Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Join the dark side of the Ultra
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Marko Herman   
Nedjelja, 15 Svibanj 2016 19:08

Evo je prošlo i mjesec dana od utrke 100 milja Istre, a po glavi mi se i dalje motaju misli o svemu doživljenom ili bolje rečeno proživljenom.  A poticaj da nešto napišem mi je dao i fantastičan tekst jednog grčkog trkača (nije Fidipid :-) koji je svoj pogled na utrku dao kroz zabavan tekst uspoređujući svoju istarsku avanturu s avanturama hobita u Gospodaru prstenova. 

Meni se po glavi više motao jedan drugi film, Star Wars. Ne zbog svemirske brzine kojom su prvoplasirani proletjeli stazom, nego zbog Sile, koja nas vuče na ovako nešto. A koja je to strana Sile, još nisam potpuno siguran, jer često u utrci čovjek pada u razna iskušenja i bori se s njima. Ima jako puno vremena za razmišljanje, što je nekad dobro, a nekad i ne. Često prođe dosta vremena bez ikakve misli, nego samo meditativno nizanje koraka, što je zapravo najbolje.

Tamna strana Sile kojoj se teško othrvati zadaje razloge da posustanemo i osjetimo trenutno olakšanje. Muči nas žuljevima, umorom, dehidracijom, grčevima, ozljedama, a ona druga strana to pokušava zatomiti i izvući te van iz Tamne strane, na svjetlo, kroz cilj utrke.

 

Moja borba sa Tamnom stranom Sile  počela je puno prije ove utrke, još lani na istoj stazi, kada sam (prvi i do sada jedini put u životu) morao odustati, na 110 kilometru utrke. Bol u potkoljenici je postala nepodnošljiva i Tamna strana zadala je svoj odlučujući udarac. Morao sam pokleknuti koliko god mi teško palo, ali mi je dalo motiv da se upornijim treniranjem borim protiv Tamne strane. I to je imalo svojih iskušenja. Lakše je ostati spavati, nego još za vrijeme mraka istrčati iz kuće i vratiti se tko zna kad.

Kako se bližio dan ponovne borbe s Tamnom stranom, sve više je rasla nestrpljivost, ali i odlučnost. Kao što Yoda reče: ''Do. Or do not. There is no try.'' Učini. Ili ne učini. Nemoj samo pokušati.

Na samom startu u Labinu, malo prije 16 sati, uz zvukove AC/DC nestrpljivo sam cupkao dok je Alen, direktor utrke, odbrojavao do starta. Počelo je, nema samo pokušaja, učinit ću to.

 

Prvi dio lagano trčkaram s čvrstom odlukom da idem svoj tempo, ne pratim i ne čekam nikoga. Držim se plana da krenem vrlo sporo. Tamna strana me opet iskušava: ''Spreman si, odlično se osjećaš. Zašto ne ubrzaš malo? Pa nisi među prvom polovinom trkača.'' Ne slušam je iako je privlačna, nego nastavljam po svom. Na prvoj okrijepi, Plominu, odlična atmosfera. Puno fotografa, navijača i srećem Platišu, koji je bio pratnja dijelu ekipe iz našeg kluba  Strke i pomaže mi da se što prije svime opskrbim. U istom ritmu nastavljam dalje. Prestižem neke i neki prestižu mene. Ne obazirem se. Držim svoj ritam, pazim na hranu i vodu. Pijem dosta Coca Cole – odgovara mi, a ne prođe duže od 15 minuta. da nisam stavio kakav komadić hrane u usta. Želudac bez problema sve to podnosi. Nakon Plomina  uspon na Učku. Tu susrećem prijatelje, Periće, oca i sina kojima je ovo treći nastup na stazi od 100 milja Istre, a do sada smo nebrojeno puta zajedno bili na mnogim utrkama. Odgovara mi njihov ritam i s njima sam proveo gotovo cijelu trećinu utrke.  S grebena Učke dočekao nas je fantastičan noćni pogled na svjetla Rijeke, Kvarnera, unutrašnjosti Istre i na brojne čeone lampe trkača razvučene poput zmije preko hrpta planine. Sve je idealno: imam dobro društvo, dobar ritam i ništa me ne smeta. Tamna strana je pobijeđena! Ali, kad najmanje očekuješ Tamna strana Sile zadaje udarac. Na spustu s vrha Učke, prema Poklonu, počinje nešto čega sam se najviše pribojavao. Poslala je  Darth Vadera u akciju – bol u prednjoj strani potkoljenice zbog koje sam prošle godine odustao počela se javljati. I to 30 kilometara ranije nego se to dogodilo lani. Znao sam da predstoji duga i teška borba s vrlo neizvjesnim ishodom. Han Solo bi u ovom slučaju rekao: ''Never tell me the odds.'' – nikad mi ne reci koliki su izgledi. Odlučio sam prigrabiti sve što se događa,  nositi se s tim, ukrstiti svijetleći mač s Darth Vaderom pa što bude.

