tako da je nešto i od toga ostalo. Sićan se da bi bilo zanimljivo kad bi išli na liječnički pregled. Spojilo bi me i kad bi mi u mirovanju pokazalo puls od 40 otkucaja u minuti nastala bi panika. Zvali bi glavnog doktora, mislili bi da nešto nije u redu. Onda bi ponovili i shvatili da sam ipak zdrav i da je sve ok.
A u vrime kad sam se tek počeo natjecat u trekingu
radio sam na baušteli po cile dane. 10, 12 ili 14 sati dnevno i rijetko bi ima vrimena za trening. Kad bi se vraćali negdi s posla, reka bi ekipi da me ostavi u Dugopolju, Makarskoj ili di bi već prolazili i onda bi priko planine iša' doma u Omiš. Kad bi me uvatila noć nastavia bi s lampom na glavi. Jedino kad bi me baš uhvatilo jako kasno, onda bi zva ženu da dođe po mene. Zadnje dvi godine kako sam dobio posa ka meštar u školi, puno mi je lakše i mislin da san što se tiče treninga napredova u odnosu na početke.

 

AS: Primjetili smo da na dodjelama medalja nosiš majicu s natpisom ''Moje srce ima grešku, ali moj san je savršen''.
Golub: Da, to je slogan udruge Veliko srce u malom srcu. Imam sina od 2 ipo godine koji je rođen sa teškim srčanim manama i zapravo sve ove utrke trčim za njega. Nekad na utrci upadam u neka… znaš kakva… nevjerovatna stanja i mislim da je to presudni detalj. Sitin se njega i dobijem snagu da ne odustanem. Mislim da me zadnje dvi godine to vuče. Iako znam da možda on nikad neće moć napravit nijedan treking, želja mi je da jednog dana nas dvojica završimo najkraću, jogging kategoriju na nekoj utrci, makar i ka zadnji.To će mi bit najveća pobjeda.  Ne mora bit dobar u sportu i što mu život da, neka to bude. Samo da bude, nek mi je živ.

 

AS: Na Velebit ultra trail-u si uz Jay Aldousa, pobjednika 100 milja Istre, bio glavni favorit.
Golub: Ja nikad za sebe ne mislim da sam favorit jer ne želim nikoga podcijenit. Više mi je to okolina nametnila. Osim Jaya tu je bilo još par jakih Slovenaca. Nisam bio opterećen pobjedom jer zapravo mislim da poraz ne postoji. Ako sam da sve od sebe u utrci, ja nisam poražen. Bez obzira koji sam stiga u cilj. S takvim stavom rezultat će sam doć, a tako je i bilo na Velebitu. Jay sigurno nije očekiva ovako težak teren i to je bila moja prednost. Mislim da je još bitnije osim drugih natjecatelja, ne podcijenit planinu, jer ti ona može bit i mater i maćeha. Osim respekta prema drugim natjecateljima najveći respekt imam prema planini.

AS: Prije nekoliko godina si nastupio na Ultra Trail du Mont Blanc – najjačoj i najprestižnijnoj treking utrci.
Golub: Išao sam tu godinu kad mi se rodio sin i bio sam potpuno nespreman zbog svih zdravstvenih problema koji su uslijedili nakon njegovog rođenja. Išao sam jer je sve već bilo uplaćeno i bilo mi  je važno samo završit utrku. Dobro sam krenia i do šatora na tridesetom kilometru doša sam sa prvom, vodećom grupom. Padala je kiša i bilo je užasno hladno. Tako sam se tresa od hladnoće da mi je doktor u šatoru reka da bi bilo dobro da odustanem. Dok sam se tu zagrijao prošla me masa ljudi, da bi ih opet ja masu pristiga na slijedećoj uzbrdici. Neko je naša podatak da nikoga dosad na toj utrci nije prišlo oko 1000 ljudi da bi se onda taj isti trkač vratio oko 1000 mista u poretku.

AS: Imaš li želju još negdje nastupit izvan Hrvatske. Spominjao si Lavaredu u Dolomitima.
Golub: Tako je. To mi je velika želja. Prekrasna je priroda, to bi bilo lipo vidit i mislim da je odlična utrka. Ali zasada je samo želja, jer financijski to ne mogu. Moj sin Ivan je na prvom mistu i mislim da bi od mene bilo nepošteno da tražim od nekoga novac za sebe, za utrke, kad je novac puno potribniji za zdravlje mog diteta. Mislim da se sljedeću godinu uopće neću natjecat jer mi sin ima operaciju i sve zavisi kako će on bit.

 

Vjerovatno bi naš razgovor još potrajao da nije bilo već jako kasno. Bilo je zaista ugodno družiti se s Golubom jer nam je pokazao da ima sve odlike pravog sportaša. Osim rezultata, tu su one ljudske vrijednosti skromnosti, srčanosti i dubokog respekta prema drugima. Zrači optimizmom i usprkos borbi za zdravlje svog sina, koja je teška emotivno, ali i financijski, rijetko ga se može vidjeti bez širokog osmjeha na licu.
Duboko se nadam da će ta borba imati najpozitivniji mogući ishod i da će se osim svojoj obitelji moći posvetiti i trekingu, jer rezultati i potencijal koji pokazuje su vanserijski. Nadam se da će to prepoznati i lokalna zajednica i sponzori jer je bez financijske potpore teško postizati rezultate u bilo kojem sportu. A ne sumnjam da će Golub opravdati svaku uloženu kunu na najbolji mogući način.

 

 

 

 

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.