Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Highlander iz Sesveta i Velebit vole se javno
(Rejting 0 od 5)
Trekking
Autor: Matej Perkov   
Petak, 30 Studeni 2018 23:28

Dražen Dugac, 41-godišnji planinar i planinski vodič iz Sesveta, ove godine je po drugi puta pobijedio na neobičnom natjecanju „Highlander Velebit“. Utrka je prvi put startala prošle godine i obilježilo ju je veliko nevrijeme koje je pomrsilo planove organizatorima i natjecateljima, a ove godine vrijeme se smilovalo i posljednji od stotinjak natjecatelja u srijedu su ušli u cilj.

Dražene, koliko dugo već planinariš i što ti se najviše kod planinarenja sviđa?
Planinarim 15-ak godina i zbog isto razloga kao i većina drugih planinara: u planini nalazim mir, re punim baterije u netaknutoj prirodi.

Tri godine bio si domar u planinarskom domu na Lipi, omiljenom izletištu Zagrepčana. Da li je to bilo vrijedno iskustvo i da li si zbog vikenda na Lipi još više zavolio planine?
Zapravo, biti planinar i biti domar su dvije različite stvari. Profesionalni sam ugostitelj i održavanje doma na Lipi za mene je bio posao od kojeg sam živio, ali mi je svakako u tome pripomoglo to što sam planinar i razumijem ljude koji su na Lipu dolazili.

Kako si se pripremao za ovogodišnje natjecanje?
Pripreme su trajale dva mjeseca, a najviše sam trčao po Sljemenu kojekakve rute na kojima sam simulirao ono što me čeka na Velebitu i mjerio sam si vrijeme. Nabavljao sam i sofisticiranu osobu koje je utjecala nato da ruksak bude manji i lakši, što bi mi povećalo šanse za pobjedu. Osim toga tu je i redovito planinarenje – prehodao sam već tradicionalno 150 km dugu rutu „Put Oluje“ na Dinari i Kamešnici, a imao sam i visokogorsku turu na Monte Rosi. 

 

Koji su tvoji motivi za prijavu na natjecanje Highlander Velebit?
Lani sam jednostavno htio sudjelovati, nisam se pripremao i htio sam vidjeti svoje mogućnosti. Čak me iznenadilo to što sam uvjerljivo osvojio to natjecanje. Ove godine sam išao pomaknuti granice, te sam sa starta krenuo sa željom da do Paklenice dođem za manje od 30 sati.

Što ti je na utrci najljepše?
Definitivno priroda, druženje s Velebitom! Utrka prolazi predivnim prirodnim predjelima, kroz čak dva nacionalna parka – Sjeverni Velebit i Paklenica. Velebit i ja, što da ti kažem? Planina i ja kao prijatelji!

 

Što je razlikovalo ovu utrku u odnosu na onu iz prošle godine, da li je ruta izmijenjena?
Ove godine me desetak trkača ozbiljno ganjalo u namjeri da se dokopaju cilja kao prvi. Međutim, preiskusan sam za njih. Drugi natjecatelj stigao je na cilj sa zaostatkom od 40-ak minuta, već sam otvorio drugo pivo. Ove godine išao sam na smanjivanje vremena. Lani sam stazi prošao za 55 sati, a ove godine za samo 34 sata. Ruta ove godine nije spuštala natjecatelje u oronulo sklonište Jelova ruja, već se do Stapa išlo preko Panosa. Osobno bih sugerirao organizatorima da ubace i neki vrh u rutu kako bi sama trka još više dobila na draži i atraktivnosti.

Prema pravilima, noć se ne smije provesti u građenom objektu. Kako si spavao?
Spavali smo na Baškim Oštarijama. Htio sam proći cijelu rutu bez spavanja, no drijemao sam do 3 ujutro čekajući kišu da stane. Iako sam drugi dan bio totalno neispavan, nije mi to smetalo da iz sve snage jurnem prema cilju.

Da li ti je obitelj podrška i da li su klinci ponosni na tatu planinara?
Bez podrške klinaca, a pogotovo supruge Vlatke, pitanje je da li bih se uopće prijavljivao na utrku. Mnogo mi to znači, kao i podrška svih prijatelja koji su tijekom trke slali SMS-ove podrške i na kraju čestitali!

Član si Saveza gorskih vodiča Hrvatske. Da li ti je znanje dobiveno na vodičkim tečajevima pomoglo u ovoj trci?
Itekako jest, jer sam na tim tečajevima stekao veliko iskustvo. Između ostalog, neke od tečajeva imali smo i na Velebitu, pa sam imao prilike dobro upoznati teren. Naravno, znanje s tečajeva ponajprije mi koristi u mom planinarskom društvu „Alfa i Omega“.

 

U prava dva izdanja utrke trofej „Highlander Velebit“ odlazi u tvoje vitrine. Da li ćeš nastupiti na trci i iduće godine?
Zasad ne bih, ali nikad ne reci nikad! 

Smatraš li da bi trebalo više ovakvih događanja koji promiču planinarstvo i prirodu, te Velebit kao turističku destinaciju?
Itekako – lokalne samouprave u suradnji s Turističkim zajednicama trebale bi putem ovakvih događanja promovirati i Dinaru, Biokovo i ostale naše planine, kako bi se mladi maknuli s ulica i birtija i otkrili svijet planina. Planine su moj drugi dom, i bilo bi mi drago da i drugima planinarenje postane način života!

 

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.