 

Na Poklonu (43 km) super atmosfera. Gotovo cijela ekipa Dalmacija Ultra Traila je tamo. Tu je i Mauricio Križmanić, pobjednik prve Istre 100milja koji ove godine volontira na utrci. Bodri me da super izgledam i da samo tako nastavim.

Već je duboka noć i nekako samo nižemo uspone i silaske u ujednačenom ritmu, prolazimo okrijepne stanice. Na Trsteniku (74 km) srećemo Zokija koji prati Keča i Rusa. (Zoki je nedavno imao nesreću na motoru – Zoki brzo ozdravi i vrati se na staze). Raspitujemo se za naše dalmatinske favorite – Goluba, Crva i Roka. Saznajemo da je Golub loše, mislio je odustati zbog probave. Svatko se bori sa svojim demonima. To me podsjeća na moju borbu. Vader ne posustaje i zadaje sve više udaraca po mojoj potkoljenici. Inače se odlično osjećam. Ne spava mi se, ostali bolovi nisu tako strašni, a probava je ok. Najjači udarac Vader zadaje na beskrajnom i opasnom silasku sa Žbevnice do Buzeta gdje je tranzicija. Tu počinjem piti tablete za bolove. Nakon 15-ak minuta pauze i okrijepe u Buzetu mislio sam da je za mene utrka gotova. Noga se malo ohladila i svaki korak je bio kao da mi je stvarno Vaderov mač zaboden u potkoljenicu. Ne znam šta da radim. Odustajanje? Nije opcija. Napuštam Periće da se još više ne ohladim i pokušavam šepati. Ne želim razmišljati da do kraja ima 82 kilometra. Šepam, pa potrčim 4-5 koraka uz jedva podnošljivu bol. Borim se. Ipak, nakon kilometar-dva takve muke, noga se malo ugrijala i sve to postaje podnošljivije. Shvaćam, ne da ne smijem stajati, nego ne smijem ni usporavati. Jedino tako je bol podnošljiva. Osim na nizbrdicama. Tu je uvijek Vader bio u prednosti i boljelo je ko sam vrag. Prolazim Hum, Motovun – opet nekako hvatam ritam i nižem te kraće uspone i spustove. Susrećem dosta trkača s kategorije 69 km. Svugdje ljudi plješću, bodre i to mi isto daje snage da guram dalje. Putem nalijećem na svog klupskog kolegu Keča. Teško mu je. Neko vrijeme smo zajedno i onda se odvajam dalje jer ne smijem usporavati. Znam da imam dobar tempo, a da tako ostane moram puno jesti. Na okrepama trpam u usta pune šake grožđica, pancetu, kruh, naranče, zalijevam kolom. Iza Motovuna (130 km) već kalkuliram kad bi mogao u cilj iako je još daleko. Na startu je 30 sati bila najoptimističnija prognoza, a sad imam izglede da dođem i brže. Ali Tamna strana mi ne da mira. Noga boli. Cijelo vrijeme mi se motaju misli: da li je ovo jako loše za moje zdravlje, što će biti kasnije, možda bolje da odustanem, plaćam li preveliku cijenu za ovu utrku???

''Your focus determins your reality'' – Ono na što se fokusiraš, određuje tvoju stvarnost. – rekao bi Qui Gon Jinn, Jedi koji je poučavao Anakina Skywalkera i ja nastavljam s mislima o prolasku kroz cilj.

Računam kad dođem u Buje (157.5 km), to je to. Skoro sve ravno do kraja, a tih 13.5 km ću se dovući do cilja makar na rukama. Ali bilo je drugačije.

 

Jurimo prema cilju, noga me skoro i ne boli. Tamna strana gubi, Darth Vader je stjeran u kut. I napokon, dolazimo na rivu u Umagu. Cilj, borba je gotova. Pobijedio sam. Tih 13.5 km sam preletio (bar mi se tako činilo) za 1 sat i 39 minuta zajedno u društvu slovenskog trkača na 110 km, Gregora Frasa. Mislim da smo na tom potezu prešli bar pedesetak ljudi iz raznih kategorija. Ukupno vrijeme, 27 sati 45 minuta, 50 mjesto u ukupnom poretku.

Netko reče da je na ultrama negativ split gotovo nemoguć. Moguć je. Drugu polovicu sam prošao za 1 i pol sat brže nego prvu polovicu staze. Ovo je bila moja uvjerljiva pobjeda nad Tamnom stranom. Nakon prolaska kroz cilj  vrijeme je da se vidaju rane. A Tamna strana Sile? Pritajila se do neke nove utrke i čeka novu borbu.

************ 

Fotografije:

Marika Marić
Marko Kadija
Krume Ivanovski
Josip Radmilo
Facebook page 100 milja Istre  
 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